Poslovni broj: Usž-3935/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja SU iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Milici Nenadović Timarac, odvjetnici iz Siska, Stjepana i Antuna Radića 32, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko- goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo i statusna pitanja stranaca, Rijeka, Žrtava fašizma 3, radi produljenja roka za dragovoljni odlazak, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 Us I-751/2023-8 od 29. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 Us I-751/2023-8 od 29. rujna 2023.;
r i j e š i o j e
Odbacuje se žalba protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 Us I- 751/2023-8 od 29. rujna 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-02/23-03/258, URBROJ: 511-09-38-23-2 od 20. ožujka 2023., a pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe
2. Rješenjem tuženika od 20. ožujka 2023. odbijen je prijedlog tužitelja za produljenje roka za dragovoljni odlazak koji je tužitelju određen rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-02/23-03/258, URBROJ: 511-09-38-23-1 od 11. siječnja 2023.
3. Rješenjem tuženika od 11. siječnja 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj (točka 1. izreke) te mu je naloženo da u roku od 30 dana od dana izvršnosti tog rješenja napusti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) (točka 2. izreke). Odbijanje tužiteljevog zahtjeva obrazloženo je time da je tužitelj višestruki počinitelj kaznenih djela, teške krađe i razbojništva, za koja je pravomoćno osuđivan na zatvorske kazne zbog čega predstavlja opasnost za javni poredak Republike Hrvatske.
4. Tužitelj pobija odluku prvostupanjskog suda zbog svih zakonom predviđenih razloga. Ne osporava razloge zbog kojih je tuženik donio rješenje od 11. siječnja 2023. Međutim, protivi se odluci kojom mu je naloženo napuštanje EGP-a i odbijen prijedlog za produljenje roka za napuštanje. Izvršenje te odluke za njega bi imalo „nesagledivo teške posljedice“. Osoba je bez državljanstva, od rođenja živi u [adresa] kao i njegova obitelj i rodbina. Pri donošenju odluke o napuštanju EGP-a trebalo je uzeti u obzir Konvenciju o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954. i Konvenciju o smanjenju slučajeva bezdržavljanstva iz 1961. Tužitelj napominje da nema putnu ispravu te ne može dragovoljno napustiti teritorij EGP-a. Zbog nepostojanja dokaza o državljanstvu i nemogućnosti reguliranja statusa u Republici Hrvatskoj, ne može ishoditi dokument s kojim bi mogao legalno prijeći na teritorij strane države.
4.1. Tužitelj ističe da je, za razliku od tuženika, ovaj Sud ovlašten tumačiti zakonske odredbe prema njihovoj svrsi i smislu, uzimajući u obzir životne i logične okolnosti pojedinog slučaja. U njegovom slučaju to znači da treba uzeti u obzir činjenicu da on ne može napustiti teritorij EGP-a, ni dobrovoljno ni prisilno, jer nema državu podrijetla. Razlozi na koje se tuženik poziva su nepotpuni, nisu uzete u obzir konkretne okolnosti života tužitelja vezane za njegov status stranca i boravak u Hrvatskoj.
4.2. Tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti pobijane odluke suda i rješenje tuženika od 20. ožujka 2023., donijeti odluku kojom će mu se omogućiti da ostane u Republici Hrvatskoj radi reguliranja zakonitog boravka.
5. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
6. Žalba podnesena protiv presude nije osnovana, a žalba podnesena protiv rješenja nije dopuštena.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje ZUS) Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
8. Uvidom u pobijanu presudu i spis predmeta utvrđeno je da je prvostupanjski sud u obzir uzeo dokaze pribavljene tijekom upravnog postupka, te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22. i 151/22.; dalje Zakon) čije je mjerodavne odredbe citirao u obrazloženju.
9. U pravu je tuženik i prvostupanjski sud koji potvrđuje odluku tuženika od 20. ožujka 2023. s obrazloženjem da činjenica da je tužitelj apatrid nije prepreka za primjenu Zakona. Neosnovano se tužitelj u žalbi poziva na činjenicu da donošenjem odluke tuženika i odluke prvostupanjskog suda nisu uzete u obzir okolnosti koje su dovele do utvrđenja da tužitelj nezakonito boravi u [adresa]. Napominje se tužitelju da je predmet ovog upravnog spora bio njegov zahtjev za prijedlog za produljenje roka za dragovoljni odlazak iz EGP-a koji mu je određen rješenjem od tuženika od 11. siječnja 2023., a razlozi donošenja rješenja od 11. siječnja 2023. nisu bili predmet raspravljanja i ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu.
10. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužitelj traži odgodu izvršenja odluke o napuštanju EGP-a do zakonitog rješavanja svog statusa boravka u Republici Hrvatskoj. Pozivanje pri tom na Konvenciju o statusu osoba bez državljanstva nije osnovano jer je navedenom Konvencijom propisano da države ugovornice neće protjerivati osobe bez državljanstva koje zakonito borave na njihovu državnom području osim iz razloga nacionalne sigurnosti ili javnog reda. Tužitelj u Republici Hrvatskoj ne boravi zakonito, a predstavlja opasnost za javni poredak zbog svoje višestruke kažnjavanosti koju ni sam ne spori.
11. Zakon u članku 184. stavku 4. propisuje da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. toga Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od 7 niti dulje od 30 dana. Člankom 188. stavkom 1. Zakona propisno je da se u opravdanim slučajevima rok za dragovoljni odlazak može produljiti rješenjem, s tim da ukupno trajanje roka za dragovoljni odlazak iz članka 184. Zakona i ovoga članka ne može biti dulje od jedne godine.
12. Obzirom da je tužitelj pravomoćno osuđivana osoba, slijedom čega predstavlja opasnost za javni poredak Republike Hrvatske, to po ocjeni ovog Suda razlozi na koje se tužitelj poziva u svom zahtjevu ne predstavljaju opravdane razloge za produljenje roka za dragovoljni odlazak te je osnovana odluka tuženika kao i odluka prvostupanjskog suda.
13. Obrazloženje prvostupanjske presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ista bila rezultat arbitrarnog postupanja.
14. Žalbeni prigovori tužitelja su neosnovani i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari. Radi se o prigovorima koje je tužitelj isticao u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno i jasno očitovao, a koje obrazloženje ovaj Sud u potpunosti prihvaća.
15. Budući da Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
16. Sukladno članku 67. stavku 1. ZUS-a protiv rješenja o odbijanju zahtjeva za određivanje odgodnog učinka tužbe nije dopuštena žalba. Na isto nije od utjecaja okolnost da navedeno nije istaknuto u pouci o pravnom lijeku pobijane odluke. Slijedom navedenog, ne upuštajući se u ispitivanje osnovanosti navoda žalbe istaknutih u odnosu na pobijano rješenje, odlučeno je kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 26. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić