REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-50/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja EM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije vl. obrta [obrt]), kojeg zastupa punomoćnik Marko Pleš, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika AM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], vl. obrta [obrt], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Radomir Borotić i Darko Novačić iz Virovitice, T. Masaryka 14, radi 10.243,75 kuna, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-180/2019-22 od 30. srpnja 2020., 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-180/2019-22 od 30. srpnja 2020. u točkama I. i II. njezine izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave EMO iz [adresa] poslovni broj Ovrv-2308/2019-2 od 29. studenog 2019. kojim se nalaže tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 10.243,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama te da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.743,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 5.400,00 kn u roku od 8 dana (točka II. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi parnični trošak u iznosu od 906,40 kn (točka III. izreke).

2. Prvostupanjski sud je donio takvu odluku jer je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da tužitelj nema prema tuženiku potraživanja temeljem računa koji su predmet ovog postupka.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv te presude pobijajući ju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Iz sadržaja žalbe proizlazi da odluku pobija u točkama I. i II. njezine izreke. Iznosi da je prilikom izrade vjerodostojne isprave (izvoda iz poslovnih knjiga) došlo do omaške prilikom navođenja broja računa te da prihvaća mišljenje vještaka da postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 9.234,75 kn na dan 29. studenog 2019., a da je zadatak vještačenja bilo očitovanje vještaka na okolnost visine duga tuženika prema tužitelju, nevezano za osnovu potraživanja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbama čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

6. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju riječ o tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 10.243,75 kn, radi se o sporu male vrijednosti u kojem nije dopušteno presudu pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. istog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 10.243,75 kn s osnove kupoprodajne cijene za isporučenu robu (brašno), a temeljem računa br. 897 i br. 545.

8. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka financijsko- knjigovodstvene struke Zorana Milobare, dipl. oec. iz Križevaca proizlazi da na dan podnošenja prijedloga za ovrhu temeljem utuženih računa broj RA897/0001/161 i RA545/0001/181 tužitelj u svojim poslovnim knjigama nema evidentiranih potraživanja prema tuženiku, a da na dan podnošenja prijedloga za ovrhu (29. studenog 2019.) tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima evidentirana potraživanja prema tuženiku u iznosu od 9.243,75 kn, ali koja potraživanja nisu predmet ovog spora, odnosno ne odnose se na račune koje je tužitelj u ovom postupku utužio.

9. U odnosu na tužiteljev žalbeni navod da je zadatak vještaka bio utvrditi visinu duga tuženika prema tužitelju, nevezano za osnovu potraživanja, ukazuje se da sud nije vezan pravnom osnovom tužbe, no vezan je činjeničnom osnovom tužbe u smislu odredbe čl. 186. ZPP-a. Naime, prema odredbi čl. 186. st. 1. ZPP-a tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (čl. 106.), dok je st. 3. propisano da će sud tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva; a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan. Drugim riječima, kada je tužitelj u činjeničnim navodima tužbe i tijekom postupka tvrdio da potražuje utuženi iznos s osnove računa broj 897 i 545, tužitelj je ograničio sud u raspravljanju i odlučivanju upravo u okvirima tih činjenica.

10. Prema tome, s obzirom na to da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj račune koji su predmet ovog spora (račun br. 897 i br. 545) evidentirao u svojim poslovnim knjigama te plaćanja istih također evidentirao u svojim poslovnim knjigama, kao i da tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima evidentirana potraživanja prema tuženiku u iznosu od 9,243,75 kn, a koje se odnosi na potraživanja koja nisu predmet ovog spora (ne odnosi se na račune koji su predmet prijedloga za ovrhu), pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nema prema tuženiku potraživanja temeljem računa koji su predmet ovog postupka te je stoga pravilno tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

11. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 26. veljače 2025.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak