REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4841/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, protiv tuženika CESTE- RIJEKA d.o.o., OIB 01371628232, Kukuljanovo, Industrijska zona, Kukuljanovo 377, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-555/2023-14 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-555/2023-14 od 25. listopada 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.905,69 EUR / 52.030,92 kn sa zateznim kamatama od 4. studenog 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana te u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 231,02 EUR / 1.740,62 kn.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-555/2023-14 od 25. listopada 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 6.905,69 EUR / 52.030,92 kn od 1. siječnja 2024. do isplate te u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na troškove parničnog postupka u iznosu od 231,02 EUR / 1.740,62 kn od 25. listopada 2024. do isplate i sudi:

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 6.905,69 EUR / 52.030,92 kn od 1. siječnja 2024. do isplate te na troškove parničnog postupka u iznosu od 231,02 EUR / 1.740,62 kn od 25. listopada 2024. do isplate, sve po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci ove presude naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.905,69 EUR / 52.030,92 kn sa zateznim kamatama od 4. studenog 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 231,02 EUR / 1.740,62 kn sa zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2. Protiv presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/07, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a), osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

6. Iz obrazloženja pobijane presude i podataka u spisu proizlazi da je predmet spora isplata iznosa od 6.905,69 EUR / 52.030,92 kn koji je tužitelj isplatio društvu MILOŠ TRADE d.o.o., [adresa], odnosno vlasniku oštećenog vozila marke VW GOLF, reg. oznake [registarska oznaka], zbog imovinske štete nastale na tom vozilu u prometnoj nezgodi 25. ožujka 2013.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio nespornom činjenicu da se 25. ožujka 2013. dogodila prometna nesreća na način da je vozač NČ iz [adresa] upravljajući vozilom marke VW GOLF, reg. oznake [registarska oznaka], krećući se državnom cestom DC 404 na izlasku iz tunela Bobovo, naišao na zaleđen i neposut kolnik, uslijed čega je izgubio kontrolu nad vozilom, udario u ogradni zid s desne strane ceste i odbio se na sredinu kolnika, a pri čemu je na tom vozilu nastala imovinska šteta. Nespornom je utvrdio i činjenicu da je vlasnik predmetnog vozila društvo MILOŠ TRADE d.o.o., Mrkopalj, pred Trgovačkim sudom u Rijeci podnio tužbu radi naknade štete, kao i da je temeljem presude poslovni broj P-2584/2013 tužitelj društvu MILOŠ TRADE d.o.o., [adresa] isplatio iznos od 27.000,00 kn na ime naknade štete te iznos od 15.317,11 kn na ime parničnih troškova. Spornim je utvrdio je li za nastanak predmetne prometne nesreće odgovoran tuženik temeljem Ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za 2013. (dalje: Ugovor) sklopljenog između tužitelja i tuženika.

8. Prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim prigovor zastare utvrdivši da je utuženi iznos tužitelj isplatio vlasniku predmetnog vozila temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-2584/2013 3. studenog 2020., a da je predmetnu tužbu podnio 31. listopada 2023., što je unutar općeg zastarnog roka, sve sukladno odredbi članka 225. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO).

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik nije postupio sukladno odredbama članka 23. stavka 1. i 2. te članka 24. stavka 1. Ugovora, na koji način nije ispunio svoju ugovornu obvezu, već je tek naknadno i sa zakašnjenjem donio odluku o zatvaranju državne ceste DC404 na kojoj se dogodila predmetna prometna nezgoda. Uz to, zaključuje da tuženik svoje nepravodobno zatvaranje ceste ne može opravdati pozivanjem na to da je tužitelj iz svog centra Čavle mogao postaviti obavijesti o ograničavanju brzine na predmetnoj dionici. To iz razloga jer sve da je tužitelj i tako postupio, to ne isključuje tuženikovu obvezu u konkretnom slučaju postupiti sukladno svojoj ugovornoj obvezi.

10. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer izreka presude ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i proturječna je razlozima presude, odnosno presuda je kontradiktorna. Navodi da je postupio sukladno svojim ugovornim obvezama te da prvostupanjski sud zanemaruje pravomoćnu presudu Prekršajnog suda u Rijeci poslovni broj Pp-4759/16 od 3. ožujka 2017. u kojoj je on oslobođen optužbe jer nema krivnje. Ističe da je predmetnu cestu održavao na temelju Operativnog programa održavanja državnih cesta u zimskom razdoblju donesenog na temelju Ugovora. Navodi da nije morao obaviti nešto više od obavljenog u skladu s Ugovorom i planom izrađenim od strane tužitelja. Ukazuje da prvostupanjski sud zanemaruje odredbu članka 60. i članka 64. stavka 3. točke 3. Zakona o cestama, odredbu članka 4. stavka 1. točke 5. Pravilnika o opravdanim slučajevima i postupku zatvaranja javne ceste te odredbu članka 51. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Smatra da su nepravovremeno zatvaranje predmetne ceste, odnosno zaleđen i neposut kolnik te nepravovremeno umanjenje ograničenje brzine kretanja vozila uslijed vremenskih prilika svjetlosnom signalizacijom na 30 km/h propust tužitelja, a ne tuženika. Ističe da je tužitelj imao mogućnost izmijeniti ograničenja brzine ili zatvoriti prometnicu iz svog operativnog centra na tzv. dinamičkoj prometnoj signalizaciji, što nije učinio. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 23. i 24. te članka 16. Ugovora.

11. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva, presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana, ti razlozi nisu međusobno proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima svjedoka i samih tih isprava i zapisnika.

12. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je ovog suda da njima tuženik nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva. O tome presuda sadrži jasne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

13. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka pravilno utvrdio da je tužitelj isplatio naknadu štete temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-2584/2013 od 16. veljače 2018. oštećenom-društvu MILOŠ TRADE d.o.o., [adresa] u utuženom iznosu, da je tuženik odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja radi neodržavanja kolnika državne ceste DC404, da se intervencijski efekt parnice pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod poslovnim broj P-2584/2013 o postojanju propusta u održavanju kolnika državne ceste (radi neposipanja kolnika što je uzrokovalo stvaranje leda na kolniku, propusta u upozoravanju vozača odgovarajućom svjetlosnom signalizacijom te propusta u umanjenju ograničenja brzine kretanja vozila uslijed vremenskih neprilika, odnosno nepravovremenog zatvaranja DC404 za promet zbog vremenskih uvjeta), kao i o nepostojanju odgovornosti vozača NČ jer je vozio unutar ograničenja, proteže i na tuženika (članak 211. ZPP-a), da je tuženik u ugovornom odnosu kao izvođač s tužiteljem kao naručiteljem temeljem Ugovora te da tuženik nije postupio sukladno odredbi članka 23. stavka 1. i 2. te članka 24. Ugovora, pravilno zaključio da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu iz Ugovora jer nije pravodobno zatvorio predmetnu cestu na kojoj se dogodila predmetna prometna nezgoda.

14. Odredbom članka 23. stavaka 1. i 2. Ugovora propisano je da su ugovorne strane suglasne da se državne ceste iz tog Ugovora moraju održavati i štititi tako da odgovaraju svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa u skladu s odredbama Zakona o cestama, Zakona o sigurnosti prometa na cestama i drugih zakona i propisa donesenih na temelju tih Zakona, a koji uređuju pitanje sigurnosti odvijanja prometa na cestama. Izvođač se obvezuje voditi stalnu brigu o zaštiti ceste i prometu na njoj te stalno poduzimati primjerene mjere glede osiguranja i omogućavanja sigurnosti i nesmetanog odvijanja prometa u svim vremenskim uvjetima u skladu s tim Ugovorom. Odredbom članka 24. stavka 1. Ugovora je propisan način postupanja tuženika u takvim vremenskim uvjetima na način da je izvođač obvezan obilježiti odnosno preusmjeriti postavljanje odgovarajućih prometnih znakova prema zadanoj shemi privremene regulacije prometa i o tome bez odgađanja obavijestiti nadzornog inženjera naručitelja radi poduzimanja daljnjih mjera, da dio ceste na kojoj su iznenadno nastale zapreke koje se ne mogu odmah ukloniti ili na cesti vladaju takvi vremenski uvjeti zbog kojih se cesta mora zatvoriti za promet svih ili pojedinih kategorija vozila te treba preusmjeriti na druge zaobilazne ceste, tuženik je obvezan obilježiti odnosno preusmjeriti postavljanjem odgovarajućih prometnih znakova i o tome bez odgađanja obavijestiti nadzornog inženjera tužitelja radi poduzimanja daljnjih mjera. Odredbom članka 33. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11 i 22/13; dalje: ZC) propisano je da tužitelj ne izvodi izravne radove održavanja državnih cesta već poslove održavanja mora ustupiti pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova održavanja pod prometom.

15. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženik nije postupio sukladno citiranim odredbama Ugovora jer je tuženik temeljem Ugovora bio dužan osim poslova predviđenih mjesečnim operativnim programom, sukladno odredbi članka 2. i 23. Ugovora održavati i štititi državne ceste tako da odgovaraju svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa sukladno relevantnim propisima, te je bio obvezan voditi stalnu brigu o zaštiti cesta i prometa na njoj te stalno poduzimati privremene mjere i omogućavanje sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa u svim vremenskim uvjetima. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik odgovoran za štetu, jer iako je o stanju na cestama pa tako i na predmetnoj cesti i o vremenskim prilikama bio upoznat dan prije nastanka predmetne prometne nezgode, nije ispunio svoju ugovornu obvezu, već je tek naknadno, nakon što su se već na dionici predmetne ceste, vijaduktu Bobovo, dogodile prometne nezgode, o čemu je bio obaviješten i tuženikov dežurni dispečer, pa tako i predmetna prometna nezgoda, donio odluku o zatvaranju predmetne ceste.

16. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tuženik svoje nepravodobno zatvaranje ceste ne može opravdati pozivanjem na to da je tužitelj iz svog centra Čavle mogao postaviti obavijesti o ograničavanju brzine na toj dionici. To iz razloga jer je upravo tuženik bio izvođač radova održavanja na temelju Ugovora te je bio dužan postupiti sukladno svojim ugovornim obvezama održavanja cesta, pa tako i predmetne ceste i to u svim vremenskim prilikama.

17. Slijedom toga neosnovano se tuženik poziva na odredbu članka 60. stavka 1. i članka 64. stavka 2. i stavka 3. točke 3. ZC-a te na odredbu članka 4. stavka 1. točke 5. Pravilnika o opravdanim slučajevima u postupku zatvaranja javne ceste jer je upravo tuženik zbog vladanja vremenskih uvjeta zbog kojih se cesta motala zatvoriti za promet svih kategorija vozila, bio dužan postupiti prema gore citiranoj odredbi članka 24. Ugovora.

18. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio i da je pojam više sile točno definiran odredbom članka 16. Ugovora kao izuzetan događaj ili okolnost koja je izvan kontrole ugovornih strana, koju niti jedna ugovorna strana nije mogla predvidjeti prije sklapanja Ugovora, koju niti jedna ugovorna strana nije mogla izbjeći ili savladati i čiji nastanak se ne može u bitnome pripisati niti jednoj ugovornoj strani. Također viša sila prema Ugovoru obuhvaća ratna događanja, nerede, štrajkove ili obustave rada osoba koje nisu vezane za izvođača ili naručitelja, prirodne katastrofe kao potres, veliki požar na otvorenom prostoru, olujni vjetar, poplava i sl. Budući da je prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka pravilno utvrdio da je tuženik bio upoznat o stanju na cestama pa tako i na predmetnoj cesti, kao i o vremenskim prilikama i to već dan prije nastanka predmetnog štetnog događaja, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se ne radi o višoj sili kako to smatra tuženik.

19. U odnosu na tuženikove žalbene navode da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Rijeci poslovni broj Pp-4759/16 od 3. ožujka 2017. on oslobođen optužbe, ovaj sud navodi da sukladno odredbi članka 12. stavka 3. ZPP-a ta presuda ne obvezuje, odnosno sud nije vezan oslobađajućom odlukom donesenom u prekršajnom postupku protiv tuženika jer je građanskopravna odgovornost šira od prekršajnopravne odgovornosti.

20. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara iako je sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, u konkretnom slučaju došlo je do povrede tuženikove ugovorne obveze pa se primjenjuje odredba članka 228. ZOO-a prema kojoj zastarni rok iznosi tri godine. Kako zastarni rok počinje teći od kada je tužitelj postupio po presudi Trgovačkog suda u Rijeci, 3. studenog 2020., a tužbu je podnio 31. listopada 2020. to nije nastupila zastara potraživanja.

21. Slijedom svega navedenog prvostupanjski je sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.905,69 EUR s pripadajućim zateznim kamatama sukladno odredbi članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, pravilno primijenivši stopu propisanu za ostale odnose.

22. Međutim, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 155/23; dalje: ZIDZOO/23) promijenjena stopa zateznih kamata propisana odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima na način da se stopa zateznih kamata za ostale odnose određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Prema odredbi stavka 8. istog članka Referentna stopa iz stavka 2. ovoga članka je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

23. Stoga iako je prvostupanjski sud tužitelju pravilno dosudio isplatu zateznih kamata po stopi propisanoj za ostale odnose, nije primijenio pravilnu stopu iz ZIDZOO/23.

24. Odluku o troškovima parničnog postupka, na koju tuženik ni ne ističe neke posebne žalbene razloge, prvostupanjski sud je pravilno donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a. Međutim, u odnosu zatezne kamate tekuće na te troškove također nije primijenio stopu zateznih kamata prema ZIDZOO/23.

25. Stoga je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.905,69 EUR sa zateznim kamatama do 31. prosinca 2023. te u odnosu na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 231,02 EUR, a primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a preinačiti presudu u odnosu na isplatu zateznih kamata na glavu tražbinu u iznosu od 6.905,69 EUR i na troškove parničnog postupka u iznosu od 231,02 EUR od 1. siječnja 2024. do isplate i pravilnom primjenom materijalnog prava naložiti tuženiku isplatu zateznih kamata po stopi zateznih kamata sukladno ZIDZOO/23.

26. Tuženik nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sudske pristojbe na žalbu jer svoj zahtjev za naknadu tog troška nije ni odredio u skladu s odredbom članka 164. stavka 2. ZPP-a. Uz to, tuženik je sa svojom žalbom uspio samo djelomično u odnosu na stopu zateznih kamata zbog pogrešne primjene materijalnog prava u tom dijelu, a koje predstavljaju sporednu tražbinu, a što nema za obvezu tužitelju da mu naknadi troškove žalbenog postupka.

27. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak