REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ć 5

Poslovni broj: Us I-2731/2023-8

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Jakoplić, u upravnom sporu tužiteljice ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi uklanjanja građevine, 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/23-02/1118, URBROJ: 443-02-02-20-23-2 od 29. studenog 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/23-02/1118, URBROJ: 443-02-02-20-23-2 od 29. studenog 2023. naređeno je ĆL, ovdje tužiteljici, da u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja ukloni građevine i to prizemnu zidanu stambenu građevinu, ravnog krova, tlocrtnih dimenzija 3,45/9,40 m, visine 2,90 m, zidano spremište tlocrtnih dimenzija 6,40/3,25 m, visine 2,60 m, na zapadnoj strani parcele, bazen, završen, nepravilne tlocrtne površine dimenzija 5,00/3,00 m + 0,90/1,90 m, dubine 1,20 m, sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez izvršne/pravomoćne građevinske dozvole, izvan građevinskog područja naselja Ližnjan, Općina Ližnjan.

2. Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnijela tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi u bitnome navodi da u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nije utvrđeno je li podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, kao i je li pokrenut postupak urbane sanacije, te da je u konkretnom slučaju podnesen zahtjev za izdavanje građevinske dozvole jer da se predmetno zemljište nalazi uz rubni dio građevinske zone i među objektima koja imaju rješenje o legalizaciji. Nadalje se poziva na odredbu članka 140. Zakona o općem upravnom postupku te s tim u svezi navodi da smatra da su ispunjeni uvjeti za odgodu izvršenja osporenog rješenja jer da se odgoda navedenog rješenja ne protivi javnom interesu, da je na predmetnom području više bespravno izgrađenih objekata, od kojih da su neki legalizirani, da će Općina Ližnjan morati donijeti nove prostorne planove sukladno utvrđenoj situaciji na terenu te da bi izvršenjem osporenog rješenja tužiteljici bila nanesena teško popravljiva šteta s obzirom da bi uklanjanjem građevine tužiteljica (investitor) izgubila pravo na ozakonjenje. Navodi da je predmetna nekretnina jedini i isključiv dom tužiteljice s prijavljenim stalnim prebivalištem te se s tim u svezi poziva na povredu konvencijskog prava na dom. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovoga spora pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

4. Sud je u tijeku zakazao ročište za raspravu 21. veljače 2025., na koje uredno pozvane stranke nisu pristupile pa je Sud, ne našavši razloga za odgodu, ročište održao u njihovom odsustvu.

5. Među strankama je u ovome sporu sporno je li tužiteljici pravilno naloženo uklanjanje građevina iz predmeta ovoga spora.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema odredbi članka 113. stavku 1. točki 1. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, 117/21 i 67/23, dalje: Zakon o državnom inspektoratu) u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor vlasniku ili investitoru naređuje uklanjanje građevine ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

8.1. Sukladno odredbi članka 106. stavku 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: Zakon o gradnji) građenju građevine može se pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano. Investitor može na vlastitu odgovornost i rizik pristupiti građenju na temelju izvršne građevinske dozvole (stavak 2.).

9. Budući da tužiteljica ne posjeduje pravomoćnu ili izvršnu građevinsku dozvolu u smislu citirane odredbe članka 106. Zakona o gradnji, koju odlučnu činjenicu tužiteljica ni ne spori, to su se ispunile pretpostavke da se tužiteljici naloži uklanjanje opisanih građevina u skladu s citiranom odredbom članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o državnom inspektoratu. Stoga su u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

9.1. Nadalje, činjenica da je tužiteljica podnijela zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, iako uz tužbu nije dostavila dokaz da je zahtjev podnesen, nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari budući da se građenju građevine može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole u skladu s citiranom odredbom članka 106. Zakona o gradnji. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

10. U odnosu na navode tužiteljice u svezi odgode izvršenja osporenog rješenja te pozivanje na odredbu članka 140. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: Zakon o općem upravnom postupku) valja istaknuti da odlučivanje o takvoj vrsti zahtjeva, o kojem se odlučuje primjenom odredbe članka 140. Zakona o općem upravnom postupku, nije u nadležnosti Suda, već je u nadležnosti tuženika, koji o podnesenom zahtjevu odlučuje zasebnim rješenjem. Isto tako, Sud je uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrdio da tužiteljica nije podnijela tuženiku zahtjev za odgodom izvršenja osporenog rješenja. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

11. Nadalje, Sud je uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba Republike Hrvatske (MUP) utvrdio da tužiteljica na adresi [adresa] ima prijavljeno prebivalište od 23. prosinca 2021.

12. Međutim, u situaciji, kao u predmetnoj, kada tužiteljica nije ispunila svoju zakonsku obvezu ishođenja odobrenja za gradnju građevina iz predmeta ovoga spora, takvom nezakonitom gradnjom tužiteljica je dobrovoljno pristala snositi rizik koji nosi takvo postupanje. Stoga je tužiteljica morala biti svjesna u što se upušta te da se takvim postupanjem, odnosno građenjem građevine bez odobrenja za gradnju, izlaže riziku da joj nadležni inspektor naloži uklanjanje takve građevine (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetu Lalić protiv Hrvatske, zahtjev broj 63081/14 od 20. rujna 2016. i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-3929/2023- 3 od 23. svibnja 2024.).

12.1. Isto tako, tužiteljica koja je svjesno pristupila građenju predmetne građevine bez ishođenja potrebnog odobrenja za gradnju, i to još k tome na području koje nije predviđeno za stambene namjene, već se nalazi izvan građevinskog područja naselja, sukladno ustaljenoj ustavnosudskoj praksi ne može se s uspjehom pozivati na povredu prava na dom (Ustavni sud Republike Hrvatske broj U-III-2073/2010 od 4. ožujka 2010., U-III-46/2007 od 22. prosinca 2010., U-III-405/2008 od 21. veljače 2012., U-III-1422/2006 od 6. lipnja 2012., U-III-2184/2009 od 13. studenoga 2014., U- III/4644/2017 od 18. travnja 2019.). Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

13. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

14. Tužiteljica je u okviru spora zatražila i određivanje odgodnog učinka tužbe. Iz navoda tužbe slijedi da tužiteljica smatra da odgoda nije protivna javnom interesu te da bi joj se izvršenjem osporenog rješenja nanijela teško popravljiva šteta.

15. Odredbom članka 42. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima propisano je da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

16. Iz citirane zakonske odredbe slijedi da uvjeti za određivanje odgodnog učinka tužbe moraju biti kumulativno ispunjeni. U konkretnom slučaju, tužiteljica u prilog svojih navoda o nastanku štete koja bi se mogla teško popraviti nije dostavila dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost takvih navoda.

16.1. Nadalje, u postupcima uklanjanja bespravno izgrađenih građevina zaštita javnog interesa preteže nad zaštitom privatnog interesa pojedinca, odnosno izvršenika rješenja, pri čemu tužiteljica nije obrazložila niti dokazala iz kojih bi razloga zaštita njezinog privatnog interesa pretezala nad zaštitom javnog interesa. Stoga je odbijen prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe.

U Rijeci 26. veljače 2025.

S u d a c

Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- tužiteljici ĆL, [adresa],

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Ispostavi u Pazinu,

Prolaz Frana Matejčića 8, Pazin