Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1766/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća u pravnoj stvari pravnoj stvari tužitelja TĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Šefiki Lazarin odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, zastupani po Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-1412/2019-19 od 24. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-1412/2019-19 od 24. listopada 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu od 8. rujna 2005. i Dodatka Ugovora o kreditu broj [broj kredita] 30. prosinca 2009. u dijelu kojim je između stranka ugovorena promjenjivost kamatne stope prema jednostranoj odluci tuženika. U točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.381,35 eur/33.011,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos dok je u točki III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.342,09 eur/10.112,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. Rješenjem istog poslovnog broja i datuma dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva tužitelja izvršena u podnesku od 3. lipnja 2022.

3.. Tuženik žalbom sadržajno pobija presudu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje ZPP).

4. Tuženik predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tuženika je neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu sklopljenog između stranka od 8. rujna 2005. te Dodatka Ugovora o kreditu od 30. prosinca 2009. u dijelu kojem je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika te posljedično tome restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.381,35 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos.

8. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje:

-da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 8. rujna 2005. sklopili Ugovor o kreditu te 30. prosinca 2009. Dodatak Ugovora o kreditu broj [broj kredita],

- da je sklopljenim Dodatkom Ugovora o kreditu ugovoreno skraćenje roka otplate kredita za 36 mjeseci,

- da je kredit prijevremeno otplaćen 15. siječnja 2015.,

- da je u odredbi čl. 4.1. Ugovora o kreditu ugovoreno da je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu prema odluci tuženika,

- da je isto ugovoreno i u odredbi čl.1. st.2. i 3. sklopljenog Dodatka Ugovora,

- da odredba o promijenjivosti kamatne stope sadržana u Ugovoru o kreditu te Dodatku Ugovoru o kreditu ne sadrži kriterije i parametre temeljem kojih će se kamatna stopa mijenjati,

- da je sadržaj Ugovora o kreditu te Dodatka Ugovora o kreditu unaprijed pripremljen po tuženiku,

- da je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja presuda je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime da je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 07.08.2007.g. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama ZOO-a.

- da je u smislu odredbe čl. 502.c. vezan utvrđenjem iz navedene presude te da je tuženik u vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljem koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe,

- da je tužitelj zbog povećanja početno ugovorene kamatne stope temeljem jednostrane odluke tuženika više platio iznose od 4.381,35 eur visinu kojeg utvrđuje vještačenjem po vještaku financijske struke Goranki Šmer Maraš.

9. Prvostupanjski sud slijedom naprijed iznijetih utvrđenja zaključuje da su sporne odredbe među strankama sklopljenog Ugovora o kreditu te Dodatka Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika nerazumljive te kao takve nepoštene te posljedično tome ništetne. Ugovor o kreditu i Dodatak ugovora da su dvostrani pravni poslovi u odnosu na koje vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja i načelo zabrane zlouporabe prava pa zaključuje da se ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope prema jednostranoj odluci tuženika, tužitelja kao korisnika kredita i potrošača dovodi u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca budući da tako ugovoreni način promjene kamatne stope ne sadrži kriterij niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Tuženik da tijekom postupka nije dokazao da bi prilikom zaključenja ugovora o kreditu sa tužiteljem na razumljiv način prosječnom čovjeku, bez dovoljnog financijskog znanja objasnio postupak formiranja kamatnih stopa, što sve utječe na takvo formiranje tijekom ugovornoga razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj kao potrošač mogao spoznati učinke koje će u budućnosti nastati iz tako ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. S obzirom da da je predmetni ugovor o kreditu, kao i Dodatak ugovoru, tuženik unaprijed sastavio kao financijska institucija, predočio ga tužitelju kao potrošaču koji pri tome nije mogao utjecati na sam sadržaj ugovora te da ugovornom odredbom istom nametnuta obveza koju on nije mogao u tom trenutku sagledati kao jednu cjelinu, a što je de facto posljedično utjecalo na promjenu anuiteta zaključuje da su sporne odredbe istih kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema jednostranoj odluci tuženika odredbe koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao potrošača u odnosu na tuženika a što da je suprotno temeljnim načelima obveznoga prava pa kako su predmetne odredbe nepoštene to da su iste u smislu ZZP-a ništetne.

10. Kao posljedicu ništetnosti Ugovora te Dodatka Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema Odluci tuženika prvostupanjski sud prihvaća kao osnovan zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa od 4.381,35 eur pozivom na odredbu čl. 323.st.1.i. 2. ZOO-a te odlučuje kao u točki II. izreke visinu kojeg utvrđuje temeljem nalaza i mišljenja vještaka pravilnost kojeg izračuna u cijelosti prihvaća. Zakonsku zateznu kamatu dosuđuje pozivom na odredbu čl. 1115. ZOO-a tekuću od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa, kao dana kada je došlo do stjecanja istih na strani tuženika cijeneći neosnovanim istaknuti prigovor zastare. Zaključuje da zahtjev tužitelja za isplatu nije u zastari obzirom da tužitelj ističe zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora, pravo na isticanje kojih se ne gasi pa da zastara vezano uz restitucijskih zahtjeva tužitelja za povrat onoga što je tuženik primio na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora slijedom čega da zahtjev tužitelja nije u zastari.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika u pobijanoj presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22

- dalje: ZPP) na koju upire tuženik u žalbi.

12. Isto tako u postupku nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP- a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).

13. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za presuđenje ovog spora izloživši ga u obrazloženju pobijane presude te je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo slijedom čega je neosnovano pozivanje tuženika na postojanje ovih ovih žalbenih razloga.

14. Ispitujući prvostupanjski presudu u granicama razloga određenih u žalbi za navesti je da su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je promašeno pozivanje prvostupanjskog suda na utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača tj. na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-7129/13 i Pž-6632/17 te je neosnovan žalbeni navod tuženika da se navedene presude ne odnose na predmetni ugovor.

15. Odredbom članka 502. b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502. a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Iz predmetnog proizlazi da odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i ovlašćuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a st. 1. ZPP-a. Stoga pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku.

17. Naime, Ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka ulazi u krug pravnih poslova koji su obuhvaćeni izrekama pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu, a koje su naprijed citirane, jer isti predstavlja ugovor o kreditu uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke te Ugovor o kreditu s ugovorenom valutnom klauzulom u CHF, koji ugovor je sklopljen u razdoblju kada je tužena banka s potrošačima, kao što je ovdje tuženik, ugovarala nepoštene i ništetne ugovorne odredbe koje se tiču načina promjene kamatne.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnima odredbu točke 4. Ugovora o kreditu od 8. rujna 2005. u dijelu kojim je ugovorena mogućnost promjene kamatne stope u skladu s jednostranom Odlukom tuženika te odredbe čl. 1. st. 2. i 3. Dodatka Ugovora o kreditu od 30. prosinca 2009. vezano uz isto.

19. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP/03.) koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu od 8. rujna 2005. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

20. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).

21. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

22. Identično je propisano i odredbama Zakona o zaštiti potrošača (2007) ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje ZZP/07)koji je na pravnoj snazi u vrijeme sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu od 30. prosinca 2009.

23. I prema odredbi čl. čl. 96.st.1. ZZP/07ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

24. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 96.st.4. ZZP/07) dok je prema odredbi čl. 102.st.1. ZZP/07 nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

25. U ovom postupku tuženik nije dokazao, teret dokaza koje činjenice ležao na istom da se je o spornim odredbama ugovora pregovaralo niti je na te okolnosti u postupku predlagao saslušanje a koji je sudjelovao u sklapanju ugovora.

26. S obzirom da je odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kakvu neravnotežu prema utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda uzrokuju sporne odredbe, jer tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača nije u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima te elementima koje dovode do promjene bilo kamatne stope bilo valute te jer tuženik kao trgovac nije informirao tužitelja o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su predmetne odredbe kao takve ništetne.

27. Na žalbene navode tužitelja valja istaći da je pravilno prvostupanjski sud zaključujući o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi obvezao tuženika na isplatu preplaćenih iznos pri čemu treba navesti da tuženik u ovom postupku nije dokazao da su okolnosti vezano uz sklapanje spornog Ugovora bile drugačije u odnosu na one utvrđene u kolektivnom sporu tj. nije dokazao da se je o sklapanju Ugovor o kreditu pregovaralo niti je na te okolnosti predlagao adekvatne dokaze niti je dokazao da je kao trgovac tužitelja informirao o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

28. Po tuženiku predložena dokumentacija (Opći uvjete poslovanja i podaci HNB na okolnosti povijesnog kretanja mjesečnog LIBOR-a) ne dokazuju jasnu obaviještenost potrošača o parametrima promjene kamatne stope niti okolnost što su Ugovor o kreditu i Dodatak Ugovoru solemnizirani po javnom bilježniku predstavlja dokaz da se je o sadržaju ugovora o kreditu pregovaralo. Ovo iz razloga jer javni bilježnik koji je solemnizirao među strankama sklopljene ugovore nije osoba koja sa potrošačem pregovara o sadržaju ugovora te o pojedinim odredbama ugovora. U obvezi pregovarati s tužiteljem kao potrošačem bio je tuženik.

