Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-348/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Jasmini Crnić, u pravnoj stvari tužitelja HEP – Toplinarstvo d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Borislav Lešina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa privremeni zastupnik ŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mračić & partneri u Zagrebu, radi isplate, rješavajući o žalbi tužitelja i privremenog zastupnika tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj Povrv-83/2023-18 od 6. svibnja 2024., dana 26. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj Povrv-83/2023-18 od 6. svibnja 2024.
II Odbija se žalba privremenog zastupnika tuženika kao djelomičnoneosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj Povrv-83/2023-18 od 6. svibnja 2024. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen zahtjev privremenog zastupnika tuženika za naknadu troškova preko iznosa od 125,00 eura.
III Preinačava se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Povrv- 83/2023-18 od 6. svibnja 2024. u dijelu pod točkom II izreke i odlučuje:
„Nalaže se tužitelju isplatiti privremenom zastupniku tuženika trošak zastupanja tuženika u iznosu od 125,00 eura u roku od 15 dana .“
IV Nalaže se tužitelju naknaditi privremenom zastupniku tuženika, trošak za sastav žalbe u iznosu od 31,25 eura.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je presuđeno:
„I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marka Jurline u [adresa] poslovni broj Ovrv-908/2018 od 28. ožujka 2018. kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana isplatiti tužitelju iznos od 887,72 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose te glavnice od dospijeća do isplate, te mu naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 240,00 kuna i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 30,00 kuna, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija u cijelosti kao neosnovan.
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura u roku 15 dana.
III Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 75,00 eura.
IV Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 137,69 eura.“
2. Protiv pobijane presude, žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 348. i 353. te 354. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu odluku, a podredno, istu ukinuti.
3. Protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi pod točkom II. Izreke žali se i privremeni zastupnik tuženika navodeći da je tuženik bio zastupan po privremenom zastupniku koji je ujedno i odvjetnik, pa da je sud bio dužan sukladno čl. 85. st. 3. ZPP naložiti tužitelju plaćanje predujma radi pokrića troškova za rad privremenog zastupnika, a što je propustio učiniti. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno u presudi naložio tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka tuženiku, već da je bio dužan naložiti plaćanje izravno privremenom zastupniku. Nadalje navodi da rad odvjetnika kao privremenog zastupnika mora biti plaćen neovisno o uspjehu u sporu bilo koje od stranaka. Slijedom navedenog predlaže preinačiti točku II. pobijane odluke i naložiti tužitelju naknaditi privremenom zastupniku ŠA, iznos od 50 bodova (100 EUR) za cjelokupan prvostupanjski postupak te za žalbu protiv rješenja od 28. kolovoza 2023. iznos od 30 bodova (60 EUR), sve uvećano za PDV u iznosu 40 EUR (ukupno 200,00 EUR) i sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Privremeni zastupnik zahtijeva i pokriće troškova za sastav ove žalbe u iznosu od 30 bodova uvećano za PDV, odnosno 75 EUR (60 EUR + PDV u iznosu od 15 EUR).
4. Na žalbe nije odgovoreno.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6 . U ovom sporu se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu u iznosu manjem od 1.320,00 eura, pa se sukladno odredbi čl. 458. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 155/23 – dalje: ZPP) u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti.
7. U odnosu na žalbu tužitelja valja reći da ispitujući pobijanu presudu, sud je utvrdio kako nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju ističe žalitelj, a budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, presuda sadržava razloge o odlučnim činjenicama, a glede istih ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 887,72 kuna (sada 117,82 eura) sa zateznim kamatama po osnovi obračunate potrošnje toplinske energije za prostor na adresi u [adresa], za razdoblje od travnja do studenoga 2017.
10. Iz pobijane odluke i stanja spisa proizlazi:
- da utužene obveze plaćanja isporučene toplinske energije za nekretninu na adresi u [adresa] tužitelj dokazuje računima tužitelja, a koji glase na tuženika, te poslovnim knjigama tužitelja,
- da su predstavnici suvlasnika nekretnina na adresi u [adresa], kao krajnji kupac s tužiteljem kao opskrbljivačem, sklopili Ugovor o potrošnji toplinske energije (str. 38. spisa),
- da spisu prileži Odluka suvlasnika o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije, koju tuženik nije potpisao (str. 45-53 spisa),
- da iz Jedinstvenog registra osoba Republike Hrvatske proizlazi adresa prebivališta tuženika na adresi [adresa], a s datumom odjave 30. prosinca 2014,
- da je tuženik osporio dužničko vjerovnički odnos kako to opisuje tuženik, kao i vjerodostojnost podataka na vjerodostojnoj ispravi,
- da je javni bilježnik Marko Jurlina 28. ožujka 2023., donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-908/2018., a povodom prigovora tuženika rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-83/2023-5 od 22. kolovoza 2023. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje te je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
11. Sud prvog stupnja utvrdio je da tužbeni zahtjev nije osnovan s obrazloženjem da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi tuženik u vrijeme potpisivanja navedenog ugovora bio suvlasnik posebnog dijela nekretnine za potrošnju energije koje tužitelj tereti u ovom postupku.
12. Zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
13. Za odnos između tužitelja i tuženika mjerodavne su odredbe Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ broj: 80/13, 14/14, dalje: Zakon o tržištu toplinske energije) te Opći uvjeti za isporuku toplinske energije („Narodne novine“, broj: 35/14, dalje: Opći uvjeti za isporuku toplinske energije).
14. Prema čl. 3. st. 14. Zakona o tržištu toplinske energije, krajnji kupac je pravna ili fizička osoba koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe od kupca na temelju obračuna toplinske energije. Prema čl. 32. st. 3. istog zakona, Agencija (Hrvatska energetska regulatorna agencija) donosi opće uvjete za isporuku toplinske energije, a prema čl. 32. st. 4. kupac toplinske energije (pravna ili fizička osoba koja u ime i za račun vlasnika i/ili suvlasnika zgrade/građevine obavlja djelatnost kupca u samostalnom, zatvorenom i centralnom toplinskom sustavu) u obavljanju svoje djelatnosti dužan je primijeniti opće uvjete iz stavka 3. toga članka.
15. Prema čl. 2. st. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije krajnji kupac je pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Prema čl. 4. st. 8. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije krajnji kupac na kojega se prenose prava i obveze dužan je u roku od osam dana od dana nastale promjene putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika prijaviti kupcu toplinske energije svaku promjenu koja ima utjecaj na ugovorni odnos s kupcem toplinske energije.
16. Prema citiranim relevantnim odredbama materijalnog prava sadržanim u Općim uvjetima za isporuku toplinske energije za utvrđenje osobe krajnjeg kupca toplinske energije prvenstveno je relevantno vlasništvo (odnosno prijenos obveza na drugu osobu). S obzirom na utvrđenje da tužitelj nije dokazao da bi tuženik u vrijeme potpisivanja Ugovora o potrošnji bio suvlasnik posebnog dijela nekretnine, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je, s obzirom na nedokazivanje vlasništva tuženika nekretnine na koju se obveza odnosi, tužbeni zahtjev neosnovan.
17. Kako tužitelj žalbenim razlozima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, te kako je ovaj sud utvrdio da presuda nije donesena uz neku od postupovnih povreda, te da je donesena uz pravilnu primjenu materijalnog prava, to je žalbu tužitelja kao neosnovanu valjalo odbiti (članak 368. stavak 1. ZPP u svezi članka 457. ZPP) i potvrditi prvostupanjsku presudu kako u odluci o glavnoj stvari, tako i u odluci o troškovima postupka, a koju tužitelj posebno niti ne spori žalbom, slijedom čega je odlučeno kao u točci I. izreke ove presude.
18. Žalba privremenog zastupnika tuženika je djelomično osnovana.
19. Neosnovano privremeni zastupnik u žalbi osporava dio odluke o troškovima postupka u kojem mu nije dosuđen trošak sastava žalbe protiv rješenja od 28. kolovoza 2023. jer je sud prvog stupnja o tom dijelu pravilno primijenio odredbu čl. 155 ZPP odlučivši da taj trošak nije bio potreban jer tuženik nije uspio sa žalbom, zbog čega je na temelju odredbe čl. 380. st. 2. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom II.
20. Prvostupanjski sud je o dosuđenim troškovima postupka odlučio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP i trošak postupka dosudio tuženiku.
21. Osnovano u žalbi privremeni zastupnik navodi kako je prvostupanjski sud bio dužan sukladno čl. 85. st. 3. ZPP naložiti tužitelju plaćanje predujma radi pokrića troškova za rad privremenog zastupnika, a što je propustio učiniti, međutim, time je počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka, a kako se radi o sporu male vrijednosti, presuda se zbog tog razloga ne može pobijati (čl. 467. st. 1. ZPP)
. 22. Međutim, osnovano u žalbi privremeni zastupnik navodi kako je troškove postupka trebalo dosuditi privremenom zastupniku tuženika, a ne tuženiku. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-169/2021-2 od 11. siječnja 2023. zauzeo je slijedeće pravno stajalište:
- "Troškove vezane za zastupanje tuženika kome je sud postavio privremenog zastupnika - odvjetnika prethodno snosi tužitelj. O zahtjevu privremenog zastupnika za naknadu troškova zastupanja odlučuje sud i koji ga je postavio. - Privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
- Troškovi koje je tužitelj prethodno snosio, vezano za zastupanje tuženika po privremenom zastupniku, ulaze u ukupne parnične troškove tužitelja, a odluku o tome hoće li ih u konačnici snositi tuženik, kojeg je zastupao privremeni zastupnik, donosi sud ovisno o uspjehu stranaka u postupku."
22.1. U istoj odluci navedeno je i da kada privremenog zastupnika imenuje sud radi se o troškovima zastupanja odvjetnika na koji se odnose odredbe čl. 151. ZPP.
23. S obzirom na navedeno valjalo je primjenom odredbe čl. 373.toč. 3. ZPP odlučiti kao u izreci pod točkom III. ove odluke.
24. Odluka o troškovima žalbenog postupka koji su nastali privremenom zastupniku temelji se na odredbi čl. 166. st.2. ZPP budući da je privremeni zastupnik u cijelosti uspio sa žalbom, te mu je primjenom Tbr. 10/4 te Tbr. 54 OT i Tbr. 46 OT, dosuđen trošak za sastav žalbe u iznosu od 31,25 eura, kako je odlučeno u točki IV ove odluke.
U Šibeniku, 26. veljače 2025.
S U D A C
Jasmina Crnić
