Poslovni broj: Usž-1975/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MA iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku odvjetniku Draženu Gunjači, Pula, Kanderlova 3/I, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi naplate poreznog duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI- 1539/2023-4 od 20. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-1539/2023-4 od 20. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-415-05/21-01/189, urbroj: 513-04-23- 3 od 27. lipnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprav, Područnog carinskog ureda Rijeka, klasa: UP/I-415-02/21-15/964, urbroj: 513-02-6010/14-21-2 od 6. listopada 2021. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Rješenjem upravnog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.
2. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. Tužitelj u bitnom ističe da je prekršajni postupak koji je vođen protiv njega obustavljen rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog ureda Rijeka, Vijeća za prekršaje, klasa: 413-01/20-26/2174, urbroj: 513-02-6001/522-17 od 3. studenoga 2022. u kojim je oslobođen sumnje da je počinio prekršaj iz članka 29. stavka 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila. Ističe da je dostavio dokaze iz kojih je vidljivo da ne boravi u [adresa] više od 185 dana u kalendarskoj godini pa iz navedenog ne proizlazi ni njegov statut poreznog obveznika. Smatra da nije u obvezi platiti posebni porez na motorna vozila jer nije porezni obveznik. Zaključno ističe da je prvostupanjski sud riješio predmetni spor bez rasprave i bez izvođenja dokaza, iako za to nisu ispunjeni uvjeti propisani Zakonom o upravnim sporovima. Tužitelj iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi prvostupanjsku presudu i sam riješi ovu upravnu stvar.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, prema odredbi članka 73. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj osporava prvostupanjsku presudu.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 27. lipnja 2023. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog carinskog rješenja od 6. listopada 2021. kojim je utvrđeno da tužitelj kao ovršenik, na dan 6. listopada 2021., na ime poreznog duga i ostalih proračunskih prihoda duguje iznos od 67.132,59 kuna zbog čega je i naloženo Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja kao ovršenika sa svih njegovih računa i na oročenim novčanim sredstvima, sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Navedeno dugovanje utvrđeno je na temelju rješenja Područnog carinskog ureda Rijeka, klasa: UP/I-415-02/20- 18/1052, urbroj: 513-02-6005/29-20 od 3. prosinca 2020., kojim je tužitelju utvrđen posebni porez na motorna vozila zbog nezakonitog korištenja motornog vozila na području Republike Hrvatske.
7. Odredbom članka 140. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16. – 42/20.) propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. Porezno rješenje od 3. prosinca 2020. u smislu navedene odredbe je ovršna isprava. S obzirom da tužitelj nije platio dospjeli dug u za to propisanom roku proizlazi da su se stekli uvjeti da se navedeni iznos plati na osnovi rješenja o ovrsi .
8. U odnosu na navode žalbe ističe se da tužitelj u ovršnom postupku ne može s uspjehom osporavati zakonitost ovršne isprave kako je to i propisano odredbom članka 142. stavka 7. Općeg poreznog zakona.
9. Slijedom navedenog proizlazi da se navodi žalbe, koji su istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.
10. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 26. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