29. Isto tako ni navodi tuženika da tužitelj prilikom sklapanja ugovora nije tražio bilo kakva pojašnjenja vezano uz ugovorne odredbe i obveze nisu od odlučnog značenja iz razloga jer je upravo tuženik kao trgovac te jača ugovorna stana bio dužan tužitelju kao potrošaču dati sve potrebne informacije te s istim transparentno i nedvojbeno ugovoriti kriterije po kojima će se kamatne stope mijenjati a što je u konkretnom slučaju izostalo.

30. Okolnost što prvostupanjski sud nije utvrđivao koliko bi u razdoblju otplate kredita bila realna kamatna stopa vezano uz objektivne kriterije koji su utjecali ili mogli utjecati na promjenu parametara također nije od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke pri čemu na ove žalbene navode tuženika valja odgovoriti da u pravnoj stvari kao što je konkretna uloga suda nije utvrđivati bilo kakvu realnu kamatnu stopu ili pak realno povećanje iste tijekom razdoblja trajanja ugovora već utvrditi je li ugovorna odredba u sadržaju kako je ugovorena između stranka valjana, odnosno ništetna u cijelosti ili pak djelomično time da sud ne može naknadno nadomještavati volju ugovornih strana.

31. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe osporava pravo tužitelja na restituciju pozivom na činjenicu da među strankama sklopljeni Ugovor o kreditu otplaćen te više ne proizvodi pravne učinke. Ovo iz razloga jer na temelju odredbe članka 327. stavak 1. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba pri čemu se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (328. ZOO-a) a ispunjenjem te prestankom ugovora ne nestaje uzrok ništetnosti.

32. Nepoštena odredba ne obvezuje potrošača od trenutka sklapanja ugovora te se potrošač dovodi u položaj koji je imao prilikom sklapanju ugovora, kao da nije bilo ništetne odredbe. Osim toga presuda u kolektivnom sporu odnosi se ne samo na ugovore u tijeku već i na ugovore koji su isplaćeni i ne odnosi se samo na stambene već i na sve druge potrošačke ugovore. Za primjenu te presude odlučno je tek vremensko razdoblje u kojemu je ugovor sklopljen.

33. Stoga je pravilno utvrđenje te zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju, s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog Ugovora o kreditu, pripada pravo na povrat iznosa od 4.381,35 eur/33.011,25 kn tj. povrat preplaćenog iznosa zbog povećanja kamatne stope prema jednostranoj odluci tuženika.

34. To pravo proizlazi iz odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu predmetnih tužitelju u visini utvrđenom provedenim financijskim vještačenjem visinu kojeg tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje.

35. Pravilno je prvostupanjski sud dosudio zatezne kamate s tijekom od dospijeća svake pojedine mjesečne uplate pa do isplate, sukladno članku 1115. ZOO-a budući da je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, dakle bez valjane pravne osnove pa je nesavjesni stjecatelj jer odredba nepoštenja podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

36. Isto tako neosnovani su i žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na pitanje zastare te je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor tuženika tuženika u odnosu na na restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kao neosnovan odbio. Na žalbene navode tuženika valja istaći da kada je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Budući da od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu glede ništetnosti promjenjive kamatne stope (pravomoćno 13. lipnja 2014.) do podnošenja tužbe u ovom predmetu (5. lipnja 2019.) nije protekao zastarni rok od pet godina pravilan je zaključak prvostupanjskog suda nije nastupila zastara predmetne tražbine. Pri valja napomenuti da se podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu prekida zastara, u smislu odredbe članka 241. ZOO-a i da rokovi zastare ponovno počinju teći od pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu.

37. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značenja te ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

38. U odnosu na odluku o trošku sadržanu u točki III. izreke pobijane presude za navesti je da tuženik nije uspio u sporu pa ga je pravilno prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, dalje Tarifa) obvezao na naknadu parničnog troška tužitelju.

39. Slijedom svega naprijed iznijetog na temelju odredbi čl. 368. st.1. i odlučeno je kao u izreci ove presude.

40. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1 ZPP jer tuženik nije uspio s žalbom te je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

U Rijeci 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković