Poslovni broj: Usž-3922/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Komarna d.o.o., Split, Kopilica 27, kojeg zastupa opunomoćenik Marijo Vuković, odvjetnik u Splitu, Put Brodarice 6/III, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Senju, Senj, Frankopanski trg 5, radi suzbijanja neprijavljenog rada, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1736/2023-7 od 19. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1736/2023-7 od 19. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-116-02/23-01/266, URBROJ: 443-02-02-20-23-01 od 1. kolovoza 2023. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Pobijanim rješenjem tuženika naloženo je tužitelju da podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje za radnice LĆ i HĆ na puno radno vrijeme, počevši od 1. kolovoza 2023. te da u korist državnog proračuna Republike Hrvatske uplati za svaku radnicu 2.650,00 EUR, odnosno ukupno 5.300,00 eura.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je upravni postupak vođen po skraćenom postupku, a da se takav postupak provodi samo iznimno kada gotovo da nije potrebno utvrđivati činjenično stanje. U vezi s tim navodi da je u konkretnom slučaju trebalo utvrditi činjenično stanje. Ističe da su navodi o tome da poslovi koje su radnice obavljale s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježja poslova za koje se zasniva radni odnos paušalni. Naposljetku navodi da su radnice počele raditi 1. kolovoza 2023. i da rok za prijavu na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nije istekao.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno jer je utvrđeno da su u prostorijama pogona proizvodnje tortilja u Gospiću 1. kolovoza 2023. na obavljanju poslova proizvodnje tortilja zatečene radnice LĆ i HĆ, koje prije početka rada nisu bile prijavljene na obvezno mirovinsko osiguranje. Predlaže stoga da Sud odbije žalbu tužitelja.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je 1. kolovoza 2023. u 9:40 sati započeo inspekcijski nadzor u poslovnim prostorijama izdvojenog pogona proizvodnje tortilja, u Gospiću. Inspektor je tijekom nadzora na obavljanju poslova proizvodnje tortilja u nadziranom prostoru zatekao LĆ i HĆ, koje su s obavljanjem tih poslova započele tog dana u 06:00 sati, a prije početka rada tužitelj ih nije prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje.

8. Prvostupanjski sud je 11. lipnja 2024. održao raspravu i na taj način sukladno odredbi članka 6. ZUS-a dao strankama mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis.

9. Odredbom članka 3. stavka 2. točke 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada („Narodne novine“, broj: 151/22. - dalje: ZSNP) propisano je da je neprijavljeni rad u užem smislu rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca ima obilježje radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja, između ostalog i obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada.

10. Odredbom članka 112. stavka 1. točke 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO) propisano je da kada se radi o osiguranicima iz članka 9. stavka 1. točke 1. - 7. tog Zakona obveznici su dužni podatke o početku osiguranja dostaviti najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada.

11. Odredbom članka 7. stavka 2. ZSNP propisano je da će nadležni inspektor u roku osam dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovoga Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznosa od 2650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

12. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da rad LĆ i EĆ, u smislu odredbe članka 3. stavka 2. točke 1. ZSNP-a predstavlja neprijavljeni rad jer imenovane tužitelj prije početka rada koji ima obilježja rada za koji se zasniva radni odnos nije prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje. Pravilno je s obzirom na navedeno prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 7. stavka 2. ZSNP- a i naložio tužitelju da imenovane radnice prijavi na obvezno mirovinsko osiguranje i uplati u državni proračun Republike Hrvatske za svaku od njih zakonom propisani iznos.

12. U odnosu na prigovor tužitelja da prvostupanjski sud nije sam utvrdio činjenično stanje ovaj Sud nalazi da je prigovor neosnovan jer je prvostupanjski sud činjenično stanje utvrdio na temelju činjenica utvrđenih u postupku inspekcijskog nadzora. Pritom je prvostupanjski sud dao obrazloženje, koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud, da su radnice i zakonska zastupnica tužitelja nedvosmisleno, jasno i konkretno iskazivale u postupku nadzora pa da njihovi iskazi nisu ostavili nikakve nejasnoće koje je bilo potrebno razjasniti pred sudom.

13. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

16. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić