Poslovni broj: Usž-309/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ŽUCS, državljanina Arapske Republike Egipat, na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Valentinu Jakovcu, odvjetniku iz Zagreba, Lupoglavska 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Rudolfa Fizira bb, OIB: 36162371878, radi povratka iz Europskog gospodarskog prostora, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3262/2024-13 od 5. prosinca 2024., na sjednici održanoj 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3262/2024-13 od 5. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, KLASA: NK-UP/I- 216- 04/24-02/547, URBROJ: 511-19-48-24-2 od 22. lipnja 2024. (točka I. izreke), a tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu 3.750,00 eura u roku od petnaest dana od dostave pravomoćne presude (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika od 22. lipnja 2024. tužitelju, državljaninu Egipta, rođenom **.**.1989., nositelju putne isprave Egipta serijskog broja A31291264 važeće do 16. kolovoza 2029. koji nezakonito boravi u [adresa], određeno je da je dužan dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) u roku sedam dana računajući od prvog dana dostave rješenja pod prijetnjom prisilnog izvršenja (točke 1. i 2. izreke); tužitelj je obvezan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske prilikom napuštanja EGP-a (točka 3. izreke).

3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je rješenje kojim se tužitelju utvrđuje nezakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i određuje obaveza napuštanja EGP-a doneseno 22. lipnja 2024., a da je tužitelj 25. lipnja 2024. izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj koja je bez odgode zaprimljena te je od tada tužitelj u statusu tražitelja međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj o čijem se zahtjevu rješava. Tuženik navodi da je u članku 187. stavku 4. Zakona o strancima propisano da ako je državljanin treće zemlje izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, rješenje o povratku ostaje na snazi, ali se neće izvršiti do okončanja postupka rješavanja zahtjeva. Rješenje o povratku će se izvršiti u slučaju ako se tužitelju ne odobri međunarodna zaštita u Republici Hrvatskoj.

3.1 Predlaže Sudu usvojiti žalbu.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost iste iz razloga danih u obrazloženju pobijane presude. Potražuje trošak sukladno „odvjetničkoj tarifi“.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24.; dalje ZUS) Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Uvidom u pobijanu presudu i spis predmeta utvrđeno je da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja u obzir uzeo dokaze pribavljene tijekom upravnog postupka. Iz navedenih proizlazi da je tužitelj imao radnu dozvolu za rad u Republici Hrvatskoj važeću od 22. veljače 2024. do 16. siječnja 2025. Budući da je navedena radna dozvola tužitelja ukinuta 16. travnja 2024., tužitelj u vrijeme donošenja rješenja tuženika, 22. lipnja 2024., nije imao važeću vizu ili dozvolu boravka Republici Hrvatskoj potrebnu za zakoniti boravak.

8. Za rješavanje ove upravne stvari prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22. i 151/22.; dalje Zakon) i Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09, 110/21, dalje: ZUP) za što je dao valjane razloge koje i ovaj Sud u potpunosti prihvaća.

9. Naime, među strankama je nesporno da je tužitelju temeljem zahtjeva kojeg je podnio za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj odobren zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj do listopada 2025. Pravilno je prvostupanjski sud navedeno cijenio kao novi dokaz temeljem kojeg je tuženik, primjenom članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a, trebao obnoviti postupak okončan rješenjem od 22. lipnja 2024.

9.1. Navedenom odredbom ZUP-a propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

10. Suprotno navodima žalbe, odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita. Obrazloženje prvostupanjske presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ista bila rezultat arbitrarnog postupanja.

11. Žalbeni prigovori tuženika su neosnovani i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

12. Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj Sud nije prihvatio kao osnovan. Radi se o nespecificiranom zahtjevu kojim se traži naknada troška za podnesak, odgovor na žalbu tuženika, koji ne sadrži ni činjenična ni pravna obrazlaganja važna za rješavanje ove upravne stvari. Stoga je, sukladno članku 144. stavku 1. ZUS-a, odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka (točka II. izreke).

U Zagrebu 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić