Poslovni broj: Usž-564/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Maja Bilić Paulić, odvjetnica u Zagrebu, Kružna ulica 48, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2477/2024-11 od 17. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2477/2024-11 od 17. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenim rješenjem prvostupanjskog suda odbija se prigovor tužiteljice protiv rješenja tog suda, poslovni broj: Us I-2477/2024-9 od 3. prosinca 2024., kojim je tužiteljici naloženo da plati sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 53,09 eura, presudu u iznosu od 66,36 eura i žalbu u iznosu od 66,36 eura, u ukupnom iznosu od 185,81 eura u pobliže naznačenom roku te da u tom roku dostavi sudu dokaz o uplati. Tim rješenjem se određuje i način plaćanja sudske pristojbe te da će se provesti ovrha na novčanim sredstvima tužiteljice, prema odredbama Zakona koji uređuje provedbu ovrhe na novčanim sredstvima, u slučaju neplaćanja pristojbe.
2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu u kojoj u bitnom navodi sve razloge propisane odredbama Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. – dalje: ZUS) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 118/18. i 51/23. – dalje: ZSP), zbog kojih smatra da rješenje prvostupanjskog suda nije zakonito. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, preinači pobijano rješenje, a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući zakonitost pobijanog rješenja u dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s odredbama ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija žalbom, tj. da ti razlozi nisu odlučni za ishod postupka i donošenje drukčije odluke u predmetnoj stvari.
5. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je pravomoćnim rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2477/2024 od 23. svibnja 2024. tužba tužiteljice odbačena kao nedopuštena, uz obrazloženje da je podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora. Dakle, pravomoćnošću navedene odluke je za tužiteljicu nastala obveza plaćanja sudske pristojbe.
6. Članak 22. stavak 1. ZSP-a propisuje da se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije ili odbaci tužbu, a prema odredbi članka 1. ZSP-a u postupku pred sudovima plaćaju se sudske pristojbe u skladu s odredbama tog Zakona i u visini utvrđenoj Tarifom sudskih pristojbi.
7. Tarifa sudskih pristojbi kao Prilog Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ 37/23. – dalje: Tarifa), u Tarifnom broju 29. točki 1. (dalje: Tbr.), propisuje da se za tužbu u upravnom sporu plaća pristojba u iznosu od 53,09 eura, a za žalbu protiv prvostupanjske presude u upravnom sporu i za žalbu protiv rješenja donesenog u upravnom sporu plaća se pristojba u iznosu od 66,36 eura (Tbr. 29. točka 5. Tarife). Tbr. 30. točka 1. Tarife propisuje da se za presudu i rješenje doneseno u upravnom sporu plaća pristojba u iznosu od 66,36 eura.
8. Ovaj Sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju tužiteljici, sukladno navedenim odredbama, pravilno rješenjem o pristojbu naloženo plaćanje pristojbene obveze u ukupnom iznosu od 185,81 eura.
9. Stoga je, prvostupanjski sud pravilno prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja o pristojbi od 3. prosinca 2024. odbio kao neosnovan, pri čemu je pravilno primijenio materijalno pravo, jer je ocijenio da postoji zakonska osnova za nastanak pristojbene obveze, koju je tužiteljici utvrdio u iznosu sukladno mjerodavnim odredbama Tarife. Stoga je prigovor tužiteljice pravilno odbio na temelju članka 29. stavka 2. ZSP-a, jer je u rješenju o pristojbi pravilno utvrđena osnova nastanka sudske pristojbe, kao i njezin iznos, koji u odnosu na tužbu te odluku i žalbu nije propisan u jednakom iznosu, što sud pravilno navodi u obrazloženju pobijanog rješenja, obrazlažući time razloge za ocjenu o neosnovanosti navoda istaknutih u prigovoru.
10. Stoga je, ovaj Sud ocijenio da tužiteljica žalbenim navodima nije s uspjehom osporila pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, pa je na temelju članka 29. stavka 4. ZSP-a odlučio kao u izreci.
U Zagrebu 26. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
