Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-5/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LIF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Ustanova za zdravstvenu njegu Sestra Maca, Donja Bistra, Stubička 492, OIB: 70182194326, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Dragičević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Dragičević i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-1489/2023-12 od 5. prosinca 2024., u sjednici održanoj 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-1489/2023-12 od 5. prosinca 2024. se potvrđuje.

II. Svaka stranka snosi svoje troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 9.887,85 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana 11. svibnja 2023. godine pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 11.945,05 EUR na ime izgubljene zarade s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa, odnosno od svakog 15. -tog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici i trošak parničnog postupka, također sa zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 5. prosinca 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana".

2. Ovu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tužiteljica, navodeći da je činjenično stanje ostalo pretpostavljeno pogrešno, a izvan svake sumnje pogrešno utvrđeno, što predstavlja žalbeni razlog iz članka 353. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Žaliteljica predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te traži i naknadu troškova žalbe.

3. Tuženik je na žalbu odgovorio, predložio istu odbiti i potražuje trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za naknadom štete iz radnog odnosa. Tužiteljica je tvrdila da je doživjela ozljedu na radu zbog čega je pretrpjela povredu prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, imala je potrebu za tuđom njegom i pomoći te je došlo i do gubitka u zaradi.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju ugovora o radu od 3. srpnja 2003. na poslovima medicinske sestre – zdravstvene njege u kući bolesnika,

- da tužiteljica nije radila kod tuženika u razdoblju od svibnja 2005. do ožujka 2014. jer je prvo bila na bolovanju, nakon toga je ostala trudna i rodila, pa joj je od ožujka 2007. do ožujka 2014. priznato pravo na dopust za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju,

- da se tužiteljica na posao vratila u ožujku 2014. i radila je do svibnja 2015. s polovicom radnog vremena zbog skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, a tada je upućena na operaciju desnog ramena,

- da je na bolovanju bila od svibnja 2015. sve do veljače 2023. kada je umirovljena zbog potpunog gubitka radne sposobnosti.

7. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev na temelju pravila o teretu dokazivanja. Prvostupanjski sud navodi da tužiteljica nije točno određeno navela niti kada se niti kako se ozlijedila na radu kod tuženika, a niti iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da bi do takvog ozljeđivanja kod tuženika došlo.

7.1. Prvostupanjski sud obrazlaže i da iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) od 27. srpnja 2021. proizlazi da se tužiteljici bolest izražena dijagnozama šifri prema MKB-10 klasifikaciji M75.3, 67.4 i K42 ne priznaje kao profesionalna bolest, te da tužiteljica nije dokazala da je zbog obavljanja poslova za tuženika oboljela od profesionalne bolesti, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti propisani člancima 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ 93/14, 98/19, 151/22, 46/23, dalje: ZZR) i 111. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 - u daljnjem tekstu: ZR) za odgovornost poslodavca za naknadu štete radniku.

7.2. Navedenim odredbama propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (članak 25. stavak 1. ZZR) a ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava (članak 111. stavak 1. ZR-a).

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

9. Glavne žalbene tvrdnje tužiteljice odnose se na to da prvostupanjski sud nije proveo medicinsko vještačenje na okolnost utvrđivanja uzročno posljedične veze između rada tužiteljice kod tuženika i sporne ozljede (tetive) desnog ramena odnosno svih posljedica iste. Iz spisa proizlazi da je vještačenje na okolnost uzročno posljedične veze između poslova koje je tužiteljica obavljala za tuženika (terenska medicinska sestra – zdravstvena njega u kući) predloženo tek na posljednjem ročištu, nakon što je saslušana tužiteljica koja nije mogla određeno navesti kada je pretrpjela ozljedu na radu već je navela da se to postepeno dešavalo i ovisilo o pacijentu kojeg je njegovala i njegovoj težini.

10. Prvostupanjski je sud medicinsko vještačenje odbio provesti navodeći kao razlog za to činjenicu da tužiteljica nije dokazala osnovu tužbenog zahtjeva.

11. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno odlučio ne provoditi medicinsko vještačenje jer iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi postojala ozljeda na radu a niti da bi moglo biti riječi o profesionalnoj bolesti budući se s obzirom na priloženo rješenje HZZO-a (točka 7.1. obrazloženja ove drugostupanjske presude) ta činjenica ne bi mogla drugačijom utvrditi.

12. Kako nema ozljede na radu niti profesionalne bolesti to nema niti odgovornosti tuženika za naknadu štete tužiteljici.

13. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

14. O troškovima postupka odlučeno je kao pod točkom II. izreke na temelju članak 166. stavak 1. ZPP-a, budući tužiteljica sa žalbom nije uspjela (članak 154. stavak 1. ZPP-a), a troškovi tuženika nisu bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a.).

U Dubrovniku, 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić