Poslovni broj: Usž-69/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-137/2024-6 od 23. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice CJ iz [adresa] i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-137/2024-6 od 23. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužiteljice podnesena zbog šutnje uprave, radi neodlučivanja o prigovoru tužiteljice izjavljenom protiv rješenja Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/23-014/1794, urbroj: 251-09-22-1/003-23-3 od 2. studenoga 2023., o prestanku novčane pomoći.

2. Tužiteljica u žalbi navodi da istu podnosi iz svih žalbenih razloga. Naime, tužiteljica je dana 4. siječnja 2024. podnijela tužbu prvostupanjskom sudu radi šutnje uprave navodeći da je nastupila šutnja uprave zbog nepostupanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o njezinom prigovoru.

3. Tuženik je u svom odgovoru osporio tužbu navodeći da je ista podnesena prije vremena, jer nije protekao rok od 60 dana po članku 121. Zakona o općem upravnom postupku. Osporava tužbu u cijelosti, navodeći detaljno razloge zbog kojih smatra da nema mjesta primjeni odredaba članka 122. Zakona o općem upravnom postupku budući da se prigovor iz tog članka odnosi na druga postupanja, odnosno propuštanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava o kojima se ne donosi rješenje. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o upravnoj stvari o kojoj se odlučuje upravnim aktom, pa prigovor izjavljen protiv upravnog rješenja donesenog u upravnom postupku ima snagu žalbe te se na isti primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku o žalbi pa tako i članak 121. Zakona o općem upravom postupku kojim je propisan rok od 60 dana, za donošenje i dostavu rješenja o žalbi stranci.

4. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.), Sud nalazi da je tužba pravilno odbačena.

7. Tužiteljica je dana 5. siječnja 2024. podnijela tužbu zbog šutnje uprave sukladno odredbi članka 3. stavka 1. točke 3. Zakona o upravnim sporovima navodeći da tuženik nije odlučio o njezinom prigovoru izjavljenom 28. studenoga 2023. protiv rješenja Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/23-014/1794, urbroj: 251-09-22-1/003-23-3 od 2. studenoga 2023.

8. Prvostupanjski sud odbacio je tužbu kao prijevremenu.

9. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da u konkretnom slučaju nisu postojale pretpostavke za vođenje spora sukladno mjerodavnim propisima.

10. Člankom 40. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima propisano je da se pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba sudu podnosi najranije 8 dana nakon proteka propisanog roka.

11. Odredbom članka 10. stavka 1. Odluke propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove Odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta preko nadležnog gradskog upravnog tijela.

12. Mjerodavnom Odlukom nije propisan rok za donošenje odluke o izjavljenom pravnom lijeku protiv prvostupanjskog rješenja (pojedinačne odluke) pa u konkretnom slučaju valja odgovarajuće primijeniti odredbu članka 121. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.). Uzimajući u obzir članak 121. Zakona o općem upravnom postupku drugostupanjsko tijelo, u ovom slučaju čelnik tijela, rješenje o pravnom lijeku, odnosno prigovoru sui generis izjavljenom protiv prvostupanjskog rješenja, dužno je donijeti i dostaviti stranci što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje pravnog lijeka, ako zakonom nije propisan kraći rok. U konkretnoj upravnoj stvari uređenoj općim aktom (status i pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja), nadležno prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje kojim je odlučeno o pravu i pravnom interesu stranke, koje se prema pravnom shvaćanju ovoga Suda izraženom u presudi poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. (kao i presudi poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023.), potvrđeno je u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1744/2023 od 14. studenoga 2023., smatra pojedinačnom odlukom (upravnim aktom), čija se zakonitost preispituje prvo prigovorom čelniku, a potom pred nadležnim upravnim sudom.

13. Stoga se ovdje ne radi o prigovoru kao procesnom institutu koji je reguliran odredbama Zakona o općem upravnom postupku, odnosno ne radi se o situaciji iz članka 42. (inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti), ne radi se o situaciji iz članka 155. (traženje obavijesti o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite prava ili pravnog interesa zainteresirane osobe u određenoj upravnoj stvari), ne radi se o situaciji iz članka 156. (zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela) niti se radi o situaciji iz članka 157. i 158. Zakona o općem upravnom postupku (zaštita od postupanja pružatelja javnih usluga).

14. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, neovisno o tome što je propisani pravni lijek protiv predmetne pojedinačne odluke u općem aktu nazvan prigovorom, imajući pri tome u vidu i članak 12. stavak 1. i 3. Zakona o općem upravnom postupku, ne dolazi do primjene odredbe članka 122. Zakona o općem upravnom postupku.

15. Naime, prema članku 12. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo žalbe, ako zakonom nije drugačije propisano, dok prema stavku 3. istog članka Zakona stranka pravo na prigovor ima protiv upravnog ugovora ili drugog postupanja javnopravnog tijela ili pružatelja javnih usluga.

16. Slijedom naprijed iznesenog te s obzirom da zakonom nije drukčije propisano, u konkretnom slučaju, tijelo kojem se, prema općem aktu, podnosi prigovor (gradonačelnik) nema obvezu o izjavljenom pravnom lijeku odlučiti u roku od 8 dana od dana njegovog izjavljivanja sukladno članku 122. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku.

17. Stoga, ovaj Sud nalazi da u vrijeme podnošenja tužbe nisu bili ispunjeni procesni uvjeti za njeno podnošenje jer nije protekao krajnji instruktivni rok propisan odredbom članka 121. Zakona o općem upravnom postupku u kojem javnopravno tijelo mora odlučiti o pravnom lijeku. Konkretni prigovor tužiteljice podnesen je 28. studenoga 2023., pa je predmetna tužba zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o pravnom lijeku, podnesena prije isteka roka iz odredbe članka 40. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima.

18. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora u povodu tužbe tužiteljice te je tužbu zakonito odbacio na temelju članka 46. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima kao nedopuštenu, pri čemu je za svoju odluku dao valjane i dostatne razloge.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima koji propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu, nije osnovan njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

20. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u točci I. izreke rješenja, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.

U Zagrebu 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić