REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-777/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja ČĐ, vlasnika obrta [obrt] iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić i Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-229/2024-7 od 6. prosinca 2024., 26. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-229/2024-7 od 6. prosinca 2024. u točki I. i II. izreke ove presude.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-229/2024-7 od 6. prosinca 2024. u točki III. izreke u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 93,75 EUR sa zateznim kamatama i sudi:
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju u roku od 15 dana daljnji parnični trošak u iznosu od 93,75 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 104,67 EUR u roku 15 dana.
IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 235,98 EUR.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-229/2024-7 od 6. prosinca 2024. odlučeno je:
„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.314,33 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. srpnja 2023. do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 642,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 120,29 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura.“
2. Protiv presude žalbe su podnijeli tužitelj i tuženik.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke III. presude u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troška za pristup na ročište za objavu presude na koji tužitelj u žalbi navodi da ima pravo prema Tbr. 9. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 340,56 EUR.
4. Tuženik je podnio žalbu protiv presude u dijelu kojim nije uspio zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova ili je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.
6. Žalba tužitelja je osnovana, a žalba tuženika nije osnovana.
7. Presuda je ispitana u granicama razloga određenih u žalbi sukladno odredbi članka 365. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom bitnom povredom odredba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni, a niti je presuda zahvaćena bitnom povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik.
9. Uvodno se ističe da je predmetni spor, spor male vrijednosti, a pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u sporu male vrijednosti, nije predmet ispitivanja u žalbenom postupku, pa su takvi žalbeni navodi neprihvatljivi kao žalbena osnova za ispitivanje prvostupanjske presude, budući da odredba članka 467. stavka 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. ZPP-a provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Slijedom navedenog ovaj sud nije odlučivao o žalbenim navodima kojima tuženik osporava ocjenu priloženih isprava i pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.
10. U prometnoj nezgodi koja se dogodila 31. srpnja 2023. oštećeno je vozilo tuženikovog osiguranika, tuženik je štetu djelomično podmirio u iznosu od 5.195,05 EUR. Predmet spora je tužiteljev zahtjev na isplatu iznosa od 1.314,33 EUR sukladno Ugovoru o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 18. prosinca 2023. i tužiteljevom računu broj 101/V01/1 u iznosu od 6.509,38 EUR za popravak vozila Volkswagen Passat, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika CĐ iz [adresa].
11. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da je tuženik na ime naknade štete oštećeniku CĐ isplatio iznos od 5.195,05 EUR na osnovu tuženikove procjene štete sukladno polici osiguranja broj [broj police osiguranja], a razliku, koja je predmet ovog postupka, tuženik je odbio isplatiti. Iz tužiteljevog računa broj 101/V01/1 prvostupanjski sud je utvrdio da je za popravak vozila utrošeno 20,70 sati autolimara i 10,60 sati autolakirera odnosno jednako onoliko sati koji su za te radove procijenjeni i u tuženikovom Izvidu štete broj 23801051182. Nadalje je utvrđeno da je tužiteljeva cijena sata bila 41,44 EUR što s PDV iznosi 51,80 EUR obračunata po tužiteljevom cjeniku.
12. Iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 18. prosinca 2023. prvostupanjski sud je utvrdio da je sklopljen između ĐĐ kao ustupitelja tražbine i tužitelja kao primatelja tražbine za novčano potraživanje koje ustupiteljica ima prema ovdje tuženiku u iznosu od 1.314,33 EUR iz računa za popravak br. 101/V01/1 (članci 1. i 2. tog Ugovora). Ocjena je prvostupanjskog suda da ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane člankom 80. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/23; dalje: ZOO) i članka 84. stavka 1. ZOO-a.
13. Nadalje stav je prvostupanjskog suda da oštećenik može slobodno odabrati servisnu radionicu u mjestu svog prebivališta ili boravišta u kojoj će popraviti svoje vozilo neovisno o tome što na tom području postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila povoljnija od cijene sata tužitelja niti je oštećenik bio dužan popravljati vozilo isključivo u najpovoljnijem servisu. Osim toga da iz predmetne dokumentacije proizlazi da su cijenu sata rada limara/lakirera u iznosu od 42,11 eura bez PDV-a tijekom 2022. godine priznavala druga osiguravajuća društva, slijedom čega je tužiteljeva cijena prema mišljenju prvostupanjskog suda bila tržišna cijena. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tuženik dužan tužitelju naknaditi nepodmireni iznos koji se odnosi na neplaćenu razliku cijene radnog sata u iznosu od 1.314,33 eura.
14. Prvostupanjski sud je sukladno članku 81. stavku 1. ZOO-a, članku 29. stavku 1. ZOO-a i članku 12. stavku 4. tada važećeg Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) odlučio i o isplati zakonskih zateznih kamata.
15. U odnosu na tužiteljeve žalbene navode za navesti je da je punomoćnik tužitelja pristupio na ročište 6. prosinca 2024. za objavu presude stoga po stavu ovog suda tužitelj osnovano navodi da bi tužitelj imao pravo na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude sukladno Tbr. 9. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) pa je u tom dijelu valjalo točku III. izreke preinačiti i dosuditi tužitelju na ime troškova postupka i iznos od 93,75 EUR sa zateznim kamatama.
16. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, oštećenik ima pravo, slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo, na tržištu na kojem taj servis djeluje. Tužitelj je obračunao cijenu rada prema objavljenom Cjenikom. Broj radnih sati za rad limara i lakiranje odredio je tuženik u svom Izvidu štete (list 47. spisa), a cijena sata rada određena je tužiteljevim Cjenikom. U odnosu na spornu okolnost razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju je procijenio tuženik u izvidu štete valja navesti da okolnost da bi u drugim servisima odnosno radionicama cijena radnog sata bila niža (i time jeftinija) ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe članka 1092. ZOO-a jer je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika. Jednako tako sukladno članku 80. stavku 1. ZOO-a oštećenica je mogla svoju tražbinu prema osiguravatelju prenijeti na tužitelja, jer se u konkretnom slučaju ne radi o tražbeni čiji je prijenos zabranjen zakonom, strogo osobne naravi ili se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog. Za zaključiti je da je prvostupanjski sud pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu za što je dao valjane razloge u obrazloženju svoje odluke, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu.
17. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a, a tuženik nije konkretno osporavao pravilnost obračunatih troškova.
18. Slijedom navedenog odlučeno je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u točki I. izreke, na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a kao u točki II. izreke. Odlučujući o tužiteljevim troškovima žalbe ovaj sud je uzeo u obzir da je tužitelj u cijelosti uspio sa zahtjevom da mu se priznaju troškovi pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 93,75 EUR i sukladno tom iznosu određeni su troškovi žalbe i to za sastav žalbe iznos od 78,13 EUR prema Tbr. 10. t. 1. Tarife i trošak sudske pristojbe po Tar. br. 3. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23), ukupno 104,67 EUR. Tužitelju je stoga priznat iznos od 104,67 EUR kao osnovan trošak žalbenog postupak, a za preko zatražen iznos troška žalbe u iznosu od 235,89 EUR tužiteljev zahtjev je odbijen kao neosnovan. Slijedom navedenog odlučeno je na temelju članka 166. stavaka 1. i 2. ZPP-a kao u točkama III. i IV. izreke ove presude.
Zagreb, 26. veljače 2025.
Sudac
Ivana Mlinarić
