Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-816/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari I. (III.) tužiteljice KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. (IV.) tužiteljice OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. (V.) tužiteljice UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ABC iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Margareta Krivić, odvjetnica u Osijeku, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-350/2020-38 od 7. travnja 2022., 26. veljače 2025.,
p r e s u d i o je
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-350/2020-38 od 7. travnja 2022. potvrđuje.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatit tužiteljicama iznos od 5.962,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu, dok je točkom II naloženo mu tužiteljicama naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.000,00 kn, sve u roku od 15 dana.
2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i zahtjev tužiteljica odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljica kao zakonskih nasljednica iza pok. ZV za isplatu razlike plaće s osnove naknade za njegov prekovremeni rad i rad u turnusu u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. siječnja 2020.
6. Sud prvog stupnja utvrđuje slijedeće:
-prednik tužiteljica bio je zaposlen kod tuženika s time da je rad obavljao u turnusima
-prema odredbi čl. 52. st. 10. Pravilnik o radu tuženika predniku tužiteljica omogućeno je i korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5, odnosno na način da se jedan sat prekovremenog rada obračunavao kao 1,5 sat slobodnog dana
-prema nalazu i mišljenju vještaka za financije prednik tužiteljica u utuženom razdoblju imao je ostvarene prekovremene sate ali prema priloženoj dokumentaciji nisu plaćeni i nisu u evidenciji za korištenje slobodnih dana, s time da u 2019. u pravilu nisu evidentirani niti plaćane sati naknade za blagdane koji su padali u radni dan pa da bi predniku tužiteljice bio manje isplaćeni iznos od 4.491,51 kn, ali da je propušteno pribrojiti razliku za 2020. godinu pa da je konačno za utuženo razdoblje manje isplaćen iznos od 5.962,24 kn,
-prihvaćajući navedeni nalaz i mišljenje vještaka financijsko knjigovodstvene struke kojeg smatra stručnim i objektivnim sud prvog stupnja zaključuje da tuženik nije predniku tužiteljica isplatio sve ostvarene prekovremene sate na način da bi mu za iste omogućio korištenje slobodnih dana niti mu platio razliku pa ga obvezuje isplatiti im utuženi iznos.
7. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja njenim donošenjem i provedbenim postupka počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti da bi bila počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje u žalbi jer su u obrazloženju presude izneseni jasni razlozi u odnosu na odlučne činjenice tako da je presude moguće ispiti.
8. Protivno tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja je s obzirom na iznesena utvrđenja pravilno primijenio materijalno pravo kada je obavezao tuženika isplatiti tužiteljicama navedeni iznos.
9. Odredbom čl. 44. st. 8. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13 – Dodatak I., 150/13 Dodatak II., 71/16 Dodatak III. i 123/16; dalje KU/13) kao i odredbom čl. 38. st. 8. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/17, 12/18, 2/19 – Dodatak i 119/19; dalje KU/17) propisano je da se radom u turnusu smatra rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedan i mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno, u ciklusima 12-24-12-48. Nadalje, čl. 44. st. 12. KU/13 i čl. 38. st. 12. KU/17 propisano je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koji službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8, dok je odredbom st. 1. citiranih odredbi propisano da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećavati za svaki sat rada i to za prekovremeni rad 50% a za rad u turnusu 5%.
10. Odredbom čl. 44. st. 2. KU/13 i čl. 38. st. 2. KU/17 propisano je da se dodaci iz st. 1. međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, s time da se prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, sukladno odredbi čl. 44. st. 10. KU/13 odnosno čl. 38. st. 10. KU/17.
11. Prema odredbi čl. 52. st. 10. Pravilnika o rado tuženika umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, radnik može koristit jedan ili više slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru od 1:1,5, odnosno jedan sat prekovremenog rada se obračunava kao 1,5 slobodnog dana, a ukoliko zbog potreba posla ne može osigurati korištenje slobodnih dana po osnovi prekovremenog rada ostvaruje pravo na isplatu dodataka na plaću iz st. 1. ovog članka (između ostalog za prekovremi rad i rad u turnusu).
12. Žalbene tvrdnje tuženika u bitnom se svode na navode kako nije utvrđeno na koji je način vještak došao do utvrđene razlike sati prekovremenog rada pa slijedom toga i do zaključka da prednik tužiteljica na ime prekovremenih sati nije iskoristio sve pripadajuće slobodne dane jer da to ne proizlazi iz evidencije za korištenje slobodnih dana.
13. U odnosu na navedeno valja istaći da je vještak navedeni izračun temeljio na sadržaju evidencije i postale dokumentacije dostavljene upravo po tuženiku, a iz kojih neprijeporno proizlazi da za odrađene prekovremene sate prednik tužiteljica nije iskoristio slobodne dane. Osim toga, vještak se po dostavljenim primjedbama tuženika očitovao na navedeni način ustrajući kod zaključka da bi preostao za isplatu na ime prekovremenih sati koje prednik tužiteljica nije iskoristio kroz slobodne dane, upravo utuženi iznos, na koji po očitovanju vještaka stranke nisu imale daljnjih primjedbi niti predlagale druge dokaze.
14. Stoga je protivno tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja pravilno u primjeni citiranih odredbi KU/13 i KU/17 te Pravilnika o radu tuženika obvezao tuženika isplatiti tužiteljicama kao nasljednicama iza njihova prednika pok. ZV utuženi iznos uz zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
15. Kako su tužiteljice uspjele u sporu to je pravilno primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a obvezao tuženika naknaditi im pripadajuće troškove.
16. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
U Rijeci 26. siječnja 2025.
Sutkinja
Lidija Oštarić Pogarčić
