Poslovni broj: Usž-1589/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik, odvjetnik Mario Mihaljević iz Odvjetničkog društva Šavorić i Partneri, Ilica 1a, OIB: 7639940902, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3653/2022-8 od 22. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3653/2022-8 od 22. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-18/20-01/89, urbroj: 513-04-22-2 od 6. rujna 2022.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 6. rujna 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb, klasa: UP/I-410-23/19-02/22409, urbroj: 513-07-01- 06-19-03 od 7. studenog 2019. kojim je odbijen prigovor tužitelja izjavljen protiv privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb, klasa: UP/I-410-23/19-02/22409, urbroj: 513- 07-01-06-19-01 od 23. rujna 2019. Privremenim poreznim rješenjem od 23. rujna 2019. tužitelju je na temelju podataka iz službenih evidencija kojima Porezna uprava raspolaže i podataka koje je dostavio tužitelj za 2018. utvrđen ukupni godišnji dohodak u iznosima pobliže navedenim u tom rješenju te razlika poreza i prireza za povrat u iznosu od 0,00 kn.
3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Tužitelj u bitnome ističe da je već u žalbi na prvostupanjsko porezno rješenje istaknuo da mu nije jasno na temelju čega je porezno tijelo zaključilo da se isplata poslodavca Croatia banke d.d. odnosi na 2012. kada svi dokumenti upućuju na to da se isplata odnosi na 2018. odnosno da je isplata bila u 2018. Također navodi da u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr-1735/2014-2 od 11. srpnja 2018. niti u Sporazumu o prestanku ugovora o radu s nagodbom koji su 22. siječnja 2019. zaključili poslodavac Croatia banka d.d. i tužitelj nije navedeno da se isplata odnosi na 2012. Tužitelj iznosi kronologiju događaja u odnosu na prestanak njegovog radnog odnosa te ponavlja da su on i poslodavac uredili svoje odnose Sporazumom od 22. siječnja 2019. i da se uplatama od 7. prosinca 2018. i uplatom u roku od osam dana od dana sklapanja Sporazuma (poslodavac je platio drugi dio 23. siječnja 2019.) smatra da je tužitelj u potpunosti namiren za cjelokupna potraživanja te se tužitelj obvezao odmah po primitku uplate povući tužbu u radnom sporu radi isplate naknade razlike plaće. Tužitelj zaključno ističe da dohodak od nesamostalnog rada nije ostvaren u 2012. kako to pogrešno navode prvostupanjski sud i tuženik, već je ostvaren u 2018. te se na tužitelja ne primjenjuje odredba članka 25. stavka 6. Zakona o porezu na dohodak. Tužitelj iz navedenih razloga predlaže ovome Sudu da poništi osporenu presudu i sam riješi predmet na način da usvoji tužbu u cijelosti.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj osporava prvostupanjsku presudu.
7. Prvostupanjski je sud uvidom u spis predmeta utvrdio da se isplata poslodavca Croatia banke d.d. prema sudskoj presudi i Sporazumu o prestanku ugovora o radu s nagodbom odnosi na 2012. godinu, ali da je isplata poslodavca izvršena 7. prosinca 2018.
8. Bez obzira što je datum stvarne isplate bio 7. prosinca 2018. proizlazi da se isplata poslodavca odnosi na 2012., odnosno da je trebala biti obavljena u toj godini pa ista ne može biti predmetom utvrđivanja poreza na dohodak za 2018. Naime, prema odredbi članka 25. stavka 6. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 115/16. i 106/18.) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada po osnovi primitaka (plaće) ostvarenog u proteklom razdoblju, a koji se isplaćuje po sudskoj presudi ili nagodbi isplaćuje se prema propisima koji su važili na dan kada je isplata trebala biti obavljena.
9. Slijedom navedenog ne nalazi se osnovanim navod tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio mjerodavno pravo.
10. Stoga se navodi žalbe istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari, zbog čega je trebalo temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 26. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
