Poslovni broj: Usž-3881/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanina Ruske Federacije, s boravištem u [adresa], zastupanog po opunomoćenici Jeleni Šarić Mladin, odvjetnici iz Splita, Domovinskog rata 27b, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Split, Mažuranićevo šetalište 24b, radi odgode izvršenja rješenja o napuštanju Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Us I-968/24-7 od 29. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Us I-968/24-7 od 29. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-02/23-03/9336 M.M, URBROJ: 511-12-43-24-15 od 7. ožujka 2024. (točka I. izreke) i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika od 7. ožujka 2024. odbačen je prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Split, KLASA: UP/I-216-02/23-03/9336, URBROJ: 511-12-43-23-5 od 7. rujna 2023.

3. Rješenjem tuženika od 7. rujna 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za privremenim boravkom u Republici Hrvatskoj (točka 1. izreke) te mu je određeno da u roku 15 dana od dana izvršnosti tog rješenja napusti teritorij Republike Hrvatske odnosno Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP) (točka 2. izreke).

4. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog svih zakonom predviđenih razloga. Navodi da obrazloženje pobijane presude nije u skladu s odredbom članka 60. Zakona o upravnim sporovima. Razlozi odbijanja tužbenog zahtjeva prepisani su navodi odgovora na tužbu. Presuda nema analizu i ocjenu svih navoda i dokaza te podvođenje istih pod konkretan materijalni propis.

4.1. Tužitelj smatra da tuženik i prvostupanjski upravni sud pogrešno tvrde da je Zakon o strancima lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku, da Zakon o strancima ne poznaje pojam pravomoćnosti već izvršnosti rješenja, zbog čega je tužitelj odgodu rješenja mogao zatražiti do isteka roka za dragovoljno napuštanje Republike Hrvatske. Obrazlaže pojam pravomoćnosti, značaj sudskog nadzora nad radom upravnih tijela te navodi da Zakon o strancima u „brojnim svojim odredbama“ dopušta mogućnost pokretanja upravnog spora.

4.2. Tužitelj navodi da je Zakonom o općem upravnom postupku propisano da javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje može odgoditi izvršenje, i ako je to nužno produžiti odgodu izvršenja, sve do donošenja pravomoćne odluke u upravnoj stvari. Ističe da je protiv rješenja tuženika od 7. rujna 2023. pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Splitu koji se vodi pod poslovnim brojem Us I-2395/2023 koji još nije pravomoćno okončan. Budući da Zakon o općem upravnom postupku propisuje da javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje može odgoditi izvršenje do donošenja pravomoćne odluke u upravnoj stvari, nesporno je da se prijedlog za odgodu izvršenja može i podnijeti do donošenja pravomoćne odluke. S obzirom na to da Zakon o općem upravnom postupku i Zakon o strancima ne propisuju drugačije, proizvoljno je tumačenje da je tužitelj nakon 29. rujna 2023. bio prekludiran u pravu na podnošenje prijedloga za odgodu izvršenja. Ističe da tuženik i prvostupanjski sud nisu naveli zakonsku odredbu po kojoj bi zahtjev za odgodu izvršenja navodno bio podnesen izvan roka.

4.3. Tužitelj predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu i rješenje tuženika. Potražuje naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora i žalbenog postupka u ukupnom iznosu 5.312,50 eura.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost iste iz razloga danih u obrazloženju pobijane presude.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje ZUS) Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

8. Uvidom u pobijanu presudu i spis predmeta utvrđeno je da je prvostupanjski sud u obzir uzeo dokaze pribavljene tijekom upravnog postupka. Iz navedenih proizlazi da je tužitelj 12. prosinca 2023. podnio zahtjev za odgodu izvršenja rješenja tuženika od 7. rujna 2023. kojim mu je određeno da u roku 15 dana od dana izvršenosti tog rješenja napusti Republiku Hrvatsku odnosno EGP. Nesporno je među strankama da je tužitelju rješenje od 7. rujna 2023. dostavljeno 14. rujna 2023. te da njegov rok za dragovoljni odlazak iz Republike Hrvatske odnosno EGP-a teče do 29. rujna 2023.

9. Za rješavanje ove upravne stvari mjerodavan je Zakon o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22. i 151/22.; dalje Zakon) koji je, kao što tuženik i prvostupanjski sud pravilno navode, lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09, 110/21, dalje: ZUP).

9.1. Regulirajući rješenje o povratku Zakon u članku 184. propisuje da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet rješenje o povratku (stavak 1); da će se rješenjem iz stavka 1. toga članka, između ostalog, odrediti i rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak); da će se zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP (stavak 2.); te da rok za dragovoljni odlazak državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi počinje teći prvoga dana od dana dostave rješenja o povratku (stavak 6.).

10. Odredbe ZUP-a koje se odnose na izvršenje rješenja nisu primjenjive na rješavanje slučaja tužitelja. Naime, člankom 133. ZUP-a propisano je da se rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava nakon što postane izvršno (stavak 1.), a kad je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka (stavak 4.). Odgoda izvršenja regulirana je u članku 140. stavku 1. na način da je propisano da na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje može odgoditi izvršenje i, ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije drukčije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu.

11. ZUP-om je odgoda izvršenja propisana kao opcija koju tuženik može odobriti u slučaju kumulativnog ispunjenja propisanih uvjeta, a jedan od tih uvjeta je da „drugačije nije propisano zakonom“. Međutim, Zakonom je u članku 183. stavku 2. propisano da je državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi dužan bez odgađanja napustiti Republiku Hrvatsku.

12. Slijedom navedenog, pogrešno tužitelj smatra da je odgodu izvršenja rješenja tuženika mogao tražiti do donošenja pravomoćne odluke u sporu kojeg je pokrenuo protiv rješenja tuženika od 7. rujna 2023. sukladno odredbama ZUP-a. Za rješavanje zahtjeva tužitelja važan je trenutak izvršnosti odluke čiju izvršnost želi odgoditi. Odluke donesene po Zakonu podliježu sudskoj kontroli i na njih se odnosi pojam pravomoćnosti, ali, za rješavanje o tužiteljevom zahtjevu u ovom upravnom sporu važan je trenutak izvršnosti odluke.

13. Tužitelj nije u roku za dragovoljno izvršenje rješenja od 7. rujna 2023. , koji mu je istekao 29. rujna 2023. jer je rješenje čiju izvršnost želi odgoditi primio 14. rujna 2023., a rok za dragovoljno izvršenje dan mu je od 15 dana, podnio zahtjev za odgodu izvršenja. Rješenje čiju odgodu traži zahtjevom od 12. prosinca 2023. postalo je izvršno 30. rujna 2023. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u veljači 2024. izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj te sukladno članku 187. stavku 4. Zakona rješenje o povratku ostaje na snazi, ali se neće izvršiti do okončanja postupka rješavanja po zahtjevu za odobrenje međunarodne zaštite.

14. Suprotno navodima žalbe, obrazloženje prvostupanjske presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ista bila rezultat arbitrarnog postupanja.

15. Žalbeni prigovori tužitelja su neosnovani i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari. Radi se o prigovorima koje je tužitelj isticao u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno i jasno očitovao, a koje zaključke ovaj Sud u potpunosti prihvaća.

16. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

17. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić