REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4664/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Banić, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta za poljoprivredu [obrt], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Miro Glavaš i Hrvoje Šutalo, odvjetnici u Vinkovcima, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-363/2024-2 od 10. travnja 2024., kojima su djelomično potvrđeni i djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-77/2023-52 od 5. prosinca 2023., u sjednici održanoj 26. veljače 2025.

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjskoga rješenja naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP).

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan.

4.1. Tužitelj je u prijedlogu naznačio šest pitanja koja glase:

- da li je prvostupanjski sud dužan prije donošenja odluke o supsidijarnom tužbenom zahtjevu provesti dokaze koji su predloženi u tužbi?

- da li novi vlasnici poljoprivrednog zemljišta stupaju na mjesto dosadašnjeg ugovaratelja koji je dao poljoprivredno zemljište na privremeno korištenje temeljem čl. 541. st. 1. ZOO-a (u vezi sa čl. 42. ZPZ-a)?

- da li novi vlasnici poljoprivrednog zemljišta imaju temeljem čl. 48. st. 3. i 7. ZPZ-a (u vezi s čl. 42. ZPZ-a) pravo otkazati ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta, koje je ugovoreno na rok od 5 godina i tražiti predaju posjeda ili na to ima pravo samo Republika Hrvatska (tada putem Agencije za poljoprivredno zemljište) kao dotadašnji a sada bivši vlasnik poljoprivrednog zemljišta?,

- da li dosadašnji privremeni posjednik postaje nepošten nakon poziva novog vlasnika na predaju posjeda ili tek nakon obavijesti prijašnjeg vlasnika?,

- da li privremeni korisnik poljoprivrednog zemljišta po ugovoru koji mu je otkazan sukladno članku 48. st. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ( N.N. 39/13 i 48/15) odgovara radi stjecanja bez osnove jer nakon poziva novih vlasnika i skidanja uroda nije predao posjed zemljišta, nego ga je koristio još jednu vegetacijsku godinu i time stekao korist izvršenom radnjom, a meni kao novom zakupniku umanjio imovinu (prihod).?,

- da li novi zakupnik po ugovoru o zakupu sklopljenog s novim vlasnicima i aneksu tog ugovora kojim je zakupodavac prenio na zakupnika sva svoja prava koja proizlaze iz vlasništva zemljišta uključujući da zakupnik može sudskim putem od tuženika tražiti predaju posjeda, tražiti naplatu naknade za korištenje zemljišta kao i poduzimati sve druge pravne radnje na koje ima pravo kao zakupnik s položaje zakupodavca odnosno zakupnik s položajem vlasnika, može od bivšeg privremenog korisnika (tuženika) tražiti naknadu štete zbog nekorištenja poljoprivrednog zemljišta.?“

4.2. Člankom 385.a stavkom 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju dopustiti, uz ostale propisane pretpostavke, ako se u povodu revizije može očekivati odluka o pravnome pitanju koje si nižestupanjski sudovi u tome sporu razmatrali. Nižestupanjski sudovi nisu izrazili pravno shvaćanje o tome moraju li ili ne prije odluke o supsidijarnom zahtjevu, kao ni prilikom odlučivanja o bilo kojem tužbenom zahtjevu, provesti dokaze predložene u tužbi. Zato prvo citirano pitanje nije važno pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP.

4.3. Od odgovora na ostala citirana pitanja, na koja, uostalom, odgovor umnogome ovisi od okolnosti svakoga konkretnog slučaja, ne ovisi odluka u sporu. Naime, zaključak nižestupanjskih sudova o neosnovanosti predmetnoga tužbenog zahtjeva za isplatu na ime stečenoga bez osnove, koji je ovdje odbijen kao eventualno kumulirani zahtjev, nakon što je prethodno odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iste novčane svote, utemeljen pozivom na pravnu osnovu naknade štete, no i pozivom na potpuno iste činjenice, zasnovan je na zaključku da ono što je tuženik zaradio obradom poljoprivrednoga zemljišta nije stekao tako da je na njega prešao dio tužiteljeve imovine, što je odlučno za stjecanje bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05). Zato ni ostala citirana pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP. Ukazuje se i na to da se tužitelj neosnovano kao na razloge važnosti naznačenih pitanja poziva na određene odluke ovoga suda i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, jer se pravna shvaćanja iz tih odluka ne odnose na činjeničnu i pravnu situaciju kakva je predmetna.

4.4. Kako se, dakle, ne radi o pitanjima koja bi bila važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP odlučeno je na temelju članka 389.b stavka 1. toga Zakona kao u izreci.

Zagreb, 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek