Poslovni broj: Usž-4/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Ivan Milanović, odvjetnik u Umagu, 8. ožujka 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-977/2024-5 od 4. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice ŽZ iz [adresa] i potvrđuju presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-977/2024-5 od 4. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-977/2024-5 od 4. listopada 2024. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/15-01/163, urbroj: 513-04/18-2 od 28. lipnja 2018.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Umag, klasa: UP/I-410-20/2013-001/01537, urbroj: 513-007-18-07/2014-0011 od 6. listopada 2014., kojim je tužiteljici utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 929.296,80 kn i porez na promet po stopi od 5% u iznosu od 46.464,84 kn.
3. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da iz prvostupanjske presude proizlazi da su upravna tijela pravilno i zakonito utvrdili osnovicu poreza na promet nekretnina i u vezi s tim i sam porez na promet nekretnina primjenjujući usporedne podatke u odnosu na nekretninu iz istog razdoblja koja je bila predmetom kupoprodaje od 26. lipnja 2013. Ističe da je usporedna metoda doista jedna od metoda za utvrđivanje osnovice poreza na promet nekretnina, međutim, ipak se na taj način ne utvrđuje stvarna tržišna vrijednost nekretnine. Nekretnina koja se uspoređuje može biti na istom mjestu, isto vrijeme gradnje, međutim, ipak se u odnosu na svaku nekretninu pojedinačno mora sagledati kako je nekretnina u konkretnom slučaju kuća održavana, a što je bitan element kod utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnine. Kako je prvostupanjski sud odbio vještačenje po vještaku građevinske struke, a radi utvrđenja tržišne vrijednosti konkretne nekretnine, pobijana presuda temelji se na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, s obzirom da nije na siguran način utvrđena tržišna vrijednost konkretne nekretnine, a u vezi s tim i visina poreza na promet nekretnina. Predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužiteljica presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Bujama poslovni broj: P-455/11 od 27. kolovoza 2013. izvršnom 21. studenog 2013., utvrđena vlasnicom nekretnine označene kao kč. [katastarska čestica] zgr. upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište površine 270 m[2] . Tužiteljica je podnijela prijavu poreza na promet nekretnina 10. prosinca 2013., a iz zapisnika prvostupanjskog tijela o utvrđivanju tržišne vrijednosti nekretnine od 6. listopada 2014. proizlazi da je stanje predmetne nekretnine utvrđeno na temelju fotografija koje prileže spisu te je vrijednost predmetne nekretnine utvrđena na temelju usporedne vrijednosti nekretnine kojom je raspolagao kupoprodajnim ugovorom od 26. lipnja 2013., koja se nalazi na adresi [adresa], površine 119,59 m[2] , vrijednosti 3.441,84 kn/m , izgrađene 1900. godine, sa spojenom vodom i strujom, u stanju za adaptaciju.
8. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
9. Prema odredbi članka 9. stavka 5. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ 69/97., 26/00., 153/02. i 22/11.) propisano je da je porezna uprava ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavka 3. i 4. toga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze, dok je stavkom 6. istog članka Zakona propisano da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 5. toga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.
10. Odredbom članka 9a stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina propisano je da ako se radi o nekretnini za koju nema usporednih podataka prema članku 9. stavku 6. toga Zakona niti se radi o postupcima stjecanja nekretnine iz članka 9. stavka 7. toga Zakona, procjena tržišne vrijednosti nekretnine provodi se vještačenjem stručne osobe koju imenuje pročelnik područnog ureda Porezne uprave.
11. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tržišna vrijednost predmetne nekretnine pravilno utvrđena na temelju usporednih podataka, pri čemu je kao usporedna nekretnina uzeta nekretnina koja se nalazi u približno istom mjestu, odnosno na približno istoj lokaciji te je stečena u približno isto vrijeme i koja ima približno ista svojstva, a pri procjeni tržišne vrijednosti uzet je u obzir opis stečene nekretnine i usporedne nekretnine te proizlazi da su obje nekretnine stoljetne zgrade koje se nalaze u stanju za adaptaciju. S obzirom da tužiteljica nije dokazala suprotno pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim odluku tuženika kojom je tužiteljici utvrđena obveza poreza na promet nekretnina u iznosu od 46.464,84 kn.
12. U odnosu na navode tužiteljice da u postupku nije provedeno vještačenje radi utvrđivanja tržišne vrijednosti kupljenih nekretnina, ukazuje se da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za primjenu odredbe članka 9a stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina jer se vještačenje tržišne vrijednosti stečenih nekretnina provodi samo u slučaju kada porezno tijelo ne raspolaže usporednim podacima, a što nije konkretni slučaj, budući da je porezno tijelo raspolagalo podacima o cijeni koju su slične nekretnine s približno istog područja u približno isto vrijeme postigle na tržištu. Stoga nije postojala potreba utvrđivanja tržišne vrijednosti po stalnim sudskim vještacima.
13. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju provedenih dokaza u upravnom postupku te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
14. Prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
15. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 26. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
