REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1478/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Maržić, predsjednice vijeća, Gorane Aralice Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EI, vl. obrta „[obrt]“, obrta za proizvodnju električne opreme i elektroinstalacijske radove, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa sjedištem u [adresa], Sad 3, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, N. Tesle 9/V-VI, protiv tuženika IGRO ELEKTRIK d.o.o. Medulin, Sad 12, OIB: 99957915694, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Pajić & Pajić j.t.d. iz Pule, Flanatička 25, radi povrede prava na tvrtku, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-507/2021-16 od 12. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-507/2021-16 od 12. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-507/2021-16 od 12. siječnja 2024. suđeno je:

„I. Zabranjuje se tuženiku IGRO ELEKTRIK d.o.o. [adresa], Sad 12, OIB: 99957915694, uporaba tvrtke „IGRO ELEKTRIK društvo s ograničenom odgovornošću„ i skraćene tvrtke „IGRO ELEKTRIK d.o.o.“.

II. Nalaže se tuženiku IGRO ELEKTRIK d.o.o. [adresa], Sad 12, OIB: 99957915694 da u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude promijeni tvrtku društva u sudskom registru Trgovačkog suda u Pazinu na način da ista ne bude istovjetna niti slična nazivu obrta tužitelja.

III. Nalaže se tuženiku IGRO ELEKTRIK d.o.o. [adresa], Sad 12, OIB: 99957915694 da odmah prestane koristiti logo s prikazom dva električna ormarića i riječi „IGRO ELEKTRIK“ na bilo koji način u obavljanju svojih gospodarskih djelatnosti, reklamiranju svojih usluga, poslovnim dokumentima

IV. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.329,63 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 12. siječnja 2024. do isplate, po stopi u visini referentne stope uvećane za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Tako je odlučio prvostupanjski sud o tužiteljevom zahtjevu radi zaštite tvrtke obrta „[obrt]“ čiji je vlasnik, verbalnog žiga „[obrt]“, čiji je nositelj i loga (autorskog djela) koji uključuje figurativne elemente dvaju elektro ormara i verbalnog dijela „IGRO-ELEKTRIK“, čiji je autor tužitelj. Primijenjene su odredbe čl. 11. st. 2., čl. 13., čl. 14. i čl. 31. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje: ZTD), u svezi s čl. 6. i 19. Zakona o obrtu („Narodne novine“ broj 143/13). Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).

3.1. Protiv citirane presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

3.2. Tuženik smatra da je sud donošenjem predmetne presude počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka s tvrdnjom da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a pojedini razlozi koji se navode su nejasni i proturječni. Pored navedenog, tuženik navodi da sud prilikom zaključenja prethodnog postupka na raspravi od 27. rujna 2022. nije odlučio o dokaznim prijedlozima parničnih stranaka koji će se izvesti tijekom glavne rasprave, kao što nije prilikom zaključenja glavne rasprave od 30. studenog 2023. izvršio uvid u provedene dokaze, odnosno pročitao one dokaze i iskaze na temelju kojih će donijeti presudu. Povredu odredaba parničnog postupka vidi u okolnosti da je sud proveo dokaz uvidom u Sporazum od 26. travnja 2019., a koji dokaz je tužitelj dostavio u sudski spis nakon zaključenja prethodnog postupka, ističe da je počinjena povreda postupka jer sud nije odlučio o dokaznom prijedlogu tuženika da sud izvrši uvid u sudski registar i utvrdi da je tužitelj 3. listopada 2017. osnovao društvo IGRO d.o.o.

3.3. Navodi da sud u obrazloženju presude pogrešno zaključuje kako „nije dvojbeno da naziv obrta tužitelja glasi „IGRO-ELEKTRIK i kako nije sporno da naziv tuženika glasi IGRO ELEKTRIK“. Naime pravilan naziv obrta tužitelja glasi „[obrt]“ Obrt za proizvodnju električne opreme i elektroinstalacijske radove, vlasnik EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa sjedištem u [adresa], Sad 3, dok puni naziv tuženika glasi IGRO ELEKTRIK d.o.o. za proizvodnju elektromaterijala, trgovinu i usluge ili skraćeno IGRO ELEKTRIK d.o.o. Sud se u obrazloženju pogrešno poziva na odredbu čl. 19. st. 6. Zakona o obrtu prema kojoj se odredbe Zakona o trgovačkim društvima koje se odnose na tvrtku odgovarajuće primjenjuju na tvrtku obrta ako tim zakonom nije drukčije određeno. Naime, tuženik smatra da se navedena odredba Zakona o trgovačkim društvima odnosi na trgovačka društva ukoliko se zaštita imatelja tvrtke traži između dva trgovačka društva ili ukoliko se zaštita imatelja tvrtke traži između dva obrta, a ne može se primijeniti na konkretni slučaj. Poziva se na dio iskaza svjedoka SI koji je naveo da je upravo on, a ne tužitelj osobno smislio ime [obrt] i da je upravo on (a ne tužitelj) na tužitelja registrirao obrt pod tvrtkom [obrt]. Isto tako sud pogrešno zaključuje da je tužitelj autor loga koji se sastoji od dva razvodna ormarića u perspektivi, prikazanih s prednje strane, na kojim se nalazi trokut u središnjem dijelu s crtežom strelice – stilizirane munje. S tim u vezi tuženik ističe da je ovaj logo kao i naziv obrta u isto vrijeme osmislio otac tužitelja i zastupnik po zakonu tuženika SI, te da tužitelj nije njegov autor i smatra da je pogrešan zaključak da postoji opasnost da tužiteljeva prava i položaj u tržišnoj utakmici budu povrijeđeni, odnosno ugroženi niti da bi iskorištavao ugled tužitelja kao trgovca, a pogotovo da bi na tržištu nastala nekakva zabuna. Ističe da je tužitelj žig registrirao 29. svibnja 2020. a da je prijavu za registraciju žiga podnio nadležnom tijelu 24. travnja 2020., odnosno kasnije nego je tuženik sa svojom tvrtkom upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Pazinu. Tuženik smatra da se u ovom slučaju radi o njegovom stečenom pravu i da tužitelj nema osnova zahtijevati zabranu imena pod kojim je tuženik osnovan.

3.4. Predlaže da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, preinači pobijanu odluku odbijanjem tužbenog zahtjeva ili da ukine pobijanu odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak uz naknadu tuženiku parničnog troška prouzrokovanog ovom žalbom. Traži troškove žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Ovaj je sud prvostupanjsku presudu ispitao na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6.1. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, ni u pobijanoj presudi nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti pa niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda ima valjano obrazloženje iz kojeg je jasno koje je činjenice i na temelju kojih dokaza utvrdio prvostupanjski sud, na kojim odlučnim činjenicama je temeljio svoju ocjenu o tužbenim zahtjevima. Prvostupanjski sud je proveo savjesnu i brižljivu ocjenu dokaza te na temelju rezultata postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane. Svoje uvjerenje prvostupanjski sud je opravdao logičnim i provjerljivim razlozima (čl. 8. ZPP-a). Nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6.2. Nema povrede postupka, kako to tuženik u žalbi interpretira, u tomu što na ročištu od 27. rujna 2022. (list 52. spisa) nije odlučeno o dokaznim prijedlozima parničnih stranaka budući da iz spisa proizlazi da su se stranke na tom ročištu usuglasile o mogućem mirnom rješenju spora te je nakon obavijesti o neuspjelom pokušaju mirenja od 27. travnja 2023. (list 57. spisa) određeno ročište za glavnu raspravu i određeno saslušanje stranaka. Iz zapisnika od 30. studenog 2023. proizlazi da je proveden dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu te da se čitao iskaz tužitelja EI i zastupnika po zakonu AI. Stranke su uredno potpisale zapisnik tako da su neosnovani žalbeni navodi da sud nije izvršio uvid u provedene dokaze, odnosno pročitao one dokaze i iskaze na temelju kojih će donijeti svoju presudu. U tom smislu su neosnovani žalbeni navodi o tome da je tužitelj dostavio sporazum od 26. travnja 2019. nakon zaključenja prethodnog postupka. Također, nema povrede postupka u tome što sud nije proveo dokaz uvidom u sudski registar radi utvrđenja da je tužitelj 3. listopada 2017. osnovao društvo IGRO d.o.o. jer se ovdje ne radi o zaštiti tvrtke IGRO d.o.o. već o zaštiti tvrtke tužiteljevog obrta.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi zaštite tvrtke obrta „[obrt]“ čiji je vlasnik, verbalnog žiga „[obrt]“, čiji je nositelj i loga (autorskog djela) koji uključuje figurativne elemente dvaju elektro ormara i verbalnog dijela „IGRO-ELEKTRIK“, čiji je autor tužitelj, sve u činjeničnim okolnostima gdje tužitelj tvrdi da tuženik upotrebom i upisom tvrtke, IGRO ELEKTRIK d.o.o., vrijeđa njegova prava i da postoji opasnost da njegova prava i položaj u tržišnoj utakmici budu povrijeđeni, odnosno ugroženi i da se tuženik upotrebom tvrtke nepovlasno koristi njegovim poslovnim ugledom i prisvaja ga (reputacijska šteta) kršeći pritom tužiteljevo pravo na žig kao i njegovo autorsko pravo.

8. U postupku je utvrđeno činjenično stanje:

- da je tužitelj EI, vlasnik obrta „[obrt]“, obrta za proizvodnju električne opreme i elektroinstalacijske radove, sa sjedištem u [adresa], Sad 3, 8. i da je svoj obrt registrirao 1. srpnja 1992.

- da je tuženik IGRO ELEKTRIK d.o.o. [adresa], Sad 12, osnovan od strane osnivača AI i upisan u sudski registar 2. rujna 2019.

- da je zastupnik po zakonu tuženika AI bio ortak u obrtu tužitelja u razdoblju od 13. lipnja 2013. pa do 30. travnja 2019. prema Ugovoru o ortakluku zaključenog između EI i AI **.**.2013.

- da je tužitelj nositelj verbalnog žiga IGRO ELEKTRIK, registriranog kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo pod brojem Z20200465, prema prijavi od 27. travnja 2020. s važenjem do 27. travnja 2030.

- da je tužitelj autor loga kojeg tužitelj koristi u svom poslovanju i koji se sastoji od motiva dvije električne razvodne kutije (ormarića) i riječi IGRO ELEKTRIK .

9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja i usporedbom tvrtki obrta tužitelja i društva tuženika, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je naziv sadržan u tvrtki obrta istovjetan imenu društva sadržanog u tvrtki tuženika i glasi:

IGRO ELEKTRIK. Jedina razlika je crtica koja razdvaja riječi IGRO i ELEKTRIK, i koja se nalazi u nazivu tužiteljevog obrta, a ta crtica ne utječe na razlikovnosti i zaključak o istovjetnosti. Ovaj sud smatra da je naziv tvrtke obrta i ime trgovačkog društva istovjetan jer sadrže sve elemente koji čine raniji naziv obrta, a u cjelini gledano, sadrži neznatne razlike u vidu crtice koja razdvaja dvije riječi a koje prosječni potrošač ne bi primijetio. Dakle, naziv obrta i ime društva je istovjetan dok je tvrtka obrta sa svim svojim zakonom propisanim elementima i tvrtka tuženika sa svim svojim zakonom propisanim elementima slična.

10.1. Neosnovan je žalbeni navod o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 31. st. 1. ZTD-a jer je tužitelj fizička osoba vlasnik obrta, a tuženik trgovačko društvo. Tvrtku nesporno imaju društva pravne osobe, a tvrtka je ime pod kojim trgovačko društvo posluje i pod kojim sudjeluje u pravnom prometu (čl. 11. ZTD). Sadržaj tvrtke propisan je čl. 13. ZTD-a (1) Tvrtka trgovačkoga društva mora uz naznaku kojom se pobliže obilježava ime društva sadržavati naznaku predmeta poslovanja društva.

10.2. Tvrtku imaju i fizičke osobe kad je to propisano zakonom. Zakon o obrtu („Narodne novine“ broj: 143/13, 127/19 i 41/20; dalje: ZO) u čl. 19. propisuje: 1) Tvrtka je ime pod kojim obrt posluje. (2) Tvrtka sadrži naziv obrta, oznaku obrta, ime i prezime obrtnika i sjedište, a može sadržavati i posebne oznake. (3) Tvrtka se mora istaknuti na adresi sjedišta obrta i izdvojenih pogona u kojima se obavlja obrt ili na mjestu gdje se obrt obavlja ako se radi o obrtima za koje nije potreban prostor. (4) Obrt može upotrebljavati i skraćenu tvrtku koja sadrži naziv obrta i ime i prezime obrtnika. (5) U slučaju prestanka obavljanja obrta u sjedištu, odnosno izdvojenom pogonu, obrtnik je dužan ukloniti istaknutu tvrtku obrta. (6) Odredbe Zakona o trgovačkim društvima koje se odnose na tvrtku odgovarajuće se primjenjuju na tvrtku obrta ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Također, u čl. 33. ZO-u piše da obrt koji imaju dvije ili više fizičkih osoba radi zajedničkog obavljanja gospodarskih djelatnosti mora poslovati pod zajedničkom tvrtkom. Dakle, odredbe st. 6. čl. 19. ZO-u u pogledu zaštitu tvrtke obrta upućuju na mjerodavne odredbe Zakona o trgovačkim društvima.

11. Polazeći od toga da je tvrtka trgovačko ime, tj. ime kojim se društvo služi u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti s trećima valja reći da se ono njime u poslovnom prometu identificira s tvrtkom. Kad je riječ o fizičkim osobama, obrtniku, kao u konkretnom slučaju, ime takve osobe samo je dio tvrtke. Stoga pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je naziv, odnosno ime društva, sadržan u tvrtki najrazlikovniji element tvrtke, budući da prosječni korisnik usluga ne obraća pažnju na pobližu oznaku djelatnosti, oznaku oblika društva ili vlasnika obrta te je za ocjenu istovjetnosti ili sličnosti, relevantna istovjetnost ili sličnost naziva, odnosno imena društva, sadržanog u tvrtki, a u ovom konkretnom slučaju, radi se o istovjetnim nazivima, odnosno imenu društva. Oznaka djelatnosti kod tužitelja glasi proizvodnja električne opreme i elektroinstalacijski radovi, a kod tuženika, proizvodnja elektromaterijala, trgovina i usluge, pa se radi o sličnom opisu istovjetne djelatnosti, tako da i navedene oznake djelatnosti pridonose dojmu velike sličnosti cjelokupnih tvrtki tužitelja i tuženika.

12. Kako tužitelj koristi naziv IGRO ELEKTRIK još od 1992. godine, pa tako i u vrijeme osnivanja tuženika i upisa tuženikove tvrtke od 2. rujna 2019. (str. 7.-10. spisa), s tim da i tužitelj i tuženik obavljaju istu djelatnost izrade, montaže i ugradnje razdjelnih ormara i elektroinstalaterske usluge, a na koje djelatnosti ukazuju dijelovi tvrtki tužitelja i tuženika, pravilan je zaključak suda da postoji opasnost da tužiteljeva prava i položaj u tržišnoj utakmici budu povrijeđeni, odnosno ugroženi.

13.1. Vezano za žalbeni navod da nije dokazano da postoji nekakva ugroza i da bi tuženik iskorištavao tužitelja kao trgovca ili da bi nastala zabuna na tržištu kao i reputacijska šteta, valja reći da se ne traži da je neko pravo u tržišnom natjecanju već povrijeđeno nego je dovoljno i da je ugroženo ili da postoji opasnost od ugrožavanja tog prava.

13.2. Navedeno proizlazi iz odredaba čl. 31. ZTD-a kojima se propisuje zaštita prava imatelja ranije prijavljene tvrtke : (1) Trgovac kome druga osoba upotrebom ili upisom iste ili slične tvrtke, koja je upisana u sudski registar istoga ili drugoga suda, vrijeđa njegova prava ili ugrožava njegov položaj u tržišnoj utakmici ili postoji opasnost da njegova prava i položaj u tržišnoj utakmici budu povrijeđeni, odnosno ugroženi ili se druga osoba upotrebom tvrtke nepovlasno koristi njegovim poslovnim ugledom ili ga prisvaja, može tužbom zahtijevati da druga osoba prestane upotrebljavati tu tvrtku, da se tvrtka te druge osobe izbriše iz sudskog registra, te da ju se obveže da nadoknadi štetu pričinjenu upotrebom tvrtke. (2) … (3) Bez obzira na odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka, trgovac može zaštitu svojih prava glede upotrebe i upisa tvrtke ostvarivati i na temelju propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, te drugih propisa o zaštiti intelektualnog i industrijskog vlasništva.

14. Neosnovano je u žalbi pozivanje na ugovor o ortaštvu jer ortaštvo nema tvrtku. Okolnost da je osnivač tuženika na temelju ugovora o ortaštvu pristupio u postojeći tužiteljev obrt ne daje mu za pravo da nakon istupanja iz obrta koristi tvrtku tužitelja (čl. 33. ZO-u) i osnuje trgovačko društvo s nazivom tužiteljevog obrta. Tuženik se na temelju ugovora o ortakluku pristupanjem u postojeći obrt ne može pozivati na stečeno pravo jer takvo što ne proizlazi iz teksta samog ugovora niti drugih obvezujućih utanačenja između stranaka (Sporazum o podjeli od 26. travnja 2019.), a niti iz neke zakonske odredbe.

15. Neosnovano se tuženik poziva u žalbi na činjenicu da je Trgovački sud u Pazinu prihvatio tuženikovu prijavu za upis u sudski registar trgovačkih društava i tuženika upisao pravomoćnim rješenjem u sudski registar budući da se zaštita tvrtke ostvaruje tužbom koja se podnosi trgovačkom sudu kod kojeg je registrirana ta druga tvrtka u roku tri godine od njenog upisa. Nesporno je da je tužba podnesena u roku od tri godine od tuženikova upisa budući da je tužba podnesena 12. studenog 2021. a tuženik upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Pazinu 2. rujna 2019.

16. Također, osnovana je zaštita tužiteljevog verbalnog žiga IGRO ELEKTRIK, registriranog kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo pod brojem Z20200465, prema prijavi od 27. travnja 2020. s važenjem do 27. travnja 2030. budući da registrirani žig nositelju žiga daje isključiva prava koja proizlaze iz njega (članak 11. Zakona o žigu). Žalbeni navodi da je tuženik propustio pravovremeno prigovorit predmetnoj registraciji ne utječu na nespornu činjenicu da je tužitelj nositelj registriranog žiga.

17. U odnosu na autorskopravnu zaštitu loga kao likovnog djela neosnovan je žalbeni navod o tome da je SI osmislio logo i naziv obrta jer se autorskim pravom štite izražaji, a ne ideje (čl. 8. Zakona o autorskim i srodnim pravima)

18. Konačno, valja napomenuti da zabrana uporabe tuđe tvrtke ne znači samim time i zabranu poslovanja odnosno brisanje društva iz sudskog registra već samo obvezu na promjenu tvrtke.

19. Odluka o parničnom trošku koju je sud dosudio tužitelju koji je uspio u sporu donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) s tim da tuženik ne navodi konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna.

20. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Mirna Maržić