Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1857/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Autoprijevoznik Grcić d.o.o. i okrivljenika IĐ, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 193. stavka 1. točke 14., članka 192. stavka 1. točke 4. i članka 194. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22), članka 118. stavka 1. točke 1. Zakona o carinskoj službi („Narodne novine“ broj: 68/13, 30/14, 115/16, 39/19, 98/19, 155/23, 36/24) te članka 132. stavka 1. točke 24. i 28. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ broj: 106/18, 121/19, 144/21), odlučujući o žalbi tužitelja Carinskog ureda Šibenik, Područnog carinskog ureda Split, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, podnesenoj protiv rješenja Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Split, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, P-34/2025, Klasa: 413-01/25-26/115, Urbroj: 513-02-8002/77-25-5, od 21. siječnja 2025. godine, na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Carinskog ureda Šibenik, Područnog carinskog ureda Split, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, te se potvrđuje pobijano rješenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem protiv okrivljene pravne osobe Autoprijevoznik Grcić d.o.o. i okrivljenika IĐ, kao odgovorne osobe, obustavljen je prekršajni postupak za prekršaj iz članka 193. stavka 1. točke 14., članka 192. stavka 1. točke 4. i članka 194. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, članka 118. stavka 1. točke 1. Zakona o carinskoj službi te članka 132. stavka 1. točke 24. i 28. Zakona o trošarinama, činjenično opisanih u izreci prvostupanjskog rješenja, s obrazloženjem da je u odnosu na sva djela nastupila zastara prekršajnog progona.
2. Istim rješenjem odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv prvostupanjskog rješenja tužitelj je podnio žalbu ističući u bitnom da smatra da zastara prekršajnog progona nije nastupila u odnosu na sva optužena djela, konkretno za točku 2. i 3. izreke prekršajnog naloga kojeg je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak prihvatilo kao optužni akt po prigovoru okrivljenika na prekršajni nalog. U odnosu na točku 2. izreke prekršajnog naloga istaknuo je u bitnom da su okrivljenici u više navrata podnosili tražene knjigovodstvene isprave, ugovore, te drugu dokumentaciju koju su smatrali potrebnim za provedbu nadzora, a da su davali i netočne te nepotpune podatke, što da je detaljno opisano u Specifikaciji službenih radnji i dostavi isprava i podataka u prilogu prekršajnog naloga, slijedom čega da je pogrešan zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak da je u odnosu na to djelo nastupila zastara prekršajnog progona jer su okrivljenici traženu dokumentaciju dostavljali i tijekom 2022. i 2023. godine. U odnosu na prekršaj iz točke 3. izreke prekršajnog naloga tužitelj navodi da je u činjeničnom opisu tog djela precizirano da je nadzirano razdoblje u poslovanju okrivljene pravne osobe bilo od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2021. slijedom čega smatraju da je ovo djelo počinjeno zadnjeg dana nadzora, konkretno 31. ožujka 2021. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na odlučivanje prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona (“Narodne novine” broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak temeljem članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (pogrešno se navodi u izreci pobijanog rješenja članak 184. stavak 6. Prekršajnog zakona koji se odnosi na nastupanje zastare u tijeku dostave nepravomoćne odluke, dok se u uvodu navodi pravilno članak 181. točka 5. Prekršajnog zakona), pravilno donijelo rješenje kojim se protiv okrivljenika obustavlja prekršajni postupak za djela koji im se stavljaju na teret, s obzirom da je u konkretnom predmetu nastupila zastara prekršajnog progona protiv okrivljenika za prekršaj iz članka 193. stavka 1. točke 14., članka 192. stavka 1. točke 4. i članka 194. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, članka 118. stavka 1. točke 1. Zakona o carinskoj službi te članka 132. stavka 1. točke 24. i 28. Zakona o trošarinama, činjenično opisanih u izreci prvostupanjskog rješenja, kao procesna smetnja za daljnje vođenje prekršajnog postupka protiv okrivljenika, u smislu odredbe članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona
7. Naime, odredbom članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano je da zastara prekršajnog progona nastupa protekom četiri godine od počinjenja prekršaja. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je razmatrajući činjenični opis svakog pojedinog djela iz optužnog akta, pravilno zaključilo da je u odnosu na sva činjenično opisana djela u optužnom aktu nastupila zastara prekršajnog progona obzirom na to da su ista počinjena najkasnije protekom 2020. godine. Slijedom toga protekom četiri godine od počinjenja prekršaja, nastupila je zastara prekršajnog progona u odnosu na sva djela iz optužnog akta, kako to pravilno u svojoj odluci navodi i prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak
8. Vezano za žalbene navode tužitelja da bi u odnosu na prekršaj iz točke 2. izreke prekršajnog naloga bilo vidljivo iz priloga prekršajnom nalogu, konkretno iz Specifikacije službenih radnji i dostave isprava i podataka, a kako je i navedeno u toj točki prekršajnog naloga, da su okrivljenici dostavljali dokumentaciju i tijekom 2022. i 2023. godine, pa da stoga nije nastupila zastara prekršajnog progona za ovo djelo, ovaj sud ističe da prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak ispituje je li u odnosu na svaki pojedini prekršaj nastupila zastara prekršajnog progona, isključivo u odnosu na djelo kako je ono činjenično opisano u optužnom aktu, neovisno o dokumentaciji koju tužitelj spominje u činjeničnom opisu djela, obzirom na to da podatke iz te dokumentacije, na koje se sada poziva u žalbi, tužitelj nije unio u činjenični opis djela iz točke 2. izreke prekršajnog naloga, a prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije ovlašteno ispitivati optužni akt preko sadržaja činjeničnog opisa djela kojeg je sastavio tužitelj, pa tako nije ovlašteno niti služiti se dokumentacijom koju je tužitelj naveo da se nalazi u privitku prekršajnog naloga, neovisno o tome što je tužitelj naveo da bi to bio sastavni dio optužnog prijedloga. Ono što sada tužitelj navodi u žalbi, vezano za datume traženja i dostavljanja dokumentacije od strane okrivljenika tužitelj je trebao unijeti u činjenični opis djela, a kako je to propustio učiniti, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak razmatrajući činjenični opis tog djela na način kako ga je tužitelj sastavio, nije moglo donijeti drugačiju odluku nego da se radi o prekršaju u odnosu na kojeg je nastupila zastara prekršajnog progona.
9. Što se tiče činjeničnog opisa djela iz točke 3. izreke prekršajnog naloga, ovaj sud ističe da je iz njega doista vidljivo da je nadzirano razdoblje nad poslovanjem okrivljene pravne osobe bilo od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2021., no evidentno je da se tom točkom optuženja okrivljenicima stavlja na teret da nisu knjiženja i druga evidentiranja u poslovnim knjigama obavljali potpuno, točno, pravodobno ili uredno. Kako su činjeničnim opisom djela iz točke 3. izreke prekršajnog naloga obuhvaćeni isključivo poslovni događaji iz 2019. i 2020. godine, to je navedeni produljeni prekršaj nepravilnog knjiženja u poslovnim knjigama počinjen najkasnije 31. prosinca 2020. godine, neovisno o tome što je nadzirano razdoblje bilo do 31. ožujka 2021., obzirom da pogrešna evidentiranja u poslovnim knjigama nisu tijekom nadzora uočena i za 2021. godinu. Slijedom istaknutog neprihvatljiv je žalbeni navod tužitelja i u odnosu na prekršaj iz točke 3. izreke prekršajnog naloga.
10. S obzirom na navedeno, trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
11. Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu, 26. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Vijeću za prekršaje, Područnom carinskom uredu Split, Carinskoj upravi, Ministarstvu financija Republike Hrvatske, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
