Republika Hrvatska

P-579/2021-66

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, OIB 84397956623, protiv tužene MO vl. [obrt], obrt za preradu [obrt] drvom iz Stare Subocke 13a, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ines Bilandžić Arbutina, odvjetnica iz Garešnice, Vladimira Nazora 13, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 27. studenoga 2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude 26. veljače 2025. primjenom čl. 335 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP)

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj MO vl. [obrt], obrt za preradu i trgovinu drvom iz Stare Subocke 13a, OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB 84397956623, iznos od 1.063,65 EUR (slovima: tisućušezdesettrieuraišezdesetpetcenti) na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske broj HR121001005 1863000160, model HR26, poziv na broj odobrenja 5908-27-19-03607633538, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 23. svibnja 2021. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike iznosa iznad iznosa iz toč. I. ove presude do ukupno tužbom zatraženog iznosa od 1.329,56 EUR (slovima: tisućutristodvadesetdeveteuraipedesetšestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 23. svibnja 2021. do isplate.

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 510,11 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tužene podnio tužbu radi isplate iznosa od 10.017,56 kn (tj. sada 1.329,56 EUR) u kojoj tvrdi da je radnik tužene AO ozlijeđen 30. lipnja 2018. oko 11,30 sati u nesreći na radu koja se zbila u pogonu tužene za izradu drveta u Blagorodovcu. U toj nesreći AO obavljao je poslove radnika na pilani u izradi ogrjevnog drveta i rukovao je strojem za obradu drveta – cjepačem, a u jednom trenutku njegova lijeva šaka dodirnula je list tračne pile i došlo je do posjekotine i amputacije dijela šake i prstiju lijeve ruke AO. Tužitelj tvrdi da je tužena kao poslodavac propustila primijeniti mjere zaštite na radu jer je AO dozvolila samostalno obavljanje poslova, iako on nije bio osposobljen za rad na siguran način i nije ispunjavao uvjete potrebne za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, što je posljedično dovelo do ozljeđivanja radnika. Tužitelj je rješenjem od **.**.2019. AO utvrdio postojanje tjelesnog oštećenja i priznao mu je pravo na isplatu naknade zbog tjelesnog oštećenja od 50% (6. stupanj) počevši od 30. lipnja 2018., sve kao posljedica ozljede na radu kod tužene. Isplatama novčanih naknada AO tužitelj trpi štetu, a kako smatra da je tužena odgovorna za nastanak te štete, tužitelj od tužene regresno zahtijeva isplatu davanja iz mirovinskog osiguranja. Tužitelj tvrdi da je AO od 30. lipnja 2018. do 31. ožujka 2021. isplatio ukupni iznos od 10.017,56 kn i da je 4. svibnja 2021. tuženoj uputio zahtjev za namirenje spornog iznosa, a tužena je na taj zahtjev negativno odgovorila. Stoga predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev i tuženu obveže na plaćanje parničnog troška.

Tužitelj tijekom postupka osporava sadržaj potvrde o osposobljenosti i svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika AO koje je tužena dostavila u spis i iznosi razloge zbog kojih smatra da te isprave ne isključuju odgovornost tužene u ovom sporu. Također, tužitelj osporava tvrdnju tužene da je štetni događaj nastao isključivo krivnjom radnika AO. Konačno, tužitelj tijekom postupka tvrdi i to da AO tijekom rada nije koristio propisanu osobnu zaštitu jer mu poslodavac nije osigurao odgovarajuća zaštitna sredstva (npr. posebne rukavice), iako je to bio dužan.

2. Tužena u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da ne postoji pravni osnov za naknadu štete i da je u predmetu ovoga suda broj K-279/2019 pravomoćno odbijena optužba da je počinila kazneno djelo iz čl. 222. st. 1. u vezi čl. 215. st. 2. i 1. Kaznenog zakona, tj. da kao poslodavac nije provodila mjere zaštite na radu i da je zbog toga došlo do ozljeđivanja radnika AO. Ističe da su se u tom kaznenom postupku utvrđivale sve bitne činjenice koje se odnose na provođenje propisanih mjera zaštite na radu, a zaključeno je da ozljeda radnika nije nastala zbog toga što nisu bile provedene mjere zaštite na radu. Predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev odbiju kao neosnovani i potražuje naknadu parničnih troškova.

Kasnije tijekom postupka tužena tvrdi da je radnik AO u trenutku ozljeđivanja bio osposobljen za rad na siguran način i posjedovao je važeću svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti radnika za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada. Osim toga, te poslove obavljao je pod nadzorom poslovođe i drugog radnika koji je istovremeno radio na tom stroju, pri čemu su oni bili stručno osposobljeni za rukovanje strojem. Tužena opisuje da je radnik AO radni odnos kod nje zasnovao 10. ožujka 2018., od 5. svibnja do 20. lipnja 2018. bio je na bolovanju, a u razdoblju kada je zaista radio obučavao se za rad na stroju pod nadzorom poslovođe i stručno osposobljenog radnika. Tužena tvrdi da je radnik AO sam skrivio svoje ozljeđivanje jer se ozlijedio na tračnoj pili s kojom uopće nije trebao biti u doticaju budući da je njegovo radno mjesto bilo na cjepaču. AO ozlijedio se izvan procesa rada, tijekom stanke, kada je u vrijeme kada je tračna pila bila u pogonu ljepljivom trakom zatvarao otvor na stroju iz kojeg je izlazila piljevina i to tako da je kolut trake razvlačio u neposrednoj blizini tračne pile i ruka mu se uslijed trzaja pri otkidanju komada trake našla na tračnoj pili. Zbog tih razloga tužena smatra da šteta nije nastala zbog toga što tužena nije provela mjere zaštite na radu i da zbog toga nema njezine odgovornosti za isplatu sporne tražbine.

3. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem prijave o ozljedi na radu, nalaza i mišljenja o radnoj sposobnosti osiguranika, medicinske dokumentacije AO, zapisnika od 18. rujna 2018. s fotografijama, zapisnika o očevidu, kopije izvatka iz obrtnog registra, rješenja od 10. srpnja 2019., obračuna isplata, zahtjeva za naknadu štete s povratnicom, potvrde o osposobljenosti od 18. travnja 2018., svjedodžbe od 27. veljače 2018., ugovora o radu od 10. ožujka 2018., uputnice od 27. veljače 2018., računa od 27. veljače 2018., obavijesti od 23. lipnja 2020., rješenja od 25. lipnja 2020., zapisnika o ocjeni osposobljenosti radnika, nalaza i mišljenja o tjelesnom oštećenju i potvrde o osposobljenosti od 18. travnja 2018. sa zapisnikom o ocjeni osposobljenosti radnika. Pročitani su iskazi svjedoka BO, VO, ZO i AO.

Pročitan je iskaz tužene.

Pročitan je zapisnik s uviđaja od 8. ožujka 2024..

Izveden je dokaz vještačenjem zaštite na radu i strojarskim vještačenjem koje je povjereno stalnom sudskom vještaku Veljku Vrhovniku iz Bjelovara.

Pročitan je predmet ovoga suda broj K-279/2019.

Nisu izvedeni dokazi financijskim i medicinskim vještačenjem i saslušanjem svjedoka LO jer to nije bilo potrebno za utvrđenje spornih činjenica i ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

4. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.

5. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari radi o sporu radi naplate regresnog zahtjeva iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, a ne o sporu radi naknade štete.

Među strankama nije sporno da je tužitelj svome osiguraniku i nekadašnjem radniku tužene AO rješenjem od 10. srpnja 2019. priznao pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja počevši od 30. lipnja 2018., a nije sporno ni to da je tužitelj AO u razdoblju od 30. lipnja 2018. do 31. ožujka 2021. isplatio naknade zbog tjelesnog oštećenja u ukupnom iznosu od 10.017,56 kn.

Među strankama je sporno je li tužena tužitelju dužna isplatiti utuženi iznos s obzirom na poduzete mjere zaštite na radu prilikom štetnog događaja.

7. Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19) u čl. 161. st. 1., st. 2. toč. 3. i st. 3. propisuje da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete koju tužitelj ima pravo zahtijevati obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, a između ostalih ima pravo zahtijevati naknadu štete novčanih davanja isplaćenih po osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Tužitelj zahtjevom za naknadu štete može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitalizirana šteta) ili svotu stvarne štete prema isplatama pojedinih davanja koja se odnosi na određeno razdoblje. Čl. 162. st. 1. i 3. istog Zakona propisuje da tužitelj ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila tjelesno oštećenje osigurane osobe, a poslodavac za tu štetu odgovara ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

Zakon o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14 i 154/14) u čl. 17. propisuje opće obveze poslodavca u vezi s organiziranjem i provođenjem zaštite na radu nalažući poslodavcu obvezu organiziranja i provođenja zaštite na radu i vođenje računa o prevenciji rizika, obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji i sredstvima. Sukladno čl. 18. istog zakona poslodavac je obvezan imati procjenu rizika izrađenu u pisanom ili elektroničkom obliku, a ta procjena rizika odnosi se na rizike za život i zdravlje radnika i osoba na radu, osobito u odnosu na sredstva rada, radni okoliš, tehnologiju, fizikalne štetnosti, organizaciju procesa rada, itd., sve radi sprječavanja ili smanjenja rizika. Na temelju procjene rizika poslodavac je dužan primjenjivati pravila zaštite na radu i preventivne mjere i organizirati i provoditi radne i proizvodne postupke kako bi otklonio ili sveo na najmanju moguću mjeru vjerojatnost nastanka ozljede na radu i oboljenja od profesionalne bolesti ili bolesti u vezi s radom.

Temeljem čl. 25. Zakona o zaštiti na radu smatra se da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada, a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile ili namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Sukladno čl. 27., 28. i 30. Zakona o zaštiti na radu poslodavac je obvezan na temelju procjene rizika osposobiti radnika za rad na siguran način obavještavanjem o svim činjenicama i okolnostima koje utječu ili bi mogle utjecati na sigurnost i zdravlje radnika i objašnjavanjem i osposobljavanjem za praktičnu primjenu mjera zaštite na radu, poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova radniku koji prethodno nije osposobljen za rad na siguran način, a osposobljavanje radnika za rad na siguran način poslodavac može izvoditi sam ili povjeriti osobi ovlaštenoj za obavljanje tih poslova, time da zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način sastavljaju i potpisuju neposredni ovlaštenik osposobljavanog radnika, radnik i stručnjak zaštite na radu. Čl. 36. Zakona o zaštiti na radu propisuje da poslodavac ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku koji ne ispunjava uvjete propisane posebnim pravilnicima, a čl. 41. toga zakona propisuje obvezu poslodavca da osigura da su sredstva rada i osobna zaštitna oprema u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike. Također, prema čl. 53. Zakona o zaštiti na radu poslodavac je obvezan na mjestima rada i sredstvima rada trajno postaviti na vidljivom mjestu sigurnosne znakove, pisane obavijesti i upute o uvjetima i načinu korištenja sredstava rada i izvora štetnosti na radu.

8. Čitanjem presude ovoga suda broj K-279/19-9 od 3. srpnja 2020. utvrđeno je da je protiv tužene MO kao optuženice odbijena optužba da je počinila kazneno djelo protiv opće sigurnosti – teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti opisanim u čl. 222. st. 1. u vezi čl. 215. st. 2. i 1. Kaznenog zakona, tako da bi uopće ne postupajući po propisima ili tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama izazvala opasnost za život ili tijelo ljudi, a djelom je prouzročena teška tjelesna ozljeda neke osobe. Optužba se odnosila na tvrdnju da je optuženica 30. lipnja 2018. u pogonu za preradu drveta u Blagorodovcu kao vlasnica obrta za preradu i trgovinu drvom i osoba odgovorna za zaštitu na radu protivno odredbama Zakona o zaštiti na radu i Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada propustila osposobiti radnika AO za obavljanje poslova fizičkog radnika na pilani zbog čega je on, iako nije bio stručno osposobljen za rukovanje i upravljanje strojem za obradu drva, prilikom izrade ogrjevnog drveta lijevom rukom došao u doticaj s listom tračne pile koja mu je zahvatila rukavicu, povukla je prema sebi i porezala šaku zadavši mu tešku tjelesnu ozljedu u vidu amputacije palca i drugog prsta lijeve šake, avulzije kože i presječenih ekstenzornih tetiva 3. i 4. prsta. Ta presuda postala je pravomoćna 3. srpnja 2020.. Predmet ovoga spora je regresni tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa koje je na ime tjelesnog oštećenja isplatio osiguraniku AO, a taj zahtjev temelji se na ranije opisanim odredbama čl. 161. i čl. 162. Zakona o mirovinskom osiguranju prema kojima tužena kao poslodavac tužitelju odgovara za naknadu štete nastale ozljeđivanjem AO, ako je ta šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana. Dakle, tužitelj je u ovome sporu dužan dokazati da je šteta koju trpi nastala zbog toga što tužena nije provela mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

Čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku propisuje da je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Stoga okolnost da je u odnosu na tuženu presudom od 3. srpnja 2020. optužba odbijena sama po sebi ne znači da ne postoji odgovornost tužene za isplatu u ovom sporu.

9. Na temelju pročitanih isprava i izjava saslušanih svjedoka i tužene sud utvrđuje da se AO kod tužene zaposlio 10. ožujka 2018., jedno vrijeme bio je na bolovanju, a ozlijedio se 30. lipnja 2018. radeći u pogonu tužene za izradu drveta na radnom stroju za obradu drva (piljenje i cijepanje drva) – tračna pila s dva cjepača. Na tom radnom stroju s jedne strane radi radnik koji dohvaća drva i pili ih tračnom pilom na polovice i zatim te polovice gura prema drugoj strani radnog stroja na kojoj su dva cjepača. Za svakim cjepačem je jedan radnik koji dohvaća polovicu drveta i cjepačem je dijeli na četvrtine, pri čemu se cjepač aktivira pritiskom noge na papučicu nakon čega se sječivo spušta na drvo, a radnik koji radi na cjepaču ne dolazi u dodir s tračnom pilom i od nje je udaljen oko jednog metra. Neposredno prije štetnog događaja na tom radnom stroju u pogonu tužene radili su radnici ČO koji je pilio drva i ZO i AO koji su cijepali drva, na ta radna mjesta prethodno ih je rasporedio poslovođa LO koji je toga dana radio na drugim poslovima u pilani i povremeno ih je obilazio, a u trenutku štetnog događaja uz radni stroj ostao je samo AO jer su ČO i ZO malo ranije otišli od stroja napraviti kratku pauzu i dohvatiti drugo drvo. AO ostao je sam uz radni stroj i namjeravao je krep trakom zatvoriti mali prostor uz tračnu pilu kroz koji je izlazila piljevina i smetala mu u radu, ali pri tom nije isključio radni stroj pa mu je tračna pila u jednom trenutku dok je rastezao krep traku zahvatila šaku i ozlijedila ga.

10. Iz pročitanih isprava proizlazi da je Ustanova za zdravstvenu skrb medicine rada "Novomed" iz Novske 27. veljače 2018. izdala svjedodžbu broj [broj svjedodžbe] o zdravstvenoj sposobnosti radnika AO za poslove radnika na pilani određene Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada iz čl. 3. toč. 1., 16., 18. pr. 18., 19., 20. i 24. utvrdivši da je radnik zdravstveno sposoban i da je provjeru zdravstvene i psihičke sposobnosti potrebno obaviti najkasnije do 26. veljače 2019., odnosno do 26. veljače 2022..

Trgovačko društvo Kontrol biro d.o.o. Zagreb 18. travnja 2018. izdalo je potvrdu o osposobljenosti broj 18-320-ZNR-066/ZOS-002 prema kojoj je AO zadovoljio na provjeri znanja i vještine osposobljenosti za rad na siguran način prema programu osposobljavanja poslodavca za radno mjesto fizičkog radnika na pilani u obrtu tužene. Iz priloženog zapisnika o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način vidljivo je da je Kontrol biro d.o.o. istoga dana, tj. 18. travnja 2018. provjerio osposobljenost radnika AO za poslove fizičkog radnika na pilani ocijenivši da je radnik osposobljen za rad na siguran način na poslovima i zadacima na koje je raspoređen utvrdivši da je radnik osposobljen u teoretskom dijelu, da radnik prije početka rada pregledava mjesto rada i o uočenim nedostacima izvještava poslodavca, da pravilno koristi sredstva rada, da pravilno koristi propisanu osobnu zaštitnu opremu i nakon korištenja vraća je na predviđeno mjesto, da pravilno koristi i samovoljno ne isključuje, ne vrši preinake i ne uklanja zaštite na sredstvima rada, da obavještava o svakoj situaciji koju smatra značajnom i izravnim rizikom za sigurnost i zdravlje, o ne postojanju ili nedostatku uputa za takvu situaciju ili o uočenom nedostatku u organiziranju i provedbi zaštite na radu, da posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke i pisanim uputama poslodavca, da prije odlaska s mjesta rada ostavlja sredstva rada koja je koristio u takvom stanju da ne ugrožavaju ostale radnike ili sredstva rada i da surađuje s poslodavcem i drugim odgovornim osobama za zaštitu na radu. U zapisniku je navedeno da je AO radnik koji se osposobljava, da je njegov neposredni ovlaštenik tužena kao vlasnica obrta i da je VO stručnjak zaštite na radu zadužen za osposobljavanje. Samo je VO potpisao opisani zapisnik, a tužena i AO to nisu učinili.

11. Tužena opisuje da je AO u njezinom obrtu radio oko dva tjedna i zatim je približno dva mjeseca bio na bolovanju, a po povratku s bolovanja bilo je neizvjesno hoće li AO ostati raditi u obrtu tužene ili neće tako da tužena AO nije uspjela uputiti na odgovarajuće osposobljavanje. Također, tužena opisuje da je AO radio pod nadzorom i prema uputama poslovođe LO i radnika ZO koji su bili odgovarajuće osposobljeni za rad na siguran način na radnom stroju na kojem se AO ozlijedio. AO toga dana bio je raspoređen za obavljanje poslova cjepača pa tužena smatra da se AO ni u kom trenutku nije trebao naći na dijelu stroja na kojem se nalazi tračna pila. Među pročitanim ispravama ne postoji isprava iz koje bi proizlazilo da je AO u vrijeme ozljeđivanja kod tužene bio osposobljen za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada.

12. AO u svome iskazu opisuje da je tužena radnicima između ostaloga osigurala zaštitne rukavice, ali on je u trenutku štetnog događaja nosio svoje rukavice jer je dva dana ranije ponestalo rukavica koje je inače osiguravala tužena (s obzirom na to da je AO u štetnom događaju ozlijedio ruku, sud smatra neodlučnim utvrđivati da li je AO na raspolaganju imao i drugu zaštitnu opremu poput zaštitnih naočala, radnog odijela, zaštitnih cipela i slično jer takva zaštitna oprema ne bi utjecala na ozljedu šake).

13. Čitanjem predmeta ovoga suda broj K-279/2019 sud je utvrdio da je tom spisu priložena Procjena rizika – revizija 1 iz travnja 2018. koju je trgovačko društvo Kontrol biro d.o.o. izradilo za potrebe obrta tužene. Između ostaloga, u toj procjeni rizika utvrđeno je da je tužena ovlaštenica poslodavca i stručnjak za zaštitu na radu u vlastitom obrtu, opisani su poslovi fizičkog radnika na pilani u obrtu tužene i utvrđeno je da je riječ o poslovima s povećanim rizikom i posebnim uvjetima rada koji su propisani Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada iz čl. 3. toč. 1., 2., 16. i 18. (18, 19, 20 i 24) koji zahtijevaju posebnu stručnu osposobljenost za rukovatelja strojevima i uređajima na mehanizirani pogon na kojim se ne može primijeniti zaštita od mehaničkih opasnosti i u čiji opis poslova kao redovni rad ulazi rad na strojevima za piljenje i cijepanje drva, povremeni rad motornom pilom lančanicom i strojevima za primarnu i sekundarnu obradu drveta, pomoćni poslovi unutar radnog djelokruga obrta i poslovi na slaganju gotovih proizvoda (cjepanica) na palete. Utvrđeno je da u obrtu tužene kao radni stroj koristi se tračna pila s dvostrukim cjepačem koja je smještena u proizvodnom pogonu, a taj radni stroj uvršten je u popis strojeva s povećanim opasnostima i ispitana je njegova valjanost. U pogledu osobne zaštitne opreme procjenom rizika utvrđeno je da fizički radnik na pilani između ostaloga prema potrebi mora upotrebljavati zaštitne rukavice HRN EN388.

Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada (Narodne novine broj 5/84 i 71/14) na koji upućuje i procjena rizika iz travnja 2018. u čl. 3. i u Popisu poslova koji su prilog tom pravilniku navodi koji su poslovi s posebnim uvjetima rada i navodi koje uvjete moraju ispunjavati radnici koji rade na takvim poslovima i koji su rokovi za ponovnu provjeru sposobnosti radnika. Točka 1. Popisa odnosi se na rukovanje i upravljanje strojevima i uređajima na mehanizirani pogon na kojima se ne može primijeniti zaštita od mehaničkih opasnosti, točka 2. odnosi se na upravljanje i rukovanje samohodnim strojevima na mehanizirani pogon, točka 16. odnosi se na poslove koji zahtijevaju teško fizičko naprezanje, točka 18. odnosi se na rad u nepovoljnoj mikroklimi, točka 19. odnosi se na rad u buci, točka 20. odnosi se na poslove pri kojima je radnik izložen vibracijama i potresanju i točka 24. odnosi se na poslove pri kojima je radnik izložen nefibrogenim prašinama.

14. Radi utvrđivanja okolnosti u kojima se AO ozlijedio 30. lipnja 2018., da li je tada bio osposobljen za rad na siguran način na stroju na kojem se ozlijedio, da li je ispunjavao uvjete za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, da li je koristio propisanu osobnu zaštitu i da li je prilikom rada trebao biti u doticaju s tračnom pilom cjepača izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta i vještačenjem zaštite na radu i strojarskim vještačenjem koje je povjereno stalnom sudskom vještaku Veljku Vrhovniku iz Bjelovara. Prilikom uviđaja 8. ožujka 2024. pregledan je radni stroj na kojem se AO ozlijedio, a svjedoci su opisali kako je došlo do štetnog događaja. Sudski vještak svoj nalaz i mišljenje dao je na temelju podataka koje je prikupio na očevidu i na temelju podataka u spisima ovoga suda broj P-579/2021 i broj K-279/2019, sukladno pravilima struke, a pri tom je obrazložio sve svoje zaključke i odgovorio na pitanja stranaka tako da sud svoje zaključke o spornim činjenicama temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka za zaštitu na radu i strojarstvo. Stalni sudski vještak mišljenja je da se svjedok AO nije pridržavao obveze rada s dužnom pažnjom sukladno čl. 68. Zakona o zaštiti na radu kada je samoinicijativno, u vrijeme kada je stroj bio u pogonu i tračna pila kretala se, pokušao krep trakom zalijepiti proreze između zaštitnog kućišta i poklopca tračne pile da mu prašina ne bi ometala vid jer je to suprotno uputi za siguran rad na tom stroju (ta uputa nalijepljena je na tijelu stroja). Sudski vještak zaključuje da svjedok AO u tom trenutku nije bio stručno osposobljen za rukovanje i upravljanje strojem za obradu drva – cjepača jer o tome nema valjanog dokumenta. Iako je AO neposredno prije ozljeđivanja radio s drugim radnicima tužene, sudski vještak ističe da se osposobljavanje za rad na siguran način provodi na mjestu rada i nije prenosivo – zato se ne može smatrati da je svjedok ZO, koji navodi da je stručno osposobljen kod ranijih poslodavaca, vršio nadzor nad radom svjedoka AO i na taj način ga osposobljavao za rad na siguran način. Svjedok AO u trenutku štetnog događaja obavljao je poslove piljenja i cijepanja drva cjepačem koji su utvrđeni kao poslovi s posebnim uvjetima rada (čl. 3. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada), a tužena nije predočila dokaz da je AO u tom trenutku bio osposobljen za rad na cjepaču i zbog toga mu nije smjela dozvoliti samostalan rad na tom stroju. U trenutku ozljeđivanja svjedok AO koristio je zaštitne rukavice koje je sam nabavio ne vodeći računa o vrsti i namjeni zaštitnih rukavica koje je koristio. Stalni sudski vještak mišljenja je da svjedok AO uopće nije smio raditi na predmetnom cjepaču i nije trebao doći u doticaj s tračnom pilom cjepača.

15. Analizom svih izvedenih dokaza sud utvrđuje da je sporna šteta nastala zbog toga što tužena nije provela mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana i zato je u smislu čl. 162. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelju odgovorna za štetu koja mu je nastala isplatama naknade zbog tjelesnog oštećenja. Čitanjem svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika ustanove "Novomed" iz Novske od 27. veljače 2018. i potvrde trgovačkog društva Kontrol biro d.o.o. Zagreb od 18. travnja 2018. sud zaključuje da je AO u trenutku ozljeđivanja bio osposobljen za rad na siguran način za obavljanje poslova kod tužene na radnom mjestu fizičkog radnika na pilani. Tužitelj ni na koji način nije dokazao svoje sumnje u valjanost tih isprava, a ocjena je suda da na osposobljenost AO za rad na siguran način na radnom mjestu fizičkog radnika na pilani ne utječe činjenica što tužena kao neposredni ovlaštenik za zaštitu na radu i radnik AO nisu potpisali zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način od 18. travnja 2018., nego je taj zapisnik potpisao samo VO kao stručnjak zaštite na radu iz trgovačkog društva Kontrol biro d.o.o. Zagreb. Naime, tužena opisuje da je AO u njezinom obrtu počeo raditi 10. ožujka 2018., a od 5. svibnja 2018. do 20. lipnja 2018. bio je na bolovanju, i opisuje da je u ožujku 2018. preselila pogon u Blagorodovac, zapošljavala je ljude po preporuci i zaposlenici su dolazili i odlazili ovisno o tome da li su htjeli raditi ili ne, dok svjedok VO opisuje da je AO prošao postupak osposobljavanja za zaštitu na radu, tj. položio je i opći dio programa za zaštitu na radu (položio je test) i položio je praktični dio programa za fizičkog radnika na pilani. VO opisuje da se praktični dio programa za zaštitu na radu sastoji od rada na radnom mjestu pod nadzorom ovlaštene osobe ili radnika koji je osposobljen za rad na siguran način na tom radnom mjestu, a o takvom radu i nadzoru sastavlja se terenski zapis koji potpisuju radnik koji se osposobljava, ovlaštena osoba poslodavca i ovlaštena osoba zaštite na radu, tj. predstavnik trgovačkog društva Kontrol biro d.o.o.. Svjedok navodi da se nakon sastavljanja takvog terenskog zapisa uobičajeno vratio u ured i iz sustava ispisao obrazac "ZOS". Potom je taj obrazac predao poslodavcu. Uvažavajući opisane okolnosti i način provođenja postupka osposobljavanja radnika za rad na siguran način sud zaključuje da navedeno predstavlja razloge zbog kojih tužena i AO naknadno nisu potpisali zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način od 18. travnja 2018.. Međutim, izostanak njihovih potpisa na zapisniku ne utječe na sadržaj i učinke potvrde o osposobljenosti AO za rad na siguran način koju je 18. travnja 2018. izdalo trgovačko društvo Kontrol biro d.o.o. jer to trgovačko društvo takvu potvrdu ne bi izdalo da nisu bile ispunjene potrebne pretpostavke.

Međutim, iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je tužena dopustila radniku AO da obavlja poslove s posebnim uvjetima rada, iako on nije bio osposobljen za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada. Tužena o takvoj osposobljenosti AO nije predočila nikakvu ispravu, a opisuje da AO nije uspjela osposobiti za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada jer za to nije bilo vremena zbog bolovanja toga radnika. Također, tužena opisuje da se radnik AO u trenutku ozljeđivanja osposobljavao za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada pri čemu je radio po uputama i pod nadzorom drugih radnika zaposlenih u obrtu tužene. Međutim, tužena tu svoju tvrdnju ničim nije dokazala jer u spis nije dostavila isprave iz kojih bi bilo vidljivo da su radnici (LO, ČO i ZO) koji su nadzirali rad AO i upućivali ga u procese rada na radnom stroju bili osposobljeni za rad kod tužene na poslovima s posebnim uvjetima rada. Svjedok ZO u svom iskazu navodi da je uvjerenja o svojoj stručnoj osposobljenosti stekao kod ranijih poslodavaca, no isprave o tome nisu kao dokaz priložene u ovaj spis tako da nije bilo moguće ispitati njihov eventualni posredni učinak na dokazivanje bitnih činjenica u ovome sporu. Osposobljavanje radnika za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada kategorija je osposobljavanja zaštite na radu, a ne medicine rada tako da na ovaj zaključak suda ne utječe činjenica što je Ustanova za zdravstvenu skrb medicine rada "Novomed" iz Novske 27. veljače 2018. izdala svjedodžbu broj [broj svjedodžbe] o zdravstvenoj sposobnosti radnika AO za poslove radnika na pilani određene Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada iz čl. 3. toč. 1., 16., 18. pr. 18., 19., 20. i 24. utvrdivši da je radnik zdravstveno sposoban.

Kako je već rečeno, Procjenom rizika – revizija 1 iz travnja 2018. izrađenom za obrt tužene u pogledu osobne zaštitne opreme procjenom rizika utvrđeno je da fizički radnik na pilani između ostaloga prema potrebi mora upotrebljavati zaštitne rukavice HRN EN388. Tužena u iskazu opisuje da je radnicima osigurala odgovarajuću zaštitnu opremu i da je AO od nje dobio zaštitne gumene rukavice, a svjedok AO opisuje da je dva dana prije njegovog ozljeđivanja na pilani ponestalo zaštitnih rukavica koje je tužena osigurala za radnike pa je on na dan ozljeđivanja nosio svoje zaštitne rukavice. Prema fotografijama koje su priložene u spis (fotografija broj 16 u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za strojarstvo i zaštitu na radu) može se zaključiti da AO u trenutku ozljeđivanja nije nosio zaštitne gumene rukavice, dok iz mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da autor procjene rizika nije na valjani način definirao vrstu i kvalitetu zaštitnih rukavica koje radnici moraju koristiti budući da je važeći standard zaštitnih rukavica HRN EN 420:2004, a ne HRN EN388. Pravilnik o uporabi osobnih zaštitnih sredstava (Narodne novine broj 39/06 i 71/14) u čl. 5. i 7. propisuje da poslodavac osobna zaštitna sredstva određuje na temelju procjene rizika za sigurnost i zdravlje kojima su radnici izloženi pri radu i pri tome postupa po temeljnim načelima zaštite na radu, uzimajući u obzir razinu rizika, učestalost izlaganja rizicima, karakteristike mjesta rada i zadovoljavanje osobnih zaštitnih sredstava okolnostima, vremenu i uvjetima u kojima ih radnik mora upotrebljavati. U Prilogu II toga pravilnika predviđeno je da su sredstva za zaštitu ruku, između ostaloga, rukavice koje štite od uboda i posjekotina. Može se zaključiti da je tužena kao poslodavac izbor zaštitnih rukavica (standard HRN EN388, a ne standard HRN EN 420:2004) temeljila na procjeni rizika koju je za potrebe njezinog obrta izradila za to ovlaštena osoba pa se takav izbor koji ne uvažava važeći standard ne može staviti tuženoj na teret. No, s druge strane, iz iskaza svjedoka AO proizlazi da tužena radniku na dan štetnog događaja nije osigurala nikakve zaštitne rukavice, već je radnik koristio vlastite rukavice koje ga očito nisu zaštitile od ozljeđivanja, a ta činjenica navodi na zaključak da tužena nije provela mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana. Tužena nije dokazala suprotno tvrdnji svjedoka AO da na pilani na dan njegovog ozljeđivanja nije bilo zaštitnih rukavica koje je tužena inače osiguravala svojim radnicima.

Zbog svega navedenog sud zaključuje da tužena u konkretnom slučaju nije primijenila sve propisane i potrebne mjere zaštite na radu jer njezin radnik AO nije bio osposobljen za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada i nije koristio potrebnu zaštitnu opremu.

16. Sud smatra da je AO u smislu čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu doprinio nastanku štete jer je otvor pokraj tračne pile pokušao zatvoriti krep trakom iako je tračna pila bila u pogonu. Na radnom stroju nalazila se uputa za siguran rad iz koje nedvojbeno proizlazi obveza rukovatelja stroja da stroj stavi izvan pogona, ako primjeti promjenu koja može utjecati na sigurnost ljudi ili imovine. Sud ocjenjuje da je piljevina koja je prolazila kroz otvor uz tračnu pilu i išla radnicima u oči takva promjena na radnom stroju koja može utjecati na sigurnost ljudi, a uvažava i iskaze saslušanih svjedoka iz kojih proizlazi da je ljepljenje toga otvora krep trakom bio uobičajen način spriječavanja da im piljevina ide u oči. Međutim, sud nema dvojbe oko toga da je prije ljepljenja otvora krep trakom stroj trebalo staviti izvan pogona, tj. zaustaviti tračnu pilu i u tom slučaju šteta ne bi nastala. Zbog ovoga sud smatra da je AO doprinio nastanku štete u omjeru od 20% pa je ukupni iznos naknade štete koji tužitelju pripada bilo potrebno umanjiti za razmjerni dio doprinosa radnika nastanku štete (1.329,56 EUR x 80% = 1.063,65 EUR).

Tužena tvrdi da je AO isključivo odgovoran za nastanak štete jer se ozljedio izvan radnog procesa, na dijelu radnog stroja s kojim uopće nije trebao biti u doticaju. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je AO u trenutku ozljeđivanja bio sam uz radni stroj jer su se ZO i ČO, koji su s njim radili na istom radnom stroju, odmaknuli od radnog stroja tako da nisu vidjeli trenutak ozljeđivanja. Uzme li se u obzir činjenica da AO nije bio osposobljen za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, tada AO ni u jednom trenutku nije smio ostati sam uz radni stroj, bez nadzora, što je okolnost koja ide tuženoj na teret tako da njezin prigovor o isključivoj odgovornosti AO za štetni događaj nije osnovan.

17. Zbog svih navedenih razloga sud ocjenjuje da je tužiteljev tužbeni zahtjev osnovan do iznosa od 1.063,65 EUR, dok preostali dio toga zahtjeva do iznosa od 1.329,56 EUR nije osnovan (toč. I. i II. izreke).

Tužena je tužitelju na iznos naknade štete dužna platiti zakonske zatezne kamate po stopi čija je visina određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23). Prema čl. 165. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju tužena je tužitelju dužna platiti zakonske zatezne kamate na iznos naknade štete počevši od 23. svibnja 2021. sukladno zahtjevu iz tužbe jer je tužena tužiteljev zahtjev za naknadu štete od 4. svibnja 2021. primila 7. svibnja 2021..

18. Odluka o parničnim troškovima iz toč. III. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužitelj je u pogledu osnova zahtjeva u cijelosti uspio u sporu, a u pogledu visine zahtjeva u parnici je djelomično uspio i to u omjeru od 80% (od zatraženih 1.329,56 EUR dosuđeno mu je 1.063,65 EUR). Tužena u parnici nije uspjela u pogledu osnove zahtjeva, a u pogledu visine zahtjeva uspjela je u omjeru od 20%, što čini razliku omjera od 80% (100% + 80% = 180%; 0% + 20% = 20%; 180 - 20% = 160%; 160% : 2 = 80%). Tužitelju su u ovom postupku nastali parnični troškovi koji se odnose na trošak predujmova za strojarsko vještačenje, vještačenje za zaštitu na radu i izlazak suda na uviđaj u ukupnom iznosu od 473,95 EUR i na trošak pristupa punomoćnika na uviđaj 8. ožujka 2024. u ukupnom iznosu od 45,20 EUR (udaljenost od Bjelovara do Blagorodovca i natrag je 113 km, a naknada za svaki prijeđeni kilometar je 0,40 EUR). Ti troškovi bili su potrebni za vođenje parnice. Tužitelju je u cijelosti priznat trošak plaćenih predujmova od 473,95 EUR jer je izvođenje dokaza vještačenjem i uviđajem na licu mjesta bilo potrebno izvesti radi ispitivanja osnove tužbenog zahtjeva, dok je tužena tužitelju naknadu troška pristupa na uviđaj dužna platiti sukladno razlici obračuna postotaka omjera uspjeha stranaka u sporu od 80%. Zbog toga tužena je tužitelju dužna nadoknaditi razmjerni dio troškova od 510,11 EUR (45,20 EUR x 80 % = 36,16 EUR; 36,16 EUR + 473,95 EUR = 510,11 EUR).

19. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Bjelovaru 26. veljače 2025.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.