Poslovni broj: Usž-1495/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice MLU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Alojz Jančik, odvjetnik u Zagrebu, Marka Stančića 13, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ilica 335, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1462/2023-6 od 4. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1462/2023-6 od 4. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagreb točkom I. izreke poništeno je rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, klasa: UP/I-224-02/18-01/437, urbroj: 511-01-203-23-46 od 2. ožujka 2023. Točkom II. izreke nalaženo je tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave ove presude riješio o zahtjevu tužiteljice. Točkom III. naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu u kojoj ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja. Navodi da je stvarni dokaz pripadnosti nekom narodu deklariranje te pripadnosti u pravnom prometu. Ističe da je uvidom u dostavljene preslike prijavnih listova za upis tužiteljice na Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu i prijavne listove za upis seminara tijekom studiranja utvrđeno da se tužiteljica u tim ispravama nije izjasnila o svojoj nacionalnosti. Navodi da Upitnik osobnih podataka poslodavca Radiotelevizije BIH od 22. siječnja 2008. te izvještaj o rođenju djece iz 2010. i 2011. u kojima se izjasnila kao M nisu ocijenjeni relevantnim obzirom da Upitnik nije javna isprava, a preslike izvještaja o rođenju djece nisu utvrđeni vjerodostojnim. Ocjenjujući izvadak iz matične knjige rođenih s upisanim podatkom M u rubrici narodnost, a koji je izdan dana 10. siječnja 2018. navodi da se radi o ispravi novijeg datuma, pribavljenoj neposredno prije podnošenja zahtjeva isključivo u svrhu pribavljanja dokaza za stjecanje hrvatskog državljanstva. Smatra da je za osobu koja traži primitak u hrvatsko državljanstvo kao pripadnik hrvatskog naroda potrebno da se kao takva deklarira u pravnom prometu kroz duže vremensko razdoblje, a ne neposredno prije podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva. Poziva se na članak 12. Zakona o matičnim knjigama i točku 31. Uputstva o načinu vođenja matičnih knjiga, stoga smatra da se tužiteljica mogla izjasniti o svojoj nacionalnoj pripadnosti od 2012., a ne neposredno prije predaje zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva kada je bila interesno motivirana za pribavljanje takvog dokaza. Ističe da je tužiteljica 9. siječnja 2018. u Matičnom uredu Bihać, na obrascu 14C zatražila promjenu podatka u matičnoj knjizi rođenih tako da se upiše podatak M, a što proizlazi iz nota Ministarstva vanjskih poslova od 2. listopada 2023. Smatra da krštenje tužiteljice nije dokaz pripadnosti hrvatskom narodu nego dokaz primljenog sakramenta krštenja. Navodi da se tužiteljica prilikom ishođenja osobne iskaznice 2002. nije izjasnila o nacionalnoj pripadnosti. Tužiteljica je kao profesionalno zaposlena osoba promicala prirodne ljepote i kulturu hrvatskog naroda, no smatra da je to obavljala profesionalno i u sklopu poslovnih projekata, a ne volonterski te u konkretnom slučaju nije riječ o promicanju interesa hrvatskog naroda koji doprinose očuvanju hrvatskog nacionalnog identiteta i aktivnom sudjelovanju u hrvatskim, kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu kako je to propisano člankom 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Ističe da tužiteljica pripadnost hrvatskom narodu nije dokazala kroz sudjelovanje u radu u nekom od hrvatskih društava u Bosni i Hercegovini. Zaključuje da nije dokazala svoje hrvatsko podrijetlo po roditeljima jer je majka tužiteljice P, a nacionalnu pripadnost oca nije dokazala. Činjenica da je tužiteljica u Republici Hrvatskoj pohađala osnovu školu nije utjecala na donošenje drugačije odluke. Ističe da su prilikom odlučivanja o zahtjevu tužiteljice uzete u obzir njezine sveukupne životne okolnosti, ali da iz istih ne proizlazi njezina pripadnost hrvatskom narodu nego nastojanje da stekne hrvatsko državljanstvo po privilegiranoj osnovi predviđenoj za pripadnike hrvatskog naroda koji žive u inozemstvu. Navodi da je tužiteljica ranije podnijela zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo na temelju boravka u Republici Hrvatskoj te stoga ističe nejasnim podnošenje zahtjeva kao pripadnica hrvatskog naroda. Navodi da su pogrešni zaključci prvostupanjskog suda da nije postupio po ranijim presudama toga suda. Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu navodi razloge zbog kojih smatra da su žalbeni razlozi neosnovani, a prvostupanjska presuda pravilna i na zakonu utemeljena. Predlaže da Sud odbije žalbu kao neosnovanu te potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom sudu uz žalbu proizlazi da je tužiteljica, državljanka Bosne i Hercegovine 26. siječnja 2018. podnijela zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo pozivom na odredbu članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj: 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 130/11. i 110/15). Osporenim rješenjem tuženika donesenim u ponovnom postupku na temelju presude poslovni broj: Usl-2268/21 od 31. svibnja 2022. odbijen je zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo jer na temelju utvrđenog činjeničnog stanja u ponovno provedenom postupku proizlazi da tužiteljica nije dokazala pripadnost hrvatskom narodu u smislu odredbe članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

7. Naime, tuženik je mišljenja da je slijedom utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći izjave stranke dane u postupku, ocjenom svih izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrđeno da tužiteljica nije dokazala osobnu pripadnost hrvatskom narodu kao niti svoje hrvatsko podrijetlo. Tuženik kao dokaz pripadnosti hrvatskom narodu ne priznaje preslike Upitnika osobnih podataka poslodavca tužiteljice iz 2008. kao niti izvještaje o rođenju djece iz 2010. i 2011. u kojima se izjašnjavala kao M. Također tuženik je utvrdio da tužiteljica nije dokazala svoje hrvatsko podrijetlo po roditeljima te nije navela hrvatsku pripadnost u pojedinim javnim ispravama te uzevši u obzir sveukupne životne okolnosti tužiteljice, zaključuje da iz istih ne proizlazi njezina pripadnost hrvatskom narodu. Međutim, ovakvu ocjenu tuženika prvostupanjski sud ne priznaje.

8. Prvostupanjski sud je ocijenio da u provedenom postupku činjenično stanje nije pravilno utvrđeno niti su pravilno ocijenjeni priloženi dokazi. Tužiteljica je određenu dokumentaciju u kojoj se izjašnjavala kao pripadnica hrvatskog naroda dostavila, ali tuženik istu nije u potpunosti ocijenio niti uzelo u obzir, a niti je to odgovarajuće obrazložio.

9. Odredba članka 16. stavka 1. i 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisuje da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa], može steći hrvatsko državljanstvo ako udovolji pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona, a pripadnost hrvatskom narodu se utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

10. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud pravilno je postupio kada nije prihvatio rješenje tuženika doneseno u izvršenju presude poslovni broj: Usl-2268/21 od 31. svibnja 2022. obzirom da tuženik nije uzeo u obzir sveukupne životne okolnosti, nije u potpunosti ocijenio niti uzeo u obzir određenu dokumentaciju u kojoj se tužiteljica izražavala kao pripadnica hrvatskog naroda niti je to odgovarajuće obrazložio. Pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku da donese novu odluku te utvrdi ispunjava li tužiteljica ostale uvjete za primitak u hrvatsko državljanstvo, nakon što pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje. U tom smislu prvostupanjski sud pravilno smatra pobijano rješenje tuženika nezakonitim.

11. Iz svega navedenog proizlazi da je osnovan zaključak prvostupanjskog suda da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužiteljice zbog čega je temeljem odredbe članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima poništio rješenje tuženika.

12. Nadalje, tuženik razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporene presude, a niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je na temelju odrede članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci.

13. Odgovor tužiteljice na žalbu nije doprinio drukčijem rješavanju ovog upravnog spora pa kako se taj trošak ne nalazi opravdanim, to tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troškova odgovora na žalbu na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu, 26. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković