REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-347/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja ĆĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] (ranije vlasnik obrta [obrt] Janjić), [adresa], 47250 Duga Resa, kojeg zastupa punomoćnik Davor Popović, odvjetnik u Karlovcu, protiv tuženika DENAC d.o.o., OIB 71912460323, Frankopanska 80, 34000 Požega, kojeg zastupa punomoćnik Leo Farkaš, odvjetnik u Požegi, radi isplate 148,00 eura, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-395/2024-25 od 2. prosinca 2024., ispravljenog rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-395/2024-28 od 18. prosinca 2024., 26. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje se rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-395/2024-25 od 2. prosinca 2024., ispravljeno rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-395/2024-28 od 18. prosinca 2024. u točkama III. i IV. njegove izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je utvrđeno povlačenje tužbe s danom 16. veljačom 2020. za iznos od 148,00 eura te je u tom dijelu ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Brekala iz Požege pod brojem Ovrv-703/2019 od 14. svibnja 2013,. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku DENAC d.o.o. za međunarodni prijevoz robe i usluge, Požega, Frankopanska 80, OIB 71912460323, u roku od osam dana isplatiti tužitelju ZĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], kao vlasniku obrta [obrt], [adresa] iznos od 148,00 eura kn sa zateznom kamatom koja teče od 1. listopada 2018. do isplate (točka I. izreke), odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka i ovršnih troškova nastalih u vezi sa parničnim postupkom u iznosu od 283,60 eura (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju na ime troškova parničnog postupka i ovršnih troškova nastalih u vezi sa parničnim postupkom iznos od 401,30 eura u roku od 15 dana (točka III. izreke) te je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova postupka za iznos od 87,60 eura (točka IV. izreke).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv tog rješenja. Iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija rješenje u točkama III. i IV. njezine izreke. Iznosi da se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je tužitelj tijekom postupka povukao dio tužbenog zahtjeva podneskom od 14. siječnja 2020., da se uzima da je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe 16. veljače 2020. te da tuženik nije u roku od 15 dana od dana povlačenja tužbe tražio trošak zbog djelomičnog povlačenja tužbe pa se taj trošak ne može priznati tuženiku. Nadalje, navodi da s druge strane iz spisa proizlazi da je rješenjem suda od 17. siječnja 2020. određeno da se podnesak tužitelja od 14. siječnja 2020. neće uzeti u obzir, a da je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-460/2021 od 21. listopada 2024., koje je tuženiku dostavljeno 3. prosinca 2024., utvrđeno da je pogrešno postupanje prvostupanjskog suda da se ne uzima u obzir podnesak tužitelja od 14. siječnja 2020. Stoga, tuženik smatra da se zbog toga ne može uzeti da je tuženik zahtjev za trošak morao podnijeti u roku od 15 dana od 16. veljače 2020., nego tek od dostave pobijanog rješenja kojim je utvrđeno povlačenje tužbenog zahtjeva. Iz navedenog razloga tuženik uz žalbu dostavlja i zahtjev za naknadu troškova zbog djelomičnog povlačenja tužbe. Isto tako, ukazuje da se u izreci pobijanog rješenja navodi da je tužitelj vlasnik obrta [obrt], međutim da iz obrtnog registra proizlazi da je njegov obrt odjavljen 30. lipnja 2021. pa je stoga izreka pobijanog rješenja nerazumljiva.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitavši pobijano rješenje sukladno odredbama članka 365. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je sud prilikom donošenja pobijanog rješenja pogrešno primijenio materijalno pravo, ali da je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti.

5. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je prvostupanjski sud odbio tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka nastalog zbog djelomičnog povlačenja tužbe s obrazloženjem da tuženik nije u roku od 15 dana od kada je obaviješten o djelomičnom povlačenju tužbe zatražio trošak zbog djelomičnog povlačenja tužbe. Prvostupanjski sud je izveo takav zaključak iz činjenice da iz spisa proizlazi da je tuženiku podnesak o djelomičnom povlačenju tužbe dostavljen 1. veljače 2020., a kako iz spisa također proizlazi da se tuženik nije izjasnio o povlačenju tužbe, da se valja uzeti da se smatra da je tuženik pristao na povlačenje tužbe s danom 16. veljače 2020.

6. Međutim, prvostupanjski sud je propustio uzeti u obzir činjenicu da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (list 11. spisa) naveo da je 24. svibnja 2019. isplatom na račun ovrhovoditelja razlike iznosa od 1.114,80 kn konačno izmirio tražbinu prema vjerodostojnoj ispravi na koju glasi rješenje o ovrsi. Naime, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave je predan 13. svibnja 2019., dok je tuženik dio tražbine za koju je tužitelj povukao tužbu podmirio 24. svibnja 2019., dakle nakon podnošenja prijedloga za ovrhu. Prema odredbi članka 158. stavka 1. ZPP-a, tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka, dok je stavkom 2. istog članka propisano da iznimno od stavka 1., ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

7. Prema tome, s obzirom na to da je u konkretnom slučaju tužitelj djelomično povukao tužbu uslijed djelomičnog udovoljenja tužbenom zahtjevu, pravilnom primjenom materijalnog prava je valjalo ocijeniti da je tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove postupka nastale uslijed djelomičnog povlačenja tužbe.

8. Isto tako, neosnovan je tuženikov žalbeni navod da je izreka presude nerazumljiva uslijed naznačivanja tužitelja kao vlasnika obrta [obrt], unatoč tome što je njegov obrt brisan. Naime, riječ je o pogrešci u pisanju koju je sud kasnije ispravio rješenjem poslovni broj Povrv-395/2024 od 18. prosinca 2024.

9. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci rješenja.

Zagreb, 26. veljače 2025.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak