REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1349/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Impuls Leasing d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika 24/1, OIB:65918029671, kojeg zastupa punomoćnica Biserka Radolović, odvjetnica u Puli, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Marino Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, Pisarnica Rijeka, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5296/2022-3 od 3. kolovoza 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-333/2022-20 od 28. listopada 2022., u sjednici održanoj 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5296/2022-3 od 3. kolovoza 2023. pod točkom I. izreke i presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-333/2022-20 od 28. listopada 2022. pod točkama I. i II. izreke i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 42.874,46 kuna/5.690,42 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku počevši od 9. kolovoza 2019. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te da mu naknadi trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 995,42 EUR (devetsto devedeset pet eura četrdeset dva centa) sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim po stopi koja se određuje za razdoblje od 28. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve i roku od 15 dana.

3. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 415,02 (četiri sto petnaest eura dva centa) u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak revizijskog postupka u iznosu od 894,21 EUR (osamsto devedeset četiri eura dvadeset jedan cent) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 42.874,46 kuna/5.690,42 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. kolovoza 2019. po stopi od 8,30% godišnje do 31. prosinca 2019., od 1. siječnja 2020. po stopi od 8,11% godišnje do 30. lipnja 2020., od 1. srpnja 2020. po stopi od 7,89% godišnje do 31. prosinca 2020., od 1. siječnja 2021. po stopi od 7,75% godišnje do 30. lipnja 2021., od 1. srpnja 2021. po stopi od 7,61% godišnje do 31. prosinca 2021., od 1. siječnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje do 30. lipnja 2022., a od 1. srpnja 2022. po stopi od 7,31% do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 9.134,74 kuna/1.212,39 EUR na ime prouzročenog parničnog troška u roku od 15 (petnaest) dana.".

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-333/2022-20 od 28. listopada 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu i sudske pristojbe za odgovor na žalbu u iznosu od 301,94 EUR / 2.275,00 kn.".

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-207/2024-2 od 23. siječnja 2024. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude zbog pravnih pitanja:

"1. Može li osoba koja je pretrpjela štetu na svojoj imovini i koja joj je nadoknađena od strane štetnika u cijelosti, tražiti isplatu osigurnine od osiguratelja po polici osiguranja te imovine, odnosno je li dopuštena kumulacija zahtjeva za naknadu imovinske štete?

2. Ima li osiguranik aktivnu legitimaciju potraživati naknadu štete od osiguratelja na njegovoj imovini ako mu je štetnik nadoknadio nastalu štetu u cijelosti?".

4. Tuženik je protiv drugostupanjske presude, podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja zbog kojih mu je dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu drugostupanjsku odluku i odbiti tužbeni zahtjev ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a tužitelju naložiti da mu naknadi trošak revizijskog postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 42.874,00 kuna/5.690,42 EUR na temelju police kasko osiguranja motornih vozila broj 831392954 od 30. svibnja 2017. radi popravka osobnog vozila marke Toyota Auris 1.6. D-4D, registarske oznake [registarska oznaka].

9. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev ocijenivši da okolnost da je umjesto tužitelja treća osoba platila popravak vozila, ne sprječava tužitelja da od tuženika kao osiguratelja zahtijeva plaćanje osiguranine. Zaključak suda prvog stupnja je da su plaćanjem od strane treće osobe, tužitelj i ta treća osoba stupili u pravni odnos koji je različit od poslovnog odnosa tužitelja i tuženika. Pritom se pozvao na odredbu čl. 943. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO/05). U postupku nije bilo sporno da se osigurani slučaj (prometna nezgoda) dogodio, da je u istom osigurano vozilo oštećeno, te da je račun broj 139/01/68 od 1. listopada 2019. za popravak osiguranog vozila u utuženom iznosu platio, umjesto tužitelja, CN kao treća osoba (primatelj leasinga i ugovaratelj kasko osiguranja u korist tužitelja).

10. Sud drugog stupnja je žalbu tuženika odbio kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, obrazlažući da je CN uz suglasnost tužitelja ispunio tužiteljevu obvezu prema njegovom vjerovniku Auto Will d.o.o. Zagreb, te da navedeno ispunjenje nije vezano za ugovorni odnos s osnova isplate osigurnine prema ugovoru o osiguranju koji su sklopili tužitelj kao osiguranik i tuženik. Navodi da CN nije platio tužitelju kao tuženikovom vjerovniku obvezu iz ugovora o osiguranju pa tuženik ne može osnovano tvrditi da je njegova obveza prema tužitelju prestala. Zaključuje da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu prema odredbi čl. 921. ZOO/05.

11. U reviziji podnesenoj zbog dopuštenih pravnih pitanja, tuženik navodi i obrazlaže razloge za svoj stav, da tužitelj ne može jednu te istu štetu naplatiti po dva osnova jer kumulacija naknade imovinske štete nije dozvoljena. Obrazlaže da je račun za popravak oštećenog vozila platio korisnik leasinga koji je i skrivio prometnu nezgodu, pa je šteta već namirena te je vozilo tužitelja dovedeno u stanje u kojem bi se nalazilo da nije bilo štetne radnje. Poziva se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1097/1995-2 od 11. lipnja 1998., broj Rev 2051/1998-2 od 23. kolovoza 2001. i broj Rev 606/2023-2 od 10. listopada 2023.

12. U odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je tuženiku dopušteno podnošenje revizije ovaj sud je u odluci broj Rev 2051/1998-2 od 23. kolovoza 2001. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem vlasniku osigurane stvari u smislu odredbe čl. 925. st. 2. u svezi s odredbom čl. 190. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO/91) ne pripada naknada materijalne štete, kad je ta šteta već namirena, te je stvar dovedena u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje. Ovo iz razloga, jer se radi o naknadi materijalne štete, a kod naknade materijalne štete nema kumulacije i kada je ta šteta podmirena, nije odlučno da li je osnovana i po kojem drugom pravnom osnovu.

12.1. Pritom treba navesti da je odredbom čl. 949. st. 2. ZOO/05 u bitnom sadržajno propisano jednako kao i u odredbi čl. 925. st. 2. ZOO/91, da iznos osigurnine ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja, te da je odredbom čl. 1090. ZOO/05 sadržajno propisano jednako kao i u odredbi čl. 190. ZOO/91, da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

13. Slijedom navedenog, osoba koja je pretrpjela štetu na imovini, koja šteta joj je nadoknađena od strane štetnika u cijelosti, ne može tražiti isplatu osigurnine od osiguratelja po polici osiguranja te imovine jer kumulacija zahtjeva za naknadu imovinske štete nije dopuštena. U takvom slučaju, kad šetnik nadoknadi štetu na imovini osiguranika u cijelosti, osiguranik nema aktivnu legitimaciju potraživati naknadu štete od osiguratelja. Navedeno je odgovor na postavljena pravna pitanja za koja je tuženiku dopušteno podnošenje revizije u ovom predmetu.

14. U postupku je utvrđeno da je trošak popravka osiguranog vozila, prema računu, u iznosu od 42.874,46 kuna, umjesto tužitelja, u cijelosti platio ugovaratelj osiguranja i korisnik leasinga CN.

15. Budući da su nižestupanjske presude utemeljene na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem ovoga suda, revizija tuženika je prihvaćena i obje nižestupanjske presude su preinačene, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

16. Na temelju čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – dalje: Tarifa), za zastupanja na ročištima 27. listopada 2020., 14. siječnja 2021. i 28. rujna 2022. za svako po 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, za sastav obrazloženih podnesaka od 1. kolovoza 2022. i 27. rujna 2022. za svaki po 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife. Tuženiku je s osnova naknade troška postupka pred sudom prvog stupnja, zajedno s troškom PDV, priznato ukupno 7.500,00 kuna ili 995,42 EURA (prema fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 HRK za 1 euro) koliko je zatraženo troškovnikom koji prileži spisu, te je odlučeno kao u točki I.2. izreke ove odluke. Nadalje tuženiku je priznat trošak sastava žalbe s PDV prema Tbr. 10/1 Tarife i Tbr. 46. Tarife u iznosu od 311,06 EUR kako je zatraženo i pristojbe plaćene na žalbu 103,96 EUR ili ukupno 415,02 EUR s osnova troška žalbenog postupka kako je naznačeno u točki I.3. izreke ove odluke. Tuženiku je priznat i trošak prijedloga za dopuštenje revizije s PDV, prema Tbr. 10/5 Tarife i Tbr. 46. Tarife, ukupno 312,50 EUR, sve prema zatraženom u troškovniku, te trošak pristojbe plaćene na prijedlog za dopuštenje revizije 103,36 EUR. Nadalje, tuženiku je priznat i trošak sastava revizije u vrijednosti 150 bodova prema Tbr. 10/5 Tarife i vrijednosti boda od 2 EUR prema Tbr. 54. Tarife, te trošak PDV od 75 EUR i plaćene pristojbe na reviziju od 103,35 EUR odnosno ukupno 894,21 EUR s osnova troška revizijskog postupka. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I.4. izreke ove presude.

17. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).

Zagreb, 26. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Dražen Jakovina