Poslovni broj: Usž-1765/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Hrvatskog društva za autogeni trening, hipnozu i terapiju, Zagreb, Božidara Adžije 17 A, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi dodjele bespovratnih sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3750/2022-6 od 5. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3750/2022-6 od 5. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, klasa: 910-04/21-09/31, urbroj: 524-06-03-03-01/2-21-7 od 5. listopada 2021.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na Odluku o utvrđenoj nepravilnosti, klasa: 052-04/21-01/137, urbroj: 344-127/2-21-03 (dalje: Odluka) izdanu od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Ureda za financiranje i ugovaranje projekata Europske unije kojom je utvrđeno postojanje nepravilnosti u provedbi predmetnog projekta u iznosu od 260.000,00 kuna.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Kronološki navodi donesene odluke u predmetnom slučaju koje smatra spornim. Smatra da prvostupanjski sud nije primijenio odredbe članka 27. stavka 2. i 3. Zakona o obrtu, odredbe članka 32., 33., 34. i 35. Zakona o trgovačkim društvima, članak 24. stavak 1. točke 4. Zakona o sudskom registru, odredbe Pravilnika o obliku i načinu vođenja obrtnog registra te članak 19. Pravilnika o upisu u sudski registar. Navodi da je za svakog člana zajednice ponuditelja dostavio dokaz da je upisan u sudski, obrtni, strukovni ili drugi odgovarajući registar, no Hrvatski zavod za zapošljavanje je zaključio da iz dostavljenih dokaza ne proizlazi da su registrirani za djelatnost koja je predmet nabave. Naglašava da su svi navedeni korisnici odnosno ugovorni partneri tužitelja pravni subjekti koji nisu obveznici Zakona o javnoj nabavi. Ističe da se u obrtni i sudski registar u rubrikama predmeta poslovanja upisuju na odgovarajuće mjesto nazivi i šifre tj. brojčane oznake djelatnosti obrta prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (NKD) koju objavljuje Državni zavod za statistiku. Ističe da NKD sadrži specifične nazive i brojčane oznake te ne poznaje doslovni naziv djelatnosti koja je označena kao predmet nabave te sve navedene registrirane djelatnosti svakog pojedinog ugovornog partnera tužitelja sadrže u sebi djelatnost koja je predmet nabave. Navodi da ne postoji mogućnost da se naziv djelatnosti koja je predmet nabave može izričito registrirati u nadležni obrtni odnosno sudski registar. Smatra da se ne može se zahtijevati od člana zajednice ponuditelja da ima registriranu djelatnost koja nije predviđena u nacionalnoj klasifikaciji djelatnost. Ističe da ne postoji mogućnost specifičnog upisa u registar nego postoji mogućnost upisa da su članovi zajednice ponuditelja registrirani za pružanje usluga organizacije događanja kao što su obuke, radionice, poduke, sastanci, edukacije. Smatra da nisu povrijeđene odredbe točke 9.2. Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava te da su sporna utvrđenja tuženika izraz pretjeranog formalizma. Navodi da tuženik pogrešno zaključuje da se u predmetnom slučaju treba primijeniti Odluka Komisije C(2019)3452 od 14. svibnja 2019. o utvrđivanju smjernica za određivanje financijskih ispravaka. Ističe da ugovorni partneri tužitelja nisu obveznici javne nabave pa se u odnosu na njih ne mogu primijeniti strogi kriteriji iz postupaka javne nabave. U odnosu na točku 4. poziva za dostavu ponuda odnosno zahtjev da ponuditelj mora dokazati da ima na raspolaganju stručnjaka voditelja autogenog treninga s važećom licencom za samostalno vođenje tehnike Autogenog treninga 1. stupnja po metodi PČ Autogenog treninga i primjene Metodologije samopomoći i samorazvoja Jadranke Škarica, tužitelj napominje da je u odnosu na konkretan zahtjev riječ o tehničkoj i stručnoj sposobnosti osoba koje su jamstvo stručnosti i kvalitete, ali da navedeno nije kriterij za odabir ponude. Navodi da je kriterij odabira bila najpovoljnija cijena. Stoga smatra da u konkretnom slučaju nema ograničavajućeg učinka na tržišno natjecanje jer je riječ o zahtjevu koji je trebao osigurati potrebnu kvalitetu i stručnost, ali nije bio kriterij za odabir ponude. Smatra neutemeljenim mišljenje tuženika da se kvaliteta mogla osigurati traženim godinama iskustva jer tužitelj zahtjevom posjedovanja licence osigurava kvalitetu izvedbe predmeta nabave. Smatra da je pogrešno tumačenje u Odluci o nepravilnosti da su ponuditelji koji nemaju traženu licencu, a imaju godine radnog iskustva u stanju izvesti traženu uslugu. Predlaže da Sud uvaži žalbu, otkloni nedostatke prvostupanjske presude i presudom riješi predmetnu upravnu stvar te poništi odluke tuženika donesene u predmetnom postupku odnosno podredno ukine osporavanu prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno rješavanje.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava.

7. Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom Sudu uz žalbu, kao i u obrazloženje osporene presude proizlazi da je sud ocjenu o činjeničnom stanju donio na temelju činjenica utvrđenih u upravnom postupku. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica sud je održao javnu raspravu 27. veljače 2024. čime je dana mogućnost da se tužitelj i tuženik izjasne o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet tog upravnog spora.

8. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru kojeg je sa Ministarstvom rada i mirovinskog sustava (upravljačkim tijelom) i Hrvatskim zavodom za zapošljavanje (posredničkim tijelom) sklopio Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz Europskog socijalnog fonda u financijskom razdoblju od 2014. – 2020. radi provedbe projekta „Život nas uvijek voli, Petrinja“. Hrvatski zavod za zapošljavanje, Ured za financiranje i ugovaranje projekata Europske Unije kao posredničko tijelo razine 2 je provelo kontrolu podataka koje je u vezi predmetne javne nabave dostavio tužitelj, te je izvijestio tužitelja o utvrđenim nepravilnostima i to dostavom Obavijesti i zaključka, klasa: 052-04/21-01/137, urbroj: 344-127/2-21-04 od 9. lipnja 2021. kojom ga je obavijestio o donošenju Odluke. Navedenom Odlukom, Hrvatski zavod za zapošljavanje je utvrdio da će se zbog uočenih nepravilnosti provesti financijska korekcija odobrenih sredstava sukladno Smjernicama za određivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštivanja pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija. Tužitelj je protiv navedene Odluke izjavio prigovor o kojem je tuženik odlučio osporenim rješenjem kojim je odbio prigovor u odnosu na utvrđeno postojanje nepravilnosti u provedbi predmetnog projekta u iznosu od 260.000,00 kuna.

9. Osporavanom Odlukom u provedbi projekta „Život nas uvijek voli, Petrinja“ utvrđeno je postojanje nepravilnosti u iznosu od 260.000,00 kuna koja se odnosi na nepoštivanje odredbi Priloga III. Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava – Postupci nabave za osobe koje nisu obveznici Zakona o javnoj nabavi, obzirom da članovi zajednice ponuditelja nisu dostavili dokaze da su registrirani za djelatnost koja je predmet nabave.

10. Odredba točke 9.2. Priloga III. Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava propisuje da se gospodarski subjekt isključuje iz postupka nabave, između ostalog, ako nije registriran za djelatnost koja je predmet nabave.

11. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pozivom na mjerodavne odredbe točke 9.2. Priloga III. Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava te točke 11.1. Dokumentacije za nadmetanje, ocijenio da je posredničko tijelo razine 2 pravilno tužitelju utvrdilo postojanje nepravilnosti i za njih odredilo financijsku korekciju u iznosu od 260.000,00 kuna obzirom na nesporno utvrđenu činjenicu da članovi zajednice ponuditelja nisu registrirani za djelatnost koja je predmet nabave. Nadalje, suprotno prigovorima tužitelja u konkretnom slučaju nisu primijenjene odredbe Zakona o javnoj nabavi već odredbe Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava obzirom da tužitelj kao korisnik nije obveznik Zakona o javnoj nabavi.

12. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da time što je tužitelj u Pozivu na dostavu ponuda naveo da ponuditelj mora dokazati da će za potrebe izvršenja ugovora imati na raspolaganju stručnjaka : voditelja autogenog treninga s važećom licencom za samostalno vođenje tehnike Autogenog treninga 1. stupnja po metodi PČ Autogenog treninga i primjene metodologije samopomoći i samorazvoja PČ predstavlja diskriminirajući i ograničavajući utjecaj na tržišno natjecanje te je time ponuditelje koji imaju edukaciju za vođenje autogenog treninga po nekoj drugoj metodi i uz to određene godine radnog iskustva stavio u nepovoljan položaj.

13. Imajući na umu sve navedeno proizlazi je prvostupanjski sud ocijenio pravilnim utvrđenja upravljačkog tijela i posredničkog tijela koje je provelo kontrolu postupka nabave te imajući u vidu mjerodavne odredbe detaljno obrazložilo iz kojih razloga je zaključio da su potrebne financijske korekcije uslijed utvrđenih nepravilnosti.

14. Slijedom svega navedenog proizlazi da se navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim ni od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari, zbog čega je trebalo temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 26. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković