Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Posl. br. Gž Ovr-608/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Svjetlani Pražić, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta br. 21., OIB: 81793146560, zastupan po punomoćniku Tihomiru Zec odvjetniku iz Osijeka, protiv ovršenice PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr 4195/2024 od 8. studenog 2024., 26. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja Hrvatski Telekom d.d., te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr 4195/2024 od 8. studenog 2024. u odbijajućem dijelu za iznos od 62,50 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
II.Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršenici da naknadi ovrhovoditelju trošak postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 93,75 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška odbijen.
2.Protiv prvostupanjskog rješenja u odbijajućem dijelu, žalbu je podnio ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a) koji propis se primjenjuje sukladno čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012 i dr., dalje: OZ-a).
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
5. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st.1 OZ-a, na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4,. 8., 9., 13. i 14. ZPP- a, nije utvrđeno da bi donošenjem pobijanog rješenja bila ostvarena koja od tih procesnih povreda.
6.Nije u pravu ovrhovoditelj kada svojim navodima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utrđenog činjeničnog stanja, budući je prvostupanjski sud utvrdio pravno odlučne činjenice o kojima ovisi odluka o zahtjevu za naknadu troška, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava.
7.Iz stanja u spisu proizlazi u bitnome:
-da je temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja poslovni broj Ovrv 8914/2024 od 13. lipnja 2024. naloženo ovršenici da isplati ovrhovoditelju iznos od 422,91 eur, zatezne kamate i trošak postupka,
-da kako ovršenica nije podmirila navedenu obvezu, to se ovrhovoditelj obratio Financijskoj agenciji sa zahtjevom za izravnu naplatu, koji je ovrhovoditelj pokrenuo zahtjevom od 5. rujna 2024.,
-da je temeljem toga ovrhovoditeljica podnijela sudu zahtjev za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe u ukupnom iznosu od 156,25 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
8.Sukladno prednjem, prvostupanjski je sud primjenom čl. 14. st.1.,4. i 6. OZ-a, zaključio da je djelomično osnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu zatraženih troškova, pa je nastavno tome, a primjenom Tbr. 11. t.6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12 i dr., dalje: Tarife), ovrhovoditelju priznao trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave sudionicima u provođenju ovrhe u iznosu od 62,50 eur, te trošak sastava zahtjeva za naknadom troška u iznosu od 31,25 eur, sukladno Tbr. 11. t.10. Tarife, te zatezne kamate na taj dosuđeni trošak, sukladno čl. 30. st.3. OZ-a.
U odnosu na preostali zatraženi trošak: pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, stav je suda prvog stupnja da je taj dio zahtjeva ovrhovoditelja neosnovan iz razloga jer da javni bilježnik i bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor na rješenje, a rješenje s potvrdom dostavlja ovrhovoditelju, u skladu sa čl. 283. st. 1. i st. 4. OZ. Slijedom navedenog, odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.
9. Nisu osnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja kojima pobija pravilnost stava suda prvog stupnja glede naknade troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, upirući pri tome na Tbr.32.st.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjentika ("Narodne novine" broj 142/2012 i dr.).
10.Naime, kako u konkretnom slučaju ovršnu ispravu temeljem koje je pokrenut postupak izravne naplate predstavlja ranije navedeno rješenje o ovrsi, to ovaj sud drži da sukladno čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troškova na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja jer je javni bilježnik istu bio dužan izdati, te ju je konkretno i izdao, što utvrđuje prvostupanjski sud, a proizlazi i iz stanja spisa i bez zahtjeva ovrhovoditelja.
Shodno navedenom, stajalište je i ovog suda da u konkretnoj pravnoj situaciji nije razvidno da je ovrhovoditelj trebao tražiti odnosno zatražio izdavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti već da je javni bilježnik istu izdao i postupio na način kako je to propisano čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a, zbog čega se pravilnim ukazuje prosudba prvostupanjskog suda o neosnovanosti zahtjeva za naknadu ovog troška.
11.U kontekstu prethodno izloženog, pravno irelevantnim drži ovaj sud pozivanje ovrhovoditelj na odluku Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-74/2023 od 14. veljače 2023. jer se ista odnosi na ovršni postupak u kojem se primjenjivala čl. 283. st. 1. OZ-a prema kojoj je javni bilježnik dostavljao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na zahtjev ovrhovoditelja, koja odredba kao i st. 4. su izmijenjene Zakonom o izmjenama i dopunama OZ-a ("Narodne novine" broj 131/20) na način da javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te rješenje sa potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostavlja ovrhovoditelju.
12.Zbog svih do sada iznesenih razloga. valjalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja, te potvrditi prvostupanjsko rješenje u odbijajućem dijelu, primjenom čl. 380. t. 2. ZPP- a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.
13.Rješenje suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu kao nepobijano ostaje neizmjenjeno.
U Rijeci, 26. veljače 2025.
Sutkinja
Svjetlana Pražić