Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-154/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB:14828046348, po sutkinji Meliti Šmentanec- Klarić, u pravnoj stvari tužitelja AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] 85, zastupanog po punomoćniku Josipu Čičeku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sanji Smontara, odvjetnici u Varaždinu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon na dan 13. siječnja 2025. održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti tužitelja, tuženika i punomoćnice tuženika, 26. veljače 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja PU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u korist tuženika DU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju zahtjeva za izravnom naplatom zaprimljenog kod Financijske agencije Varaždin koji je dana 01.04.2022. godine podnio tuženik HU protiv tužitelja PU, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Novom Marofu, poslovni broj: P-148/06-19 od dana 18.12.2006. godine, radi naplate novčane tražbine tuženika DU, u vidu glavnice, troškova postupka i pripadajućih zakonskih zateznih kamata u cielosti, zbog nastupanja zastare tražbine tuženika.

2. Nalaže se tuženiku DU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju PU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročeni parnični trošak, zajedno sa zateznim kamatama, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude. ", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju AU da tuženiku HU naknadi troškove postupka u iznosu od 750,00 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj AU je 24. 3. 2023. podnio tužbu protiv tuženika HU, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Naveo je da je tuženik 1.4.2022. podnio protiv njega Financijskog agenciji, Varaždin zahtjev za izravnom naplatom na temelju: pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Novom Marofu, poslovni broj: P-148/06-19 od dana 18.12.2006., koja presuda je postala ovršna dana 5.6.2007., radi naplate cjelokupnog novčanog potraživanja u vidu glavnice i zakonskih zateznih kamata iz ovršne isprave te da je kod Općinskog suda u Varaždinu, u predmetu pod poslovnim brojem OVR-421/2022, dana 14.4.2022. protiv tuženika podnio prijedlog radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa cjelokupnih novčanih sredstava u korist tuženika, i to temeljem zahtjeva za izravnom naplatom iz točke I. tužbe, uz obrazloženje da je nastupila zastara potraživanja tuženika, i to s osnove glavnice, troškova parničnog postupka i pripadajućih zakonskih zateznih kamata temeljem ovršne isprave u cijelosti. Nadalje je naveo da je rješenjem i zaključkom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj OVR-421/2022 od 8.3.2023. , među ostalim, odlučeno „Upućuje se ovršenik AU, da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe u postupku izravne naplate pokrenute kod Financijske agencije 1. travnja 2022., a temeljem ovršne isprave pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Novom Marofu P-148/06-19 od 18. prosinca 2006., nedopuštenom, zbog razloga zbog kojeg je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i to da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, a koji razlog je propisan člankom 50. stavkom 1. točka. 11. Ovršnog zakona“. Citirano rješenje i zaključak su mu dostavljeni putem punomoćnika 09.03.2023. Naveo je da iz zahtjeva za izravnom naplatom proizlazi da tuženik zahtijeva izravnu naplatu na temelju presude Općinskog suda u Novom Marofu, poslovni broj P-148/06-19 od dana 18.12.2006., a koja je postala ovršna dana 5.6.2007. te da je tuženik podnio Financijskog agenciji, Varaždin zahtjev za izravnom naplatom 1.4.2022. te tvrdi da imajući u vidu datum dospijeća nastupanja ovršnosti presude Općinskog suda u Novom Marofu, poslovni broj: P-148/06-19 od 18.12.2006.

- dan 5.6.2007., u odnosu na datum podnošenja zahtjeva za izravnom naplatom - dan 01.4.2022., proizlazi da je proteklo više od 10 godina te da je sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, i dr.) nastupila zastara cjelokupnog potraživanja ovrhovoditelja prema ovršeniku, i to s osnove glavnice, troškova postupka i pripadajućih zakonskih zateznih kamata te je predložio da se proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u korist tuženika, na temelju zahtjeva za izravnom naplatom zaprimljenog kod Financijske agencije Varaždin, zbog nastupanja zastare.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da osporava navode iz tužbe tužitelja. Naveo je da je točno da je tuženik, kao ovrhovoditelj, pokrenuo ovrhu protiv tužitelja, kao ovršenika, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Novom Marofu od 18.12. 2006., broj P-148/06-19, koja presuda je ovršna 5. 6. 2007., radi naplate potraživanja iz te presude. Naveo je da tužitelj tvrdi da je tražbina zastarjela protekom 10 godina, međutim istaknuo je da tražbina nije zastarjela jer je tuženik, kao ovrhovoditelj, protiv tužitelja, kao ovršenika, na temelju iste te presude i radi naplate cjelokupnog potraživanja iz te presude, podnio prijedlog za ovrhu na motornim vozilima ovršenika dana 17. listopada 2007., koja ovrha se vodila pod brojevima Ovr-765/2009 i spis iz 2007. godine koji mu je prethodio, Ovr-3310/2012 i Ovr-375/2015, te je ovrha pravomoćno dovršena 25. 4. 2019. Stoga je ovrha prekinuta 17. 10. 2007. i prekid je trajao sve do 25. 4. 2019. kada je zastara temeljem citirane presude nastavila teći te da do 2022. nije proteklo 10 godina potrebnih za zastaru, te je da je ovrha dopuštena i predložio je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te naložiti da mu tužitelj naknadi trošak postupka.

3. U podnesku od 29. 10.2024. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu navodeći da ustraje kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Naglasio je da je od dana nastupa ovršnosti presude Općinskog suda u Novom Marofu, poslovni broj P-148/06-19 od 18.12.2006., tj. 5.6.2007., pa do dana 1.4.2022., kada je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnom naplatom na temelju naprijed navedene ovršne isprave proteklo više od 10 (deset) godina te da je time u trenutku podnošenja zahtjeva za izravnom naplatom nastupila zastara cjelokupnog potraživanja tuženika prema tužitelju na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Novom Marofu, poslovni broj P-148/06-19 od dana 18.12.2006. Istaknuo je da je točno da je vođen ovršni postupak tuženika kao ovrhovoditelja protiv njega, kao ovršenika u predmetima kod ranijeg Općinskog suda u Novom Marofu pod poslovnim brojem Ovr-765/2009 i Općinskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem Ovr-3310/2012 i pod poslovnim brojem Ovr-375/201, a radi se o jedinstvenom ovršnom postupku, te da je u ovršnom predmetu kod Općinskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem Ovr-375/2015 do obustave postupka došlo isključivo zbog krivnje, odnosno propuštanja (ne postupanja) tuženika, budući da je u zakonom predviđenom roku propustio predložiti promjenu predmeta i sredstva ovrhe, a što je imalo za posljedicu da je sud donio odluku/zaključak da se ovršni postupak obustavlja, koja odluka je i postala pravomoćna. Budući da je ovršni postupak obustavljen zbog propuštanja tuženika, ranije podnošenje prijedloga za ovrhu u istom ovršnom predmetu i na temelju iste ovršne isprave ne predstavlja prekid zastare, već nema nikakav učinak na tijek zastare te da je relevantan datum za tijek zastare datum nastupanja pravomoćnosti i ovršnosti presude Općinskog suda u Novom Marofu, poslovni broj P-148/06-19 od 18.12.2006., a ne podnošenje ovršnog prijedloga u postupku koji je završen obustavom zbog propuštanja poduzimanja radnje u ovršnom postupku. Naveo je da je tuženik podnio zahtjev za izravnom naplatom do 5.6.2017. godine (unutar 10 godina od nastupanja ovršnosti sudske presude), ne bi nastupila zastara, to je nastupila zastara cjelokupnog potraživanja tuženika prema tužitelju.

4. Na ročištu održanom 13. 1. 2025. stranke su izjavile da su suglasne da se ne priklopi spis Općinskog suda u Novom Marofu P-148/06, već da je dovoljno da sud izvrši uvid u predane presude i priklopljene spise te da nije sporno da je presuda Općinskog suda u Novom Marofu poslovni broj P-148/06-19 od 18.12. 2006. postala pravomoćna 14.5.2007., a ovršna 5.6.2007.

5. U dokaznom postupku pročitana je dokumentacija u spisu i to zahtjev za izravnu naplatu od 1.4.2022. (list 5-6 spisa), obavijest Financijske agencije, Podružnica Varaždin (list 7 spisa), presuda Općinskog suda u Novom Marofu poslovni broj P- 148/06-19 (list 29-41 spisa) i presuda Županijskog suda u Varaždinu Gž-489/07-2 (list 42-45 spisa) i izvršen je uvid u spis poslovni broj Ovr-375/15 (ranije Ovr-3310/12, Ovr- 765/09, Ovr-369/07) i spis Ovr-421/2022.

6. Iz presude Općinskog suda u Novom Marofu poslovni broj P-148/06-19 od 18. 12. 2006. u bitnom proizlazi da je istom odlučeno da je tuženik AU dužan tužitelju HU isplatiti iznos od 4.800,00 EUR, plativo u kunama, po prodajnom tečaju HNB na dan isplate, zajedno sa zateznom kamatom koju ovlaštena banka u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge građana po viđenju u EUR tekućom od 1. 1. 2006. pa do isplate, te tužitelju HU naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.590,00 kn, u roku 15 dana (točka I. izreke). Odlukom sadržanom u preostalom dijelu presude je tužitelj HU odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva i odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika AU. Presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž 489/07-2 od 14. 5. 2007. je odbijena žalba tuženika AU kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Novom Marofu poslovni broj P-148/06-19 od 18. 12.2006. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. te u dijelu pod točkom II. kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika AU. U nepobijanom odbijajućem dijelu kojim je tužitelj HU odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva odluka suda prvog suda je ostala neizmijenjena.

7. Iz spisa Ovr-375/2015 Općinskog suda u Varaždinu, ranije Ovr-3310/12, Ovr- 765/09 i Ovr-369/07, u bitnom proizlazi:

- da je HU kao ovrhovoditelj **.**.2007. Općinskom sudu u Novom Marofu podnio prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Novom Marofu poslovni broj P-148/06-19 od 18. 12. 2006. protiv ovršenika AU radi naplate novčane tražbine u iznosu kunske protuvrijednosti 4.800,00 EUR po prodajnom tečaju HNB na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom tekućem od 1. 1. 2006. pa do isplate te troškova parničnog postupka u iznosu od 5.590,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. 12. 2006. pa do isplate, kao i troškova ovršnog postupka,

- da je Općinski sud u Novom Marofu rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr- 369/07-3 od 7.11.2007. odredio predloženu ovrhu na priključnom vozilu marke Kassbohrer SBG 10724 L, reg. oznake [registarska oznaka], god. proizvodnje 1992., broj šasije [broj šasije], teretnom automobilu Mercedes L 608 D, reg. oznake [registarska oznaka], god. proizvodnje 1980., broj šasije [broj šasije], teretnom automobilu marke DAF FA 45. 150 C-107366, reg. oznake [registarska oznaka], god. proizvodnje 1991., broj šasije [broj šasije], zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem i povjeravanjem na čuvanje ovrhovoditelju, prodajom motornog vozila, te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom,

- da je ovršenik AU podnio žalbu protiv navedenog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Marofu poslovni broj Ovr-369/07-3 od 7. 11. 2007., te je navedena žalba djelomično prihvaćena rješenjem Općinskog suda u Novom Marofu poslovni broj Ovr-369/07-10 od 6. 2. 2008. te je isto preinačeno na način da se ovršni zahtjev odbija u odnosu na teretni automobil marke Mercedes L 608 D, reg. oznake [registarska oznaka], godina proizvodnje 1980., broj šasije [broj šasije] i u odnosu na teretni automobil marke "DAF" FA 45.150 C-107366, reg. oznake [registarska oznaka], godina proizvodnje 1991., broj šasije [broj šasije] cijeneći da je teretni automobil "DAF" nužan ovršeniku AU za obavljanje njegove obrtničke djelatnosti dok teretni automobil marke Mercedes prema navodima ovršenika više nije u njegovom posjedu, a u odnosu na vozilo marke Kassbohrer je odlučeno da će se se žalba ovršenika AU dostaviti županijskom sudu,

- da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Novom Marofu poslovni broj Ovr-765/09-26 od 16. 11. 2009. obustavljena ovrha na motornom vozilu marke Kassbohrer SBG 10724 L reg. oznake [registarska oznaka] određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Marofu, broj Ovr-369/07-3 od 7. 11. 2007., jer niti nakon dva vanjska uredovanja nije uspjelo oduzimanje tog motornog vozila pa je ovrhovoditelj HU povukao prijedlog za ovrhu na tom priključnom vozilu podneskom od 12. 11. 2009. i predložio da sud donese rješenje o njegovu prijedlogu od 24. 6. 2009. u smislu odredbe čl. 5.st.3. Ovršnog zakona, te da je istim rješenjem o ovrsi temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Novom Marofu broj P-148/06-19 od 18. 12. 2006. određena ovrha na motornom vozilu ovršenika AU i to teretnom automobilu marke DAF LF 45.180, godina proizvodnje 2001., reg. oznake [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], s obzirom da je sud ocijenio da, s obzirom da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] ostalo bezuspješno na dva vanjska uredovanja i da je to vozilo i odjavljeno ocijenio da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl.5.st.3. Ovršnog zakona za određivanje ovrhe na novom predmetu ovrhe (točke III.-VIII. izreke rješenja o ovrsi),

- da je ovršenik AU podnio žalbu protiv tog rješenja u ovrsi u dijelu pod točkama III.-VIII., koja je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Gž 1160/10-2 od 6. 12. 2010. odbijena kao neosnovana,

- da je ovrhovoditelj HU, s obzirom da motorno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], nije zatečeno na adresi ovršenika pri pokušaju sudskog oduzimanja, te da je ovršenik iskazao da je navedeno motorno vozilo oštećeno u prometnoj nesreći te da nije dostavio dokumente za vozilo, te da je pregledom vozila utvrdio da zbog oštećenja nema značajnije vrijednosti, podneskom do 13.3.2012. povukao prijedlog za ovrhu na tom motornom vozilu ovršenika reg. oznake [registarska oznaka] i predložio je drugi predmet i sredstvo ovrhe i to zapljenom i prijenosom novčanih sredstava po svim računima i oročenim novčanim depozitima prema ovršenikovom OIB [osobni identifikacijski broj]u kod svih banaka kod kojih ih ima,

- da je rješenjem Općinskog suda u Varaždinu Ovr-765/09-53 od 20. 3. 2012. ovrhovoditelju HU pored troška iz rješenja o ovrsi od 1.220,00 kn određen i daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.216,20 kn, te da je navedeno rješenje postalo pravomoćno 23. 5. 2012.,

- da je rješenjem Općinskog suda u Varaždinu Ovr-765/09-54 od 20. 3. 2012. obustavljena ovrha na motornom vozilu ovršenika određena rješenjem o ovrsi broj Ovr- 765/09-26 od 16.11.2009., s obzirom da je ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu na tom motornom vozilu ovršenika,

- da je ovrhovoditelj podneskom od 23. 8. 2012. dopunio prijedlog za ovrhu od 13. 3. 2012. te da je Općinski sud u Varaždinu rješenjem o ovrsi Ovr-3310/12-29 od 2. listopada 2012. odredio predloženu ovrhu zapljenom i prijenosom novčanih sredstava po svim računima i oročenim novčanim depozitima prema ovršenikovom OIB [osobni identifikacijski broj]u kod svih banaka kod kojih ih ima,

- da je ovršenik AU podnio žalbu protiv navedenog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-3310/12-29 od 2. listopada 2012., koja je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž 1072/15-2 od 9. prosinca 2015. odbijena kao neosnovana i potvrđeno je rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-3310/12-29 od 2. listopada 2012.,

- da je Financijska agencija 5. studenog 2012. Obaviješću o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava obavijestila da za izvršenje Ovr-3310/12-29 nema novčanih sredstava te da je osnova za plaćanje Ovr- 3310/12-29 evidentirano u očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje,

- da je 3. travnja 2014. ovrhovoditelj HU predložio drugi predmet i sredstvo ovrhe s obzirom da zbog nedostataka sredstava na računima ovršenika naplata nije izvršena ni djelomično, a u međuvremenu je saznao da je ovršenik AU ponovno vlasnik motornih vozila, te je sud rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr- 357/15-41 od 4. travnja 2016. odredio predloženu ovrhu na motornim vozilima ovršenika marke DAF FA 45.150 C-123306, broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka] i IVECO, broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka],

- da je treća osoba GEOBUŠAČ-INŽENJERING j.d.o.o. 25. travnja 2016. podnijela prigovor tvrdeći da je vlasnik motornog vozila IVECO reg. oznake [registarska oznaka], te je rješenjem od 12. svibnja 2016. treća osoba upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi od 4. travnja 2016. na tom teretnom vozilu nedopuštenom,

- da je u konačnici obustavljena ovrha na motornom vozilu ovršenika AU DAF FA 45.150 C-123306, reg. oznake [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije] određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-375/15-41 od 4. travnja 2016. rješenjem poslovni broj Ovr-375/15-92 od 13. listopada 2017. iz razloga što je 7. srpnja 2017. održano uredovanje radi oduzimanja, otpremanja i povjeravanja na čuvanje tog motornog vozila, a na kojem uredovanju je predmetno motorno vozilo zatečeno u neispravnom stanju, odnosno bez motora, getribe, kardana, platforme i reg. tablica, zbog čega je ovrhovoditelj HU izjavio da ne želi oduzeti predmetno motorno vozilo u zatečenom stanju, slijedom čega ovršnu radnju oduzimanja i otpremanja predmetnog motornog vozila nije bilo moguće provesti, a time niti daljnje ovršne radnje pa je sud pozivajući se na odredbu čl.67.st.2 Ovršnog zakona (NN broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 121/05) ovrhu obustavio jer je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti,

- da je ovršenik AU **.**.2018. podnio prijedlog za obustavom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-375/15-41 od 4. travnja 2016., kojim je odbijen rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-375/15-107 od 30. travnja 2018., te da je ovršenik AU podnio žalbu protiv navedenog rješenja, koja je rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž Ovr-4/2019-2 od 29. siječnja 2019. odbijena kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-375/15-107 od 30. travnja 2018., a iz obrazloženja navedenog rješenja u bitnom proizlazi da ovršni postupak radi naplate potraživanja ovrhovoditelja iz predmetne ovršne isprave neprekidno traje od 2007., tj. od podnošenja prijedloga za ovrhu od 15. srpnja 2007., povodom kojeg je Općinski sud u Novom Marofu donio rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-369/07 od 7. studenoga 2007. te da nije nastupila zastara potraživanja ovrhovoditelja, kao i da nisu ispunjeni uvjeti za obustavu ovrhe propisani odredbama čl.67.st.1. i 2. Ovršnog zakona,

- da je rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-375/15-118 od 24. listopada 2018. obustavljena ovrha na motornom vozilu marke IVECO reg. oznake [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije] određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu, broj Ovr-375/15-41 od 4. travnja 2016., s obzirom da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj P- 292/16-23 od 31. listopada 2017. (potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1593/17-5 od 9. listopada 2018.) ovrha na tom motornom vozilu proglašena nedopuštenom, a da će se sukladno čl.67.st.2. Ovršnog zakona ovrha obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti, te da je navedeno rješenje postalo pravomoćno 6. studenog 2018.,

- da je ovršenik AU **.**.2019. podnio prijedlog za obustavu ovrhe te da je rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-375/2015-127 od 25. travnja 2019. odlučeno da se smatra da je povučen taj ovršenikov prijedlog za obustavu ovrhe te je navedeno rješenje postalo pravomoćno 4. svibnja 2019.

8. Iz spisa Ovr-421/2022 u bitnom proizlazi:

- da je ovrhovoditelj HU **.**.2022. podnio Financijskog agenciji Varaždin zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika FU na temelju presude Općinskog suda u Novom Marofu poslovni broj P-148/06-19 od 18. prosinca 2006. kao ovršne isprave radi naplate novčane tražbine u cijelosti prema toj ovršnoj ispravi i zateznih kamata na troškove postupka,

- da je AU **.**.2022. podnio prijedlog radi donošenja rješenja o nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa koji je rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-421/2022-8 od 8. ožujka 2023. odbijen izvan žalbenog razloga propisanog čl.50.st.1. točka 9. Ovršnog zakona (NN broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) kao neosnovan, te da je navedeno rješenje postalo pravomoćno 1. travnja 2023., a zaključkom je upućen ovršenik da u roku od 15 dana od dane dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe u postupku izravne naplate pokrenute kod Financijske agencije 1. travnja 2022., a temeljem ovršne isprave pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Novom Marofu P-148/06-19 od 18. prosinca 2006., nedopuštenom, zbog razloga zbog kojeg je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopušteno i to dalje je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, a koji razlog je propisan čl.50.st.1. točka 11 Ovršnog zakona.

9. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku: (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) sud je zauzeo stajalište da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan. 10 . Naime, prema stajalištu suda su neosnovani navodi tužitelja da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, odnosno presudom Općinskog suda u Novom Marofu poslovni broj P-148/06-19 od 18. prosinca 2006., koja je postala pravomoćna 14. svibnja 2007., a ovršna 5. lipnja 2007. Između stranaka nije bio sporan datum pravomoćnosti i ovršnosti navedene presude, odnosno ovršne isprave na temelju koje je **.**.2022. HU, kao ovrhovoditelj podnio Zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji Varaždin protiv AU, kao ovršenika. Točno je da je odredom čl.233.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05) propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Sporno je bilo je li vođenjem ovršnog postupka između ovrhovoditelja HU protiv ovršenika AU na temelju presude Općinskog suda u Novom Marofu poslovni broj P-148/06-19 od 18. prosinca 2006., kao ovršne isprave pod poslovnim brojevima Ovr-765/09, Ovr-3310/12 i Ovr-375/15 došlo do prekida zastare i je li do obustave ovrhe u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-375/2015 došlo zbog krivnje, odnosno propuštanja (nepostupanja) HU kao ovrhovoditelja. Odredbom čl.241. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Člankom 245.st.1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se na zakonom određeni rok za zastaru. Člankom 245.st.3. Zakona o obveznim odnosima propisano je da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, im isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanje tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Člankom 245.st.4. Zakona o obveznim odnosima propisano je da kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka. Isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja (čl.245.st.5. Zakona o obveznim odnosima), a zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta (čl.245. st.6. Zakona o obveznim odnosima).

11.Na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je podnošenjem prijedloga za ovrhu od strane HU **.**.2007. Općinskom sudu u Novom Marofu na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Novom Marofu poslovni broj P-148/06-19 od 18. prosinca 2006. protiv AU, kao ovršenika prekinuta zastara. Vezano za taj prijedlog za ovrhu valja ponoviti da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-369/07-3 od 7. studenoga 2007. Općinskog suda u Novom Marofu određena predložena ovrha na vozilima ovršenika (tri vozila), te da je povodom žalbe ovršenika AU rješenjem Općinskog suda u Novom Marofu djelomično preinačeno navedeno rješenje o ovrsi na način da je ovršni zahtjev odbijen u odnosu na dva vozila, dok je u odnosu na treće preostalo vozilo u konačnici ovrha obustavljena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Novom Marofu poslovni broj Ovr-765/09-26 od 16. studenoga 2009., s obzirom da niti nakon dva vanjska uredovanja nije uspjelo oduzimanje tog vozila pa je ovrhovoditelj HU povukao prijedlog za ovrhu na tom vozilu podneskom od 12. studenoga 2009. Tu valja naglasiti da je još 24. lipnja 2009. ovrhovoditelj HU u smislu odredbe čl.5.st.3. Ovršnog zakona podnio prijedlog da se odredi ovrha na drugom vozilu ovršenika registarskih oznaka [registarska oznaka], te da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Novom Marofu poslovni broj Ovr-765/09- 26 od 16. studenoga 2009. određena ovrha na tom vozilu registarske oznake [registarska oznaka], s obzirom da je sud ocijenio da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl.5.st.3. Ovršnog zakona za određivanje ovrhe na novom predmetu ovrhe. Prema stajalištu suda HU kao ovrhovoditelj je podnošenjem tog prijedloga i na drugom vozilu ovršenika prekinuo zastaru. Nadalje valja reći da je HU kao ovrhovoditelj podneskom od 13. ožujka 2012. povukao prijedlog za ovrhu na vozilu ovršenika reg. oznake [registarska oznaka], s obzirom da navedeno vozilo nije zatečeno na adresi ovršenika pri pokušaju sudskog oduzimanja te da je ovršenik AU iskazao da je to vozilo oštećeno u prometnoj nesreći i da je HU utvrdio da zbog oštećenja nema značajnije vrijednosti, ali je ujedno predložio drugi predmet i sredstvo ovrhe i to zapljenom i prijenosom novčanih sredstava po svim računima i oročenim novčanim depozitima prema ovršenikovom OIB [osobni identifikacijski broj]u kod svih banaka kod kojih ima, te da je ovrhovoditelj HU podneskom od 23. kolovoza 2012. dopunio taj prijedlog za ovrhu, te je Općinski sud u Varaždinu rješenjem o ovrsi Ovr-3310/12-29 od 2. listopada 2012. odredio predloženu ovrhu zapljenom i prijenosom novčanih sredstava po svim računima i oročenim novčanim depozitima prema ovršenikovom OIB [osobni identifikacijski broj]u kod svih banaka kod kojih ih ima. To rješenje je postalo pravomoćno 9. prosinca 2015. i ovrha određena po tom rješenju do danas nije obustavljena, već je Financijska agencija 5. studenog 2012. obavijestila da za izvršenje te osnove nema novčanih sredstava te je ista evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje. Vezano za ovrhu na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] valja reći da je ovrha na tom vozilu ovršenika obustavljena rješenjem Općinskog suda u Varaždinu Ovr-765/09-53 od 20. ožujka 2012. Tu valja napomenuti da je prema stajalištu suda HU kao ovrhovoditelj podnošenjem prijedloga za ovrhu 13. ožujka 2012. na drugom predmetu i sredstvu ovrhe zapljenom i prijenosom novčanih sredstava ponovno prekinuo zastaru i taj prekid zastare prema stajalištu suda još uvijek traje, s obzirom da iz cjelokupnog provedenog postupka proizlazi da taj postupak ovrhe nije okončan. Nadalje valja reći da je ovrhovoditelj HU **.**.2014. predložio i drugi predmet i sredstvo ovrhe, s obzirom da zbog nedostataka sredstava na računima ovršenika AU naplata nije izvršena ni djelomično, a u međuvremenu je saznao da je ovršenik AU ponovno vlasnik motornih vozila te je sud rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr- 357/15-41 od 4. travnja 2016. odredio predloženu ovrhu na motornim vozilima ovršenika registarske oznake [registarska oznaka] i [registarska oznaka]. Podnošenjem tog prijedloga HU je kao vjerovnik prema stajalištu suda također prekinuo zastaru. Valja reći da je u konačnici obustavljena ovrha na motornom vozilu ovršenika AU reg. oznake [registarska oznaka] rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr- 375/15-92 od 13.10.2017, koje je postalo pravomoćno 17.10.2017., dok je ovrha na motornom vozilu reg oznake [registarska oznaka] obustavljena rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-375/15-118 od 24. listopada 2018., s obzirom da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj P- 292/16-23 od 31. listopada 2017. (potvrđenom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1593/17-5 od 9. listopada 2018.) ovrha na tom motornom vozilu proglašena nedopuštenom, a čl.67.st.2. Ovršnog zakona je propisano da će se ovrha obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti. Navedeno rješenje postalo pravomoćno 6. studenog 2018. Iz svega navedenoga prema stajalištu suda proizlazi da je tuženik HU, kao ovrhovoditelj, odnosno vjerovnik, radnjama poduzetim 15.10.2007., 24.6.2009., 13.3.201223.8.2012 i 4.3.2014. protiv AU kao ovršenika, odnosno dužnika prekinuo zastaru i da do obustave ovrhe koje su se protiv ovršenika AU vodile na vozilima pod brojevima Ovr-367/07, Ovr-765/09 i Ovr-375/15 nisu obustavljene zbog krivnje i nepostupanja ovrhovoditelja HU, nego su te ovrhe obustavljene na temelju čl. 67. st. 2. Ovršnog zakona jer je ovrha postala nemoguća ili se iz drugih razloga nije mogla provesti i za naglasiti je da je ovrha koja se vodila pod brojem Ovr-375/15, a koja je određena na temelju prijedloga ovrhovoditelja HU od 3.4.2014. pravomoćno obustavljena tek 6.11.2018. i da ako se od tada ponovno računa zastarni rok od 10 godina do podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu od strane HU Financijskoj agenciji 1. travnja 2022. , do tada taj zastarni rok nije protekao, pa se tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje neosnovanim, s obzirom na sadržaj odredbi čl. 241.st. 1. i 245., u vezi s čl. 233. st.1. Zakona o obveznim odnosima. Valja napomenuti i da ovrha određena na temelju prijedloga HU **.**.2012., odnosno dopunjenog prijedloga 23.8.2012. na drugom predmetu i sredstvu ovrhe zapljenom i prijenosom novčanih sredstava po svim računima i oročenim novčanim depozitima prema ovršenikovom OIB [osobni identifikacijski broj]u kod svih banaka kod kojih ih ima rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-3310/12-29 od 2. listopada 2012. nikada nije obustavljena, već je Financijska agencija 5. studenog 2012. obavijestila o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava te da je ta osnova evidentirana u očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje.

12. Odluku o troškovima sud je donio u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno, s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio u parnici dužan je tuženiku nadoknaditi troškove postupka. Visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi u iznosu od 1.500,00 EUR. Sud je priznao tuženiku troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćnici odvjetnici i to za sastav odgovora na tužbu 200,00 EUR, sukladno tbr. 8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), u vezi s tbr. 54. Tarife. Tuženiku je priznat i trošak zastupanja na ročištima održanim 6.11.2024. i 13.1.2025. u iznosima od po 200,00 EUR, za svako, sukladno tbr.9.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 54. Tarife. Dakle, za zastupanje po punomoćnici odvjetnici tuženiku je priznato 600,00 EUR, na što valja obračunati i PDV u iznosu od 150,00 EUR, sukladno tbr. 46. Tarife, te je u tom iznosu tužitelj obvezan naknaditi troškove postupka tuženiku.

13. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 26. veljače 2025.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u 3 primjerka, odnosno sukladno čl. 106. a st. 5. ZPP-a, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku Josipu Čičeku, odvjetniku u Zagrebu

2. Tuženiku po punomoćnici Sanji Smontara, odvjetnici u Varaždinu