REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-852/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja KOMUNALAC d.o.o., OIB: 79399174783, Biograd na Moru, Kralja Petra Svačića 28, kojeg zastupa punomoćnik Luka Mrkić, odvjetnik u Zadru, Zrinsko Frankopanska 38 c, protiv tuženika VRANA d.o.o., OIB: 92679704563, Biograd na Moru, Jankolovica bb, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Jurjević, odvjetnik u Zadru, Hrvoja Vukčića Hrvatinića 8, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke I. izreke rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-601/2017-91 od 17. siječnja 2025., 26. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje točka I. izreke rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-601/2017-91 od 17. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda Zadru poslovni broj Povrv-601/2017-91 od 17. siječnja 2025. je u točci I. izreke određena prethodna mjera radi osiguranja tužiteljeve novčane tražbine u iznosu od 115.039,89 eura / 866,768,80 kuna, s kamatama i troškovima ovršnog postupka te je naloženo Financijskoj agenciji da bankama kod kojih tuženik ima otvorene račune i oročena novčana sredstva izda nalog sa zabranom da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera.
2. U obrazloženju pobijanog rješenja proizlazi da je predlagatelj podnio prijedlog za određivanje osiguranja svoje tražbine prethodnom mjerom zabranom bankama da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa iznos od 115.039,89 eura / 866,768,80 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka kojom se nalaže Financijskoj agenciji da bankama kod koje se vode tuženikovi računi izda nalog za zabranu da protivniku osiguranja/tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu protivnika osiguranja/tuženika, isplati s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera. U smislu čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
3. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da ovaj sud ukine pobijano rješenje. U žalbi u bitnome ističe da je tuženik iznio prigovore koji ozbiljno dovode u pitanje osnovanost tražbine pa smatra da je rješenje nezakonito i predlaže da ovaj sud uvaži žalbu i ukine pobijanu odluku.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. te čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud utvrđuje da je ono pravilno i zakonito.
7. Predmetni se postupak vodi povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave a pobijana odluka je donesena na tužiteljev prijedlog sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a. Odredbom čl. 501.a ZPP-a propisano je da će sud u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
8. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da sud može odrediti predmetnu mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: a) ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i b) ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera - osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Ako su ispunjene te pretpostavke, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave odrediti predloženu mjeru osiguranja. Dakle, za pružanje pravne zaštite propisane odredbom čl. 501.a ZPP-a, dovoljno je da su ispunjene prethodno navedene pretpostavke.
9. U ovoj pravnoj stvari sud prvog stupnja je istaknuo da je tuženik protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika podnio prigovor, te je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Sud je nakon dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj dokazao osnovanost svog potraživanja za iznos od 115.039,89 eura, dok je neosnovanim ocijenio njegov zahtjev za isplatom iznosa od 97.323,92 eura. S obzirom na takvu odluku o glavnom zahtjevu ovdje tužitelja, a dovođenjem te činjenice u vezu s odredbom čl. 501.a ZPP-a, razvidan je stav suda kako je u ovom sporu veća vjerojatnost da tužitelj uspije s dijelom zahtjeva koji sadržava dosuđeni iznos, odnosno da postoji veća vjerojatnost da će tuženik djelomično uspjeti u sporu u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva. Iz sadržaja odredbe čl. 501.a ZPP-a proizlazi da se prethodna mjera propisana istom odredbom može odrediti najkasnije do zaključenja glavne rasprave. Međutim, kada je prijedlog za osiguranje podnesen do zaključenja glavne rasprave, a sud prethodnu mjeru odredi nakon zaključenja glavne rasprave, što se dogodilo u konkretnom slučaju, ima se na odgovarajući način primijeniti odredba čl. 337. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14 i dr.) kojom je propisano da vrijeme za koje se prethodna mjera određuje može trajati najduže do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu. S obzirom na utvrđenje ovog suda da nisu nastupili uvjeti za ovrhu, to se predložena prethodna mjera još uvijek mogla odrediti, pa je sud prvog stupnja pravilno odredio prethodnu mjeru za dio tražbine za koji smatra da je osnovan zahtjev. Stoga je sud prvog stupnja, u dosadašnjem tijeku postupka zaključio kako su ispunjeni uvjeti za određivanje prethodne mjere temeljem odredbe čl. 501.a ZPP-a.
10. Kako, dakle, tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je sukladno čl. 380. t. 2. ZPP-a žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
Zagreb, 26. veljače 2025.
Sudac
doc. dr. sc. Jelena Čuveljak
