REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-873/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mihočević i Bajs d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Osnovne škole Pavleka Miškine, OIB 85286272245, iz Zagreba, Sveti Duh 24, zastupanog po punomoćniku Mariju Lovriću, odvjetniku u Zagrebu, radi nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-382/2020-4 od 13. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2455/2017-59 od 25. veljače 2020., na sjednici održanoj 26. veljače 2025.,
r i j e š i o j e :
Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-382/2020-4 od 13. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2455/2017-59 od 25. veljače 2020., postavljajući pravna pitanja koje drži važnim za rješenje spora, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
"1. Može li sud utvrđivati činjenice na temelju video snimke kao dokaza koji je dostavila stranka u postupku na kojoj je teret dokaza i koja je u video snimku intervenirala na način da je izbacivala i/ili ubacivala pojedine dijelove, a pri čemu je odbila sudu dostaviti cjelovitu video snimku nekog događaja te je li takvo postupanje suda protivno odredbi čl. 233. st. 5. Zakona o parničnom postupku?
2. Može li sud interpretirati video snimke na način da navodi sadržaj koji se na video snimci ne vidi ili je dužan navesti isključivo ono što se na snimci vidi? 3. Je li premještanje stvari poslodavca unutar prostora poslodavca, bez iznošenja tih stvari izvan prostora poslodavca, može predstavljati pokušaj prisvajanja stvari poslodavca pa samim tim osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa? 4. Može li sud uzeti kao dokazanu činjenicu vlasništva neke potrošne pokretne stvari u situaciji kada nitko nije utvrđivao identitet te stvari?".
1.2. Tužiteljica u odnosu na postavljeno pravno pitanje pod 1., a kao razlog iz kojih bi proizlazilo da je postavljeno pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, apostrofira odluku revizijskog suda poslovni broj Rev-632/2014 od 15. prosinca 2015., smatrajući da je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, za pravno pitanje pod 2. ukazuje na odluku Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 3768/212 od 7. studenoga 2013., smatrajući da je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena. U odnosu na treće i četvrto pitanje, tužiteljica smatra da odluka u konkretnom predmetu odstupa od pravog shvaćanja iz odluke revizijskog suda poslovni broj Rev-502/2019 od 18. siječnja 2022., odnosno Rev-626/2015 od 5. listopada 2015.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže tužiteljičin prijedlog odbiti.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4. Prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili
- ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
5. Međutim, sva postavljena pitanja u prijedlogu usko su vezana za tužiteljičinu ocjenu pojedinih dokaza (posebice video snimke) i utvrđenih činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, te posljedično osporava primjenu materijalnog prava. U pitanjima se polazi od u postupku neutvrđenih činjenica ili od tužiteljičine reinterpretacije činjenica utvrđenih od strane suda u skladu s čl. 8. ZPP (točke 8. i 9. obrazloženja drugostupanjske presude) i tužiteljica u bitnom izražava svoje nezadovoljstvo donesenom odlukom, što nije razlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. čl. 385.a st. 1. ZPP. Pitanja se, u suštini, temelje na tvrdnjama i stavovima same tužiteljice i teže preocjeni rezultata provedenog dokazivanja i drugačijem utvrđenju činjeničnog stanja, a ne na pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda koje odstupa od prakse revizijskog suda ili prakse nekog drugog suda drugog stupnja, dok odluke na koje se tužiteljica poziva u prijedlogu nisu donesene u podudarnim činjeničnim i pravnim situacijama.
6. Stoga, pitanja iz prijedloga nisu važna za odluku u sporu i istovremeno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema uvjeta ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu. Zbog navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 26. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
