Poslovni broj: Usž-3167/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja od sutkinja tog suda, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja LŠ iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, radi utvrđivanja statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-278/2024- 6 od 11. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-278/2024-6 od 11. lipnja 2024.

II. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-05/24-03/6, URBROJ: 522-4/1-1-2-24-2 od 16. siječnja 2024.

III. Poništava se rješenje Vukovarsko-srijemske županije, Službe za opću upravu KLASA: UP/I-563-02/21-01/34, URBROJ: 2196-18-03/2-23-14 od 27. prosinca 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-562-05/24-03/6, URBROJ: 522-4/1-1-2-24-2 od 16. siječnja 2024.

2. Rješenjem tuženika od 16. siječnja 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 27. prosinca 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog zbog oštećenja organizma nastalog u zatočeništvu i zbog ranjavanja.

3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom predviđenih razloga ponavljajući navode tužbe. Ističe da nije bio pripadnik, pomagač i suradnik neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koje su djelovale u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku. Za vrijeme trajanja Domovinskog rata i okupacije njegovog sela morao je obavljati teške fizičke poslove po naredbama ljudi za koje nije znao koje svojstvo imaju te ako je odbio izvršiti njihove naredbe vezali su ga lisicama i premlaćivali. Navedeno mogu potvrditi svjedoci čije saslušanje je predložio u prvostupanjskom upravno sporu. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.

4. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja od 11. kolovoza 2021. za utvrđivanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog zbog oštećenja organizma nastalog u zatočeništvu i zbog ranjavanja. Postupajući po zahtjevu pribavljeno je rješenje Ureda za rad, zdravstvo i socijalnu skrb Vukovar, Vukovarsko – srijemske županije od 27. studenog 2000., preslika otpusnog pisma zdravstvenog centra „Sveti Sava“ [adresa], ovjereni prijevod uvjerenja o okolnostima ranjavanja Srijemsko baranjske oblasti od 19. lipnja 1996., preslika potvrde Hrvatskog društva logoraša i iskaznica navedenog društva, očitovanje Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske od 16. ožujka 2022. i pribavljeno je mišljenje Povjerenstva za utvrđivanje zapreka iz članka 5. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata (dalje: Povjerenstvo) od 8. prosinca 2023.

7.1. Iz uvjerenja o okolnostima stradavanja od 19. lipnja 1996. proizlazi da je tužitelj bio u sastavu radnog voda u Petrovcima te je 28. travnja 1993., prilikom kopanja tranšeja, naišao na zolju koja se aktivirala i tužitelju nanijela ozljede po cijelom tijelu.

7.2. Iz otpusnog pisma proizlazi da je tužitelj 28. travnja 1993. hospitaliziran zbog rana nastalih eksplozijom te komplicirane frakture desne potkoljenice.

7.3. Iz potvrde Hrvatskog društva logoraša od 8. ožujka 2004. potvrđuje se da je tužitelj bio lišen slobode od strane neprijateljskih snaga u mjestu Petrovci u razdoblju od 1991. do 1995.

7.4. Ministarstvo hrvatskih branitelja Republike Hrvatske u očitovanju od 16. ožujka 2022. navodi da ne postoje podaci o tužitelju u Evidenciji o osobama koje su bile zatočene u neprijateljskim logorima u Domovinskom ratu. Međutim, budući da se dio zarobljavanja i oslobađanja zatočenika zbio prije ustrojavanja službenih evidencija te da su pojedine razmjene organizirane na lokalnim razinama, određeni broj osoba nije evidentiran.

7.5. U mišljenju Povjerenstva od 8. prosinca 2023. je navedeno da je na sjednici održanoj 5. prosinca 2023. dano mišljenje da u pogledu imenovanog postoji zapreka iz članka 5. stavka 1. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata („Narodne novine“, 84/21.; dalje: Zakon) .

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjsko javnopravno tijelo je stava da tužitelj ne ispunjavanja zakonske uvjete za prihvaćanje zahtjeva jer je Povjerenstvo utvrdilo da postoje zapreke iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona. Tuženik je potvrdio stav prvostupanjskog javnopravnog tijela te je dodao da ne postoje dokazi propisani člankom 73. Zakona iz kojih bi bilo moguće na nedvojben način utvrditi okolnostima stradavanja tužitelja.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i isprava priloženih tijekom spora i na tako utvrđeno činjenično stanje primijenio članak 5. stavak 1. Zakona i odbio tužbeni zahtjev. Potvrdio je stajalište upravnih tijela da status i prava utvrđena Zakonom ne mogu ostvariti osobe, kao i članovi njihovih obitelji na temelju njihova stradavanja ako je utvrđeno postojanje zapreke iz članka 5. stavak 1. točke 1. Zakona.

10. U prosuđivanju izvedenih dokaza, ovaj Sud ne nalazi uvjerljive i logički opravdane razloge za pravnu i činjeničnu osnovu koja je utvrđena u upravnom i sudskom postupku.

11. Člankom 5. stavkom 1. točkom 1. Zakona propisano je da statuse i prava utvrđena tim Zakonom ne mogu ostvariti pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku i svi koji su na bilo koji drugi način pomagali neprijatelju, kao ni članovi njihovih obitelji temeljem njihova stradavanja.

12. Članak 8. Zakona definira civilne stradalnike iz Domovinskog rata kao osobe koje su civilni invalidi iz Domovinskog rata i civilne osobe poginule, umrle ili nestale u Domovinskom ratu odnosno članovi uže i šire obitelji civilne osobe poginule, umrle ili nestale u Domovinskom ratu.

13. Sukladno članku 9. stavku 1. Zakona, civilni invalid iz Domovinskog rata je osoba čiji je organizam oštećen za najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je dobila: a) zbog zatočenja u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu od strane pripadnika, pomagača, suradnika neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. odnosno drugih događaja lišenja slobode u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata,

b) u vezi s ratnim događajima iz Domovinskog rata (zbog korištenja sredstava i metoda kojima se izvode ratne operacije kao što su bombardiranje, eksplozija minsko- eksplozivnih sredstava, zalutali metak i sl.) u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.,

c) od eksplozije minsko-eksplozivnih sredstava zaostalih nakon završetka ratnih operacija u Domovinskom ratu ili

d) zbog eksplozije minsko-eksplozivnih sredstava ili uporabe vatrenog oružja, u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., izvan ratnih operacija, ali u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata.

14. Člankom 73. stavkom 1. Zakona propisano je da se činjenica da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona utvrđuje ispravama. Stavkom 2. istog članka ispravom se smatra dokumentacija izdana od nadležnih tijela Republike Hrvatske i to potvrda o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio, izdana od nadležne policijske uprave i drugih nadležnih tijela i medicinska dokumentacija o liječenju neposredno nakon ranjavanja ili ozljeđivanja, a u slučaju ranjavanja ili ozljeđivanja pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točaka a), b) i d) tog Zakona medicinska dokumentacija najkasnije od 30. rujna 1996. Stavkom 3. istog članka predviđeno je da će se osim dokumentacije iz stavka 2. tog članka, za utvrđivanje činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. tog Zakona pribaviti i drugi dokazi propisani Pravilnikom o načinu ostvarivanja statusa i prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata („Narodne novine“, 118/21.; dalje: Pravilnik).

15. Člankom 7. stavkom 1. Pravilnika propisano je da će se radi utvrđivanja činjenice je li rana ili ozljeda zadobivena pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. Zakona pribaviti potvrda o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio, izdana od nadležne policijske uprave i drugih nadležnih tijela, potvrda o zatočenju u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom neprijateljskom objektu koju izdaje Ministarstvo na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju (ako je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točka a) Zakona), u slučaju ranjavanja ili ozljeđivanja pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točke c) Zakona medicinska dokumentacija o liječenju koja potječe iz razdoblja neposredno nakon ranjavanja ili ozljeđivanja, u slučaju ranjavanja ili ozljeđivanja pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točaka a), b) i d) Zakona medicinska dokumentacija koja potječe iz razdoblja neposredno nakon ranjavanja ili ozljeđivanja, a najkasnije od 30. rujna 1996. Stavkom 2. istog članka je propisano da se iznimno, u slučaju kada nije moguće pribaviti potvrdu o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio, izdanu od nadležne policijske uprave ili drugih nadležnih tijela, radi utvrđivanja činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. Zakona, može pribaviti medicinska dokumentacija iz koje su vidljive okolnosti stradavanja, naknadna saznanja o okolnostima stradavanja od nadležne policijske uprave, saznanja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske o okolnostima stradavanja i drugi dokazi od nadležnih tijela Republike Hrvatske o okolnostima stradavanja.

16. Prvostupanjski sud i upravna tijela su utvrdila činjenično stanje prihvaćajući mišljenje Povjerenstva od 8. prosinca 2023. da postoje zapreke iz članka 5. stavak 1. točke 1. Zakona.

17. Ovaj Sud smatra da se u konkretnom slučaju činjenično stanje nije moglo utvrditi samo na temelju mišljenja Povjerenstva od 8. prosinca 2023. Odlučivanje upravnih tijela o tužiteljevom zahtjevu bazira se na pogrešnom pravnom stajalištu upravnih tijela da se samo mišljenje Povjerenstva uzima kao relevantan dokaz za utvrđivanje ispunjavanja pretpostavki propisanih za utvrđivanje statusa člana obitelji civilne osobe poginule u Domovinskom ratu jer za rješavanje ove vrste predmeta nije propisana formalna dokazna maksima, primjerice utvrđivanjem činjenica isključivo na temelju mišljenja drugih tijela.

18. Ujedno iz predmetnog mišljenja, nije razvidno koje zapreke postoje, nisu navedeni razlozi za takvo mišljenje kao ni podaci na temelju kojih je isto doneseno i od kojih nadležnih tijela su ti podaci pribavljeni. Zbog navedenih manjkavosti, mišljenje Povjerenstva od 8. prosinca 2023. se ne može ispitati i provjeriti te se činjenično stanje i iz tog razloga nije moglo utvrditi samo na tom mišljenju.

19. Zbog navedenog propusta, prvostupanjsko javnopravno tijelo nije moglo valjano ocijeniti dokazni materijal, potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje te stoga nije u cijelosti postupilo u skladu s dužnostima koje ima sukladno članku 8., članku 9., članku 47. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09; dalje: ZUP).

20. Također u upravnim rješenjima nije naveden sadržaj ostale dokumentacije koja se nalazi u spisu, isti nije analiziran, nije doveden u vezu s pribavljenim mišljenjem Povjerenstva od 8. prosinca 2023. te nisu dani razlozi zašto se ne uzima u obzir. Budući da obrazloženje prvostupanjskog rješenja ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama bitnim za rješenje ove upravne stvari, na štetu tužitelja je povrijeđen članak 98. stavak 5. i članak 120. stavci 2. i 3. ZUP-a, a što je razlog za poništenje osporavanog rješenja i za vraćanje predmeta na ponovni postupak.

21. Navedene propuste nije otklonio tuženik u žalbenom postupku (unatoč prigovoru tužitelja istaknutih u žalbi), kao ni prvostupanjski sud koji je takvo postupanje javnopravnih tijela ocijenio zakonitim.

22. Prvostupanjski sud je na temelju mišljenja Povjerenstva od 8. prosinca 2023. da postoje zapreke iz članka 5. stavak 1. točke 1. Zakona utvrdio odlučne činjenice te je odbio dokazni prijedlog tužitelja za njegovo saslušanje i saslušanje svjedoka UŠ, PŠ i KŠ. S obzirom na to da u upravnom postupku mišljenje Povjerenstva od 8. prosinca od 2023. nije bilo dostavljeno tužitelju, a isto se ne može ispitati, to je odbijanjem dokaznih prijedloga tužitelja povrijeđeno načelo jednakosti oružja na štetu tužitelja koje je sastavni dio prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.; dalje Ustav) jer tužitelj nije mogao osporiti utvrđeno činjenično stanje u upravnom postupku te je stavljen u bitno lošiji položaj u odnosu na tuženika. S tim u vezi, stajalište prvostupanjskog suda da se odlučna činjenica, postojanje zapreke iz članka 5. stavka 1. Zakona, utvrđuje samo na temelju mišljenja Povjerenstva je suprotno pravnom stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj: U-III-1418/2020 od 8. veljače 2023. sukladno kojem upravni sudovi nisu vezani pravnom normom kojom je propisano koja konkretna dokazna sredstva treba koristiti za utvrđivanje konkretnih relevantnih činjenica, već su slobodni u ocjeni dokaza i utvrđivanju činjenica kako bi mogli potpuno i točno utvrditi činjenično stanje.

23. Prvostupanjski sud je donio presudu ne omogućivši tužitelju ostvarivanje prava koja mu jamče ZUS, članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.; dalje Ustav) te članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. pročišćeni tekst; 8/99. – ispravak; 14/02., 1/06., 13/17.).

24. Zbog navedenih razloga ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu ocijeniti zakonitom, slijedom čega je valjalo prvostupanjsku presudu poništiti, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i poništiti osporavano rješenje tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela te s obzirom na prirodu stvari, vratiti predmet prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak.

25. S tim u vezi, ovaj Sud smatra da je pogrešan stav tuženika da ne postoje dokazi o okolnostima stradavanja tužitelja iz kojih bi bilo moguće na nedvojben način utvrditi da je isti ozlijeđen, ranjen pod okolnostima iz članka 9. Zakona jer se u spisu tuženika nalaze preslika otpusnog pisma zdravstvenog centra „Sveti Sava“ Vukovar, ovjereni prijevod uvjerenja o okolnostima ranjavanja Srijemsko baranjske oblasti od 19. lipnja 1996., koju upravna tijela uopće nisu cijenila prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja.

26. U izvršenju ove presude prvostupanjsko javnopravno tijelo će ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja vodeći računa o pravnom shvaćanju i primjedbama ovog Suda, kojima su javnopravna tijela vezana (čl. 81. st. 2. ZUS-a). Stoga će u tu svrhu, sukladno članku 115. stavku 3. ZUP-a, pribaviti mišljenje Povjerenstva u kojem će biti navedeno postoje li zapreke iz članka 5. stavak 1. točke 1. Zakona te ako postoje koje su to zapreke te na temelju kojih podataka je isto utvrđeno, saslušat će tužitelja i svjedoke UŠ, PŠ i KŠ te će te iskaze ocijeniti imajući na umu da je svrha saslušanja svjedoka i stranke utvrđivanje činjenica odlučnih za rješavanje upravne stvari, a ne ispunjavanje procesne forme, niti puko registriranje općenitih navoda te će mišljenje povjerenstva dovesti u vezu s iskazima tužitelja i svjedoka kao i sadržajem otpusnog pisma zdravstvenog centra „IŠ“ [adresa] i uvjerenja o okolnostima ranjavanja Srijemsko baranjske oblasti od 19. lipnja 1996.

27. Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 1. ZUS- a, a odgovarajućom primjenom članka 58. stavka 1. istog Zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić