Poslovni broj: Usž-4399/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u postupku sudske kontrole zakonitosti upravnog postupka - ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, stranca ČG, odlučujući o žalbi ČG, zastupanog po opunomoćeniku Pavlu Mrkonjiću, odvjetniku iz Zagreba, Ante Topić Mimare 24, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 4492/2024-2 od 6. studenoga 2024., na sjednici održanoj 26. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4492/2024-2 od 6. studenoga 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom potvrđeno je rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor, KLASA: UP/I-216-01/24-03/796, URBROJ: 511-19-40-24-1 od 31. listopada 2024.
2. Navedenim rješenjem je strancu ČG, osobi bez državljanstva, rođenom **.**.1984., određen smještaj u Prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske na najkraće moguće vrijeme, a najduže do tri mjeseca računajući od dana donošenja tog rješenja.
3. ČG žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog svih zakonom predviđenih razloga. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora time što njemu, kao tuženiku, nije omogućio sudjelovanje u upravnom sporu. Zbog toga se nije mogao izjasniti o činjenicama i okolnostima na temelju kojih je potvrđeno rješenje koje je donijelo Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Samobor, 31. listopada 2024.
3.1. Žalitelj navodi da mu je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja određen prisilni smještaj u Prihvatnom centru za strance prije nego je pokušana upotreba blažih mjera. Paušalnim smatra zaključak prvostupanjskog suda da kod njega postoji rizik iz članka 212. stavka 2. Zakona o strancima. Navodi da je njegova namjera napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) u što kraćem roku.
3.2. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Prije izricanja najstrože mjere nije uzeo u obzir blaže mjere predviđene u članku 213. stavku 1. točkama 2., 3. i 4. Zakona o strancima. U tom smislu navodi da je bio spreman položiti određena financijska sredstva kao dokaz da će se pridržavati pozitivnih propisa Republike Hrvatske kao i to da njegova životna partnerica boravi na adresi u [adresa] te mu se mogla odrediti zabrana napuštanja te adrese smještaja. Rok na koji mu je ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatnom centru za strance nije sukladan pravilu razmjernosti.
3.3. Predlaže ovom Sudu usvojiti njegovu žalbu, ukinuti pobijanu presudu, odrediti mu blažu mjeru ograničenja kretanja, podredno, presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Izdavatelj kontroliranog rješenja, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Samobor, u odgovoru na žalbu osporava osnovanost iste. Navodi da je postupak za donošenje rješenja pokrenut i proveden po službenoj dužnosti temeljem članka 54. stavka 2. točaka 2. i 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17 i 33/23.).
4.1. Izdavatelj rješenja navodi da su, 29. listopada 2024. u 22:50 sati, policijski službenici zatekli žalitelja ČG u [adresa], u [adresa], kojom prilikom isti nije imao dokumente niti je mogao dokazati svoj identitet. Zbog toga je odveden u službene prostorije PP Samobor gdje je provjerom evidencija utvrđeno je da navedeni 17. listopada 2024. krenuo iz Poljske, u Hrvatsku je ušao iz Slovenije bez dokumenata, na mjestu koje nije službeni granični prijelaz. Boravio je u različitim smještajima u Zagrebu, a 29. listopada 2024. došao je u [adresa]. Provjera žaliteljevog identiteta zatražena je putem službe za međunarodnu suradnju u Poljskoj i Njemačkoj, ali do donošenja rješenja odgovor nije dobiven. Strancu ČG izdano je rješenje o protjerivanju iz Republike Hrvatske na rok od jedne godine zbog činjenice nezakonitog boravka u Republici Hrvatskoj. Prema članku 191. stavku 1. Zakona o strancima isti nema nikakvu zaštitu od protjerivanja.
4.2. Slijedom navedenih okolnosti izdavatelj rješenja je procijenio da kod žalitelja postoji rizik od izbjegavanja obaveza napuštanja Republike Hrvatske sukladno članku 214. stavku 2. podstavcima 1., 2. i 8. Zakona o strancima te mu je odredio smještaj u Prihvatni centar za strance na rok do tri mjeseca, sukladno članku 212. stavku 2. Zakona o strancima. Navedeno je najkraće vrijeme potrebno za organizaciju vraćanja u matičnu državu odnosno organizaciju prisilnog udaljenja. Navodi da je žalitelju bilo omogućeno iznijeti sve činjenice od značaja za postupak što je potvrdio svojim potpisom na zapisnik na koji nije imao primjedbi te da navodi žalbe nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 34/26.; dalje ZUS) Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Uvidom u pobijanu presudu i spis predmeta utvrđeno je da je izdavatelj rješenja, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Samobor, dostavio prvostupanjskom sudu svoje rješenje od 31. listopada 2024. radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja strancu ČG, ovdje žalitelju. Time je izdavatelj rješenja postupio u skladu s člankom 216. stavkom 4. Zakona o strancima („Narodne novine", 133/20., 114/22. i 151/22.; dalje: Zakon) kojim je propisano da će se odmah po donošenju rješenja o smještaju upravnom sudu dostaviti spisi predmeta o smještaju u centar, a da će upravni sud u roku od pet dana od dana dostave spisa predmeta donijeti odluku kojom se rješenje o smještaju ukida ili potvrđuje.
8. Prvostupanjski je sud izvršio uvid u spis izdavatelja rješenja. U navedenom spisu prileži zapisnik, KLASA: UP/I-216-02/24-19/394 URBROJ: 511-19-40-24-2 od 31. listopada 2024. Iz kojeg proizlazi da je žalitelj došao automobilom iz Poljske, gdje trenutno živi, da je dva tjedna boravio u apartmanima na području Grada Zagreba, da nema državljanstva ni dokumenata te da je Č. Jedini mu je dokument putovnica koju je dobio u Njemačkoj, a koja je istekla. Ima oko 600,00 eura i mobitele, svjestan je da boravi nezakonito na području Republike Hrvatske, a druge informacije nije želio davati.
9. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da slijedom navedenog postoje okolnosti koje kod žalitelja ukazuju na rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz članka 214. stavka 2. alineja 1., 2. i 8. Zakona koji je citirao. Žalitelj nema isprave o identitetu ni putnu ispravu, nama prijavljeni boravak, a u RH je ušao nezakonito.
10. Suprotno navodima žalbe, prisilno udaljenje stranca ne može se u predmetnom slučaju osigurati primjenom blažih mjera iz članka 213. stavka 1. Zakona, pologom financijskih sredstava ili zabranom napuštanja određene adrese smještaja koju mogućnost žalitelj tek u žalbi ističe. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se žalitelju koji je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, nema državljanstvo, raspolaže sa 600,00 eura, a druge informacije o sebi nije želio davati, prisilno udaljenje ne bi moglo ostvariti primjenom blažih mjera. Razlozi za smještaj na vrijeme do tri mjeseca pravilno su obrazloženi vremenom potrebnim za organizaciju prisilnog udaljenja budući da stranac nema dokumente te da je se čeka odgovor na dopis Službe za međunarodnu policijsku suradnju u vezi provjere u Njemačkoj i Poljskoj za predmetnu osobu. Navedeno je sukladno članku 212. Zakona koji propisano je da se u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje može smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne mogu osigurati blažim mjerama, a boravak može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom.
11. Žalbeni razlozi u odnosu na rok smještaja u centar nisu osnovani. Rok na koji je žalitelj smješten u centar pravilno su obrazloženi te je prvostupanjski sud iste osnovano prihvatio pozvavši se na članak 214. stavak 1. Zakona kojim je propisano da se državljanina treće zemlje može smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske.
12. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud donio pravilnu i zakonitu presudu u postupku kontrole zakonitost zakonitosti rješenja upravnog tijela, sukladno članku 216. Zakona. Žalbeni prigovori su neosnovani i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari.
13. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 26. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
