Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-916/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od suca Josipa Štrucelja predsjednika vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Alenke Laptalo članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Saši Čačiću odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., iz Zagreba, Petrinjska 59, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glamuzini odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3670/2018-47 od 10. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3670/2018-47 od 10. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-3670/2018-47 od 10. listopada 2022. u stavku I. izrijeke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pol. broj: Ovr- 2015/14-8 od 16. srpnja 2014.g. proglašava se nedopuštenom te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.",

te je u stavku II. izrijeke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu 69.375,00 kn / 9.207,64 EUR u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti ovrhe koja je određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Ovr- 2015/14-8 od 6. srpnja 2014., zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12 i 53/13 – dalje OZ), te zbog nesporazuma, postupanja protivno načelu savjesnosti i poštenja, Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjenja niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama. U točci 3.1. obrazloženja pobijane presude navedeni su jasni razlozi zašto nisu saslušani kao svjedoci ĆH i BH, a koje razloge prihvaća i ovaj sud drugog stupnja kao pravilne.

6. Sud prvog stupnja je na osnovu svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, koje tužitelj žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

7. Tako je sud prvog stupnja utvrdio da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz članka 50. stavak 1. točka 7., 9., 10. i 11. OZ-a, navodeći u tom pogledu u točci 9.1., 9.2., 9.3. i 9.4. obrazloženja pobijane presude razloge koje ovaj sud drugog stupnja prihvaća kao pravilne.

8. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je tražbina prestala jer je dužnik Temos nekretnine d.o.o. ranije Ecos trgovina d.o.o. u cijelosti isplatio dug prema ovrhovoditelju, sud prvog stupnja je u točci 9.2. obrazloženja iz iskaza svjedoka KH financijskog savjetnika Ecos trgovine d.o.o u vrijeme sklapanja predmetnog Sporazuma, utvrdio da su i nakon potpisivanja predmetnog Sporazuma realizirali još 10-ak kredita, ali da utužena obveza sigurno nije pokrivena prodajom nekretnine u [adresa] za otprilike 9,5 milijuna eura. Kako tužitelj nije dostavio nijedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je navedeni dug plaćen, osim što tvrdi da je tuženik povukao ovršni prijedlog prema dužniku Temos nekretnine d.o.o. (ranije Ecos trgovine d.o.o.), a koja okolnost sama po sebi ne znači da je dug plaćen, budući da o dispoziciji ovrhovoditelja ovisi na koji način će naplaćivati dugovanje, a posebno s obzirom da je prema članku 7. predmetnog Sporazuma vjerovnik ovlašten provesti ovrhu i neposredno protiv založnih dužnika, sud je utvrdio da predmetno potraživanje tuženika po Sporazumu od 12. rujna 2007. nije podmireno, te zaključio kako nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a na koji upire tužitelj.

8.1. S obzirom na navedeno, nije bilo potrebe zatražiti od tuženika cjelokupni spis vezano uz kredit dužnika ECOS trgovina d.o.o. što je tuženik predložio na ročištu 28. rujna 2015. (list 15 spisa), niti saslušati kao svjedoke ĆH i BH o čemu se izjasnio sud prvog stupnja u obrazloženju, te nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a.

8.2. Žalitelju valja navesti da iz iskaza svjedoka TH i FH, djelatnika tuženika, proizlazi kako oni nemaju nikakvih neposrednih saznanja o pregovaranju i sklapanju predmetnog Sporazuma, dok je svjedok LH u svom iskazu navela da nije moguće da bi predmetni Sporazum bio sklopljen radi realizacije projekta izgradnje trgovačkog centra, iz iskaza svjedoka SH proizlazi da njemu nisu poznati planovi o financiranju projekta za izgradnju trgovačkog centra, te je svjedok GH iskazao kako nije sudjelovao pri sklapanju predmetnog Sporazuma. Tvrdnje žalitelja da je od djelatnika tuženika zatražio potvrdu o tome da je predmetnim Sporazumom trebao biti realiziran kredit kojim bi se dokupilo zemljište za izgradnju trgovačkog centra u [adresa], što bi dužniku osiguralo da uprihodi dostatna sredstva za povrat u predmetnom kreditu plasiranih sredstava, ne mogu se uzeti u obzir u žalbenom postupku jer prema odredbi članka 352. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi.

9. U odnosu na tvrdnju tužitelja da je ništetna predmetna ovršna isprava – Sporazum o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretnini broj 07011020066 koji je solemniziran 12. rujna 2007. pod brojem OV-10458/07 kod javnog bilježnika Lucije Popov u Zagrebu, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio:

-iz iskaza tužitelja, svjedoka KH, te svjedoka LH i SH da je pravna narav tog sklopljenog ugovora u odnosu na tužitelja bila da se njime radi povećanja financijskog okvira dužnika zasnuje založno pravo, između ostalog, na nekretnini u vlasništvu tužitelja,

- da tužitelj u svom iskazu potvrđuje kako mu je jasna pravna narav sporazuma kojeg je potpisao i da se njime zasniva založno pravo jer je to već i ranije radio,

pa shodno tome ne nalazi da bi do nesporazuma stranaka došlo u odnosu na bitne sastojke ugovora kojima se zasniva založno pravo, što je u konkretnom slučaju tražbina koja se osigurava i predmet zaloga (tužiteljeva nekretnina), budući da je i sam tužitelj naveo da mu je bilo jasno da se sklapanjem predmetnog ugovora kao osiguranje ispunjenja tražbine koju ovdje tuženik kao vjerovnik ima prema dužniku daje nekretnina u njegovom vlasništvu, te zaključuje da između stranaka nije došlo do nesporazuma glede sklapanja predmetnog sporazuma kako ni u pogledu pravne naravi ugovora, tako ni u pogledu njegovih bitnih sastojaka.

10. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je postupanje tuženika koji je iskazao namjeru da će financirati izgradnju trgovačkog centra da bi potom od navedenog odustao, u konkretnom slučaju suprotno načelu savjesnosti i poštenja, jer da je time doveo u zabludu i prevario tužitelja zbog čega da je Sporazum ništetan, sud prvog stupnja u točci 12. obrazloženja navodi da je prema odredbama članka 280. i 284. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO) riječ o manama volje, kao što su zabluda i prijetnja koje ne dovode do ništetnosti ugovora, već njegove pobojnosti, u kojem slučaju tužitelj mora pokrenuti parnicu radi ishođenja konstitutivne odluke kojom bi se takav ugovor poništio, a što u konkretnom slučaju nije niti može biti predmetom raspravljanja u ovom postupku.

11. Nadalje, u odnosu na postupanje tuženika suprotno načelu savjesnosti i poštenja, sud prvog stupnja u točci 13. obrazloženja primjenom odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a nije našao da bi tuženik svojim postupanjem protivno načelu savjesnosti i poštenja odustao od daljnjeg kreditiranja Ecos trgovine d.o.o., a što bi prema mišljenju tužitelja dovelo do stvaranja prihoda kojim se tražbina s osnove predmetnog Sporazuma namirila, pa čak i u slučaju da se uzme da je tuženik imao namjeru dalje financirati projekt izgradnje trgovačkog centra. S obzirom na iskaze samog tužitelja i svjedoka KH proizlazi da se prema njihovom mišljenju novi kredit nije realizirao jer se to sve odvijalo početkom 2008. kada je počela financijska kriza, odnosno kada je cjelokupna grupacija Raiffeisenbank izgubila oko 2,5 milijarde EUR u Ukrajini zbog čega su iz svih zemalja gdje su imali banke povukli depozite i odustali od financiranja projekata kako bi nadomjestili ovaj gubitak. Stoga sud zaključuje da bi razlozi odustanka od daljnjeg financiranja izgradnje trgovačkog centra bili iz čisto ekonomskih i financijskih razloga, a ne kako bi se izigrali založni dužnici, tim više što prema navodima svjedoka KH dužnik Ecos trgovina d.o.o. u potpunosti je iskoristio okvirni iznos sredstava iz predmetnog Sporazuma, te su nakon toga realizirani još nekoliko revolving kredita za zatvaranje postojećih obveza.

12. Slijedom navedenoga, sud prvog stupnja na temelju ocjene provedenih dokaza nije našao da bi predmetni Sporazum bio iz drugih razloga protivan Ustavu Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje Ustav), prisilnim propisima ili moralu društva u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a, te obzirom da nisu ostvareni razlozi zbog kojih bi ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr- 2015/14-8 od 16. srpnja 2014. bila nedopuštena, odbio je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, navedena utvrđenja i zaključci suda prvog stupnja su pravilni, te je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je pobijanom presudom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

14. Odredbom članka 26. ZOO propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, dok je odredbom članka 63. ZOO propisano da kada strane vjeruju da su suglasne, a u stvari među njima postoji nesporazum o prirodi ugovora, ili o osnovi, ili o predmetu obveze, ugovor ne nastaje.

14.1. Dakle, kod nesporazuma riječ je o nesvjesnom neskladu u očitovanju volje obiju strana, pri kojem svaka strana mora biti u zabludi glede očitovanja volje druge ugovorne strane, a inače je kod svake strane ono što je očitovala suglasno njenoj volji.

14.2. Da bi bila riječ o nesporazumu, potrebno je utvrditi istovremenu pogrešnu predodžbu o sadržaju očitovanja volje ugovaratelja, zbog čega u konkretnom slučaju između pravne prirode predloženog ugovora i njegova prihvaćanja postoji nesuglasnost, ali ugovorne strane vjeruju da postoji suglasnost. To međutim nije slučaj u ovom predmetu, kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja.

15. Također, pravilno se sud prvog stupnja. izjasnio da u ovom predmetu nije moguće ispitivati razloge pobojnosti, time da valja navesti kako ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može tražiti da se ugovor poništi u subjektivnom roku od jedne godine i objektivnom roku od tri godine koji teče od sklapanja ugovora prema odredbi članka članka 117. ZOO.

16. Odredbom članka 273. stavak 1. ZOO-a propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, u stavku 2. ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.

16.1. Dakle, prema jasnoj i izričitoj odredbi članka 273. stavak 2. ZOO-a kada je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku suugovaratelja da zaključi ugovor jest da je takav ugovor bez pravnog učinka, a ne ništetan.

17. Prema odredbi članka 322. stavak 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je.

18. Slijedom iznijetoga, ugovor za koji je prema članku 273. stavak 2. ZOO-a propisano da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, ne može biti protivan Ustavu, prisilnim propisima te moralu društva, pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a, te sud u ovoj parnici za proglašenje ovrhe nedopuštenom zbog razloga ništetnosti predmetnog Sporazuma kao prethodnog pitanja, nije bio dužan razmatrati je li riječ o nedopuštenoj pobudi koja za posljedicu ima da ugovor ne nastaje.

19. Odluka o parničnom trošku pravilna je u pogledu osnove (članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 155. ZPP-a), tako i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje Tarifa)..

20. Zbog svega navedenoga budući da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u izrijeci.

U Karlovcu 26. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Josip Štrucelj