REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5052/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. TŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. PŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], 3. ZŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] i 4. OŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje zastupa punomoćnik, Branko Posavčić, odvjetnik u Kutini, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb uz umješače na strani tuženika i to: 1. Grada Novske, Trg dr. Franje Tuđmana 2, OIB 09112913581, kojeg zastupa punomoćnik Bruno Spiz, odvjetnik u Zagrebu, 2. HŽ Cargo d.o.o. iz Zagreba, Heinzelova 51, OIB 08720210702, kojeg zastupa punomoćnica JŽ. dipl. iur., 3. HŽ Putnički prijevoz d.o.o. iz Zagreba, Strojarska cesta 11, OIB 80572192786, kojeg zastupa punomoćnica ŽŽ, dipl. iur. i 4. HŽ Infrastruktura d.o.o. iz Zagreba, Mihanovićeva 14, OIB 399091919995, kojeg zastupa punomoćnica MŽ, dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-23/2024-3 od 2. srpnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-18/2019-56 od 27. studenog 2023., koja je ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-18/2019-58 od 4. prosinca 2023. na sjednici održanoj 26. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlozi tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije u donosu na postavljena pravna pitanja se odbijaju.

II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlozi tužiteljice i tuženika se odbacuju.

Obrazloženje

1. Tužiteljica i tuženik su predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-23/2024-3 od 2. srpnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-18/2019-56 od 27. studenog 2023., koja je ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-18/2019-58 od 4. prosinca 2023.

2. Tužiteljica prijedlogom za dopuštenje revizije pobija presudu suda drugog stupnja u dijelu kojim je odbijen njen zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate postavljajući slijedeće pravno pitanje:

„Može li zatezna kamata na naknadu neimovinske štete radi smrti bliske osobe u smislu propisa iz čl. 29. st. 1. ZOO-a, čl. 12. Zakona o obveznom osiguranju u prometu i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima početi teći prije nego što tužitelji podnesu povećani tužbeni zahtjev iz iste činjenične i pravne osnove ?“ pozivajući na čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da je riječ o pravnom pitanju u pogledu kojeg je potrebno preispitati praksu revizijskog suda. Također navodi da su mu postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđena temeljna prava zajamčena čl. 29.

3. i 48. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav), te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj:

18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017; dalje: Konvencija).

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

4. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije pozivom na čl. 385.a st. 1. ZPP postavlja slijedeća pravna pitanja:

„1. Da li se pitanje zastare potraživanja sudskim putem u slučaju preinake tužbe (povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva) ocjenjuje samostalno, te da li je za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka i u slučaju kada se radi o tražbini iz čl. 19., čl. 1046., čl. 1100. i čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima odlučan dan preinake tužbe, a ne dan podnošenja tužbe?

1a. Predstavlja li povećanje zahtjeva s osnova neimovinske štete, preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a, bez obzira što se povećanje traži iz iste činjenične osnove, te da li je za zastaru tako povećanog dijela zahtjeva bitan dan podnošenja tužbe ili preinake tužbe?

2. Je li dosudom parničnih troškova postupka primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 138/2023 – dalje: Tarifa) tako da se parnični trošak dosudi prema većoj vrijednosti boda od one koja je bila na snazi u vrijeme poduzetih parničnih radnji stranci koja je obvezana platiti parnični trošak onemogućava pristup sudu i pravo na pravično suđenje koje uključuje i nedopuštenost da se stranka dovede u teži pravni i ekonomski položaj retroaktivnom primjenom bilo kojega propisa, pa tako i uvećanja vrijednosti boda Tarifom koja je stupila na snagu nakon već poduzetih parničnih radnji za koje se zahtjeva/sudi naknada parničnih troškova postupka, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Visokog trgovačkog suda RH Pž-3390/2023-2 od 27.10.2023, Pž-2450/2023-2 od 30.08.2023., Pž-3919/2023-2 od 06.12.2023., Pž-2057/2023-2 od 24.01.2024., kao i odlukama Europskog suda za ljudska prava Stankov protiv Bugarske, zahtjev br. 68490/01, presuda od 12. srpnja 2007., Perdigao protiv Portugala (Veliko vijeće), zahtjev br. 24768/06, presuda od 16. studenog 2010., Musa Tarhan protiv Turske, zahtjev br. 12055/17, presuda od 23. listopada 2018., Klauz protiv Hrvatske (Presuda od 18.07.2013., Zahtjev br. 28963/10), Stankiewicz protiv Poljske (Presuda od 06.04.2006., Zahtjev br. 46917/99), Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (Presuda od 06.09.2016., Zahtjev br. 72152/13), Čolić protiv Hrvatske (Presuda od 18.11.2021., Zahtjev br. 49083/18), te da li takvo suđenje ima za posljedicu povredu prava iz čl. 90. st. 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014)?“ Ujedno se poziva i na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP i povredu temeljnih prava zajamčenih čl. 14. st. 2., 29. st. 1. Ustava, te čl. 6. Konvencije.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pravna pitanja u prijedlozima za dopuštenje revizije tužitelja i tuženika nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava u sudskoj praksi.

5.1. U pogledu postavljenih pravnih pitanja postoji jasna recentna praksa revizijskog suda a pobijana odluka je u skladu sa pravnim shvaćanjem iznijetim u odlukama revizijskog suda.

5.2. U odnosu na pravno pitanje tužitelja revizijski sud je u više svojih odluka iznio jasan stav prema kojem je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće došlo do preinake tužbe (Rev 550/14-2 od studenog 2015., Rev 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., Rev 60/2022 od 15. siječnja 2025. i dr.).

5.3. U odnosu na prva dva pitanja tuženika (naznačena kao 1. i 1a) ovaj sud je također izrazio pravno shvaćanje u više odluka prema kojem „….kada je riječ o zastari generički određenog tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva kao oblik preinačenja tužbe u okolnostima kada se taj povećani zahtjev temelji na istoj – neizmijenjenoj činjeničnoj osnovi od one koja je do tada bila, treba sagledavati u kontekstu materijalnopravnih obilježja i svrhe koju zastara u smislu odredbi čl. 214. – 246. ZOO-a ima u našem pravu. Naime, uz istaknuti materijalnopravni prigovor zastare, zbog isteka zakonom određenog vremena u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, utuživa obveza pretvorila se u neutuživu - naturalnu, zbog čega vjerovnik svoje pravo ne može ostvariti prisilno preko suda, već je dužnik u dispoziciji hoće li ispuniti svoju naturalnu obvezu ili ne. Svrha zastare temelji se na interesima pravne sigurnosti da se zaštiti postojeće stanje ako ono traje duže vrijeme, tj. da u određenom pravnom odnosu ne bude neizvjesnosti ako vjerovnik u određenom vremenu ne postavi zahtjev za ostvarenje svog prava. Tako kod okolnosti da se dužnik /tuženik/ protivi ispunjenju već u tužbi niže postavljenog generički određenog tužbenog zahtjeva, samim povećanjem - preinakom postojećeg zahtjeva temeljem iste – neizmijenjene činjenične osnove nije ispunjena svrha koju zastara ima u našem pravu, već i glede razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a došlo već s podnošenjem tužbe.…“ (Rev 206/2023-3 od 17. siječnja 2024., Rev 650/2023 od 10. travnja 2024., Rev 1189/2022 od 25. rujna 2024.).

5.4. U odnosu na pravno pitanje tuženika (označeno kao 2.) ovaj sud je u više odluka iznio pravno shvaćanje prema kojem se prilikom odlučivanja o troškovima postupka primjenjuje Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 138/2023 – dalje: OT) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima (Rev 574/2024-2 od 16. travnja 2024., Rev 940/2020 od 4. srpnja 2023., te Rev 847/72021 od 13. veljače 2024.).

6. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP u odnosu na prijedloge tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja odlučeno kao pod I. izreke.

7. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

8. U odnosu na navode tužitelja i tuženika da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije i čl. 14. i čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

9. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja i tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da parnične stranke nisu imale pravično suđenje, te je ocjena ovoga suda da nisu učinili vjerojatnim da bi im pobijanom odlukom bila povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom i Konvencijom na koja se u prijedlogu poziva.

10. Stoga je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP u odnosu na razloge predviđene čl. 385.a st. 2. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbačen.

Zagreb, 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek