REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4949/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kristina Saganić, u pravnoj stvari tužitelja SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, PRIRODOSLOVNO - MATEMATIČKI FAKULTET, Zagreb, Horvatovac 102, OIB 28163265527, kojeg zastupa punomoćnica Iva Soldo, odvjetnica u Zagrebu, Lovćenska 108, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB 49508397045, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-714/2024-17 od 5. studenoga 2024., 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-714/2024-17 od 5. studenog 2024. u točkama I. i II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-714/2024-17 od 5. studenog 2024. u točki III. izreke u nedosuđenom dijelu troškova tužitelju za pobijani iznos od 125,00 EUR i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 31,25 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 233,51 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-714/2024-17 od 5. studenog 2024. naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 2.056,28 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 53,09 EUR od 20. travnja 2021. i na iznos od 2.003,19 EUR od 22. lipnja 2021. do isplate (točka I.), kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.288,02 EUR sa zateznim kamatama od 5. studenog 2024. do isplate, sve po nižoj kamatnoj stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke). U točki III. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 158,50 EUR s kamatama.

2. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu kojeg je tužitelj platio HLV u ovršnom postupku na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-846/19 od 12. prosinca 2019., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-239/20 od 25. svibnja 2020., zbog tuženikovog propuštanja ispunjenja zakonske obveze osiguranja sredstava za naknadu za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada i doznake tih sredstava tužitelju u skladu s odredbama čl. 5., 107. i 109. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, u vezi Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje koji je sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata znanosti. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8589/14 od 29. siječnja 2018. (potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-700/18 od 4. prosinca 2018.) utvrđeno je da je Odluka Vlade Republike Hrvatske o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22. listopada 2010. („Narodne novine“ broj 142/10, objavljena 30. prosinca 2013. u „Narodnim novinama“ broj 159/13) nezakonita i nedopuštena te da ne proizvodi nikakve pravne učinke. Istovremeno je utvrđeno da je Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine“ broj 142/10) bio na snazi do 22. listopada 2014. Prvostupanjski sud navodi da su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2670/19 od 25. svibnja 2021. ukinute presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8589/14 i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-700/18 i predmet vraćen na ponovan postupak koji se vodi na Općinskom radnom sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-16194/21 u kojem još nije donesena pravomoćna presuda u odnosu na valjanost otkazivanja spornog Kolektivnog ugovora.

3. Protiv presude u točkama I. i II. izreke žalbu je izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga navodeći da tužitelj nije dokazao da je Kolektivni ugovor bio na snazi u utuženom razdoblju. Ističe da se utužena tražbina odnosi na razdoblje od travnja 2014. do veljače 2015. koje nije pokriveno Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine“ broj 142/10; dalje: Kolektivni ugovor) pa se prava predviđena Kolektivnim ugovorom ne mogu ostvarivati. Utužena tražbina temelji se na odredbi čl. 54. Kolektivnog ugovora, ali nakon što je ugovor otkazan on nije na snazi, nema produljenu primjenu i ne postoji valjana pravna osnova po kojoj bi se tražbina mogla ostvariti. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.1. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška žalbenog postupka za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 EUR i sudske pristojbe od 33,51 EUR.

4. Protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki III. izreke pobijane presude žalbu je podnio tužitelj, u odnosu na nedosuđeni trošak paničnog postupka koji se odnosi na pristup ročištu za objavu presude od 5. studenog 2024., s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači uz naknadu troška žalbenog postupka za sastav žalbe u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV.

5. Tužiteljeva žalba je osnovana. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

7. Budući da je u ovom predmetu vrijednost predmeta spora iznos od 2.056,28 EUR radi se o sporu male vrijednosti do 6.630,00 EUR (čl. 502. st. 1. ZPP-a), to se presuda ne može, sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja.

8. Donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu nejasni ni proturječni te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 2.056,28 EUR kojeg je tužitelj platio njegovoj zaposlenici HLV na temelju pravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-846/19 od 12. prosinca 2019. i Županijskog suda u Zagreb poslovni broj Gžr-239/20 od 25. svibnja 2020. Tužitelj temelji tužbeni zahtjev na tvrdnji da tuženik nije u državnom proračunu osigurao sredstva za dodatak na plaću za rad na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada i izvorima opasnosti za tužiteljeve radnike, iako je Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje priznao pravo radnika na taj dodatak i obvezao tužitelja da ga isplati svojim radnicima.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio da je Vlada Republike Hrvatske sklopila Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje s Nezavisnim sindikatom znanosti visokog obrazovanja 22. listopada 2010. te obvezala tužitelja kao poslodavca da djelatnicima isplati naknade za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada. Zbog toga prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik trebao tužitelju doznačiti novčana sredstva potrebna za isplatu tog dodatka; budući da to nije učinio tužitelju je prisilnom naplatom novčanih iznosa na temelju pravomoćne presude nastala materijalna (imovinska) šteta umanjenjem njegove imovine, što je uzrokovano upravo tuženikovim propustom doznačiti tužitelju novčana sredstva potrebna za isplatu tog dodatka radniku tužitelja (čl. 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01; dalje: ZOO).

11. Iz sadržaja žalbe razvidno je da tuženik u biti ne osporava zaključke prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva nego se isključivo poziva na činjenicu da je u razdoblju u kojem je tužitelj isplaćivao naknadu svom djelatniku, Kolektivni ugovor bio otkazan i da je u tijeku spor o valjanosti odluke o otkazu.

12. Presudom Općinskog radnog suda poslovni broj Pr-8589/2014-47 od 29. siječnja 2018. utvrđeno je da je Odluka Vlade Republike Hrvatske o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22. listopada 2010. (dalje: KU) nezakonita i nedopuštena te da se smatra da takva odluka nije niti donesena, odnosno nije proizvela pravni učinak. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2670/2019 od 25. svibnja 2021. ukinuta je presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-R-700/2018 od 4. prosinca 2018. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U odnosu na iznijete okolnosti, valja reći da činjenica ukidanja presude poslovni broj Pr-8589/2014 od 29. siječnja 2018. nema značaj za razrješenje ove pravne stvari; u vrijeme kada je donesena odluka o tužbi ŽLV protiv ovdje tužitelja u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-846/19, navedena presuda poslovni broj Pr-8589/2014 bila je na snazi i tužitelju je naloženo plaćanje u korist ŽLV što mu je tuženik dužan naknaditi. Dakle, okolnost da u ovoj fazi postupka ne postoji pravomoćna sudska presuda kojom se utvrđuje da je otkaz Kolektivnog ugovora nezakonit i da ne proizvodi pravne učinke, nema odlučno značenje kakvo mu tuženik pripisuje.

12.1. Pravilno prvostupanjski sud obrazlaže da je pitanje je li otkaz Kolektivnog ugovora nezakonit i proizvodi li pravne učinke prethodno pitanje za parnicu koja se vodila između ŽLV i ovdje tužitelja, koja je okončana pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-846/19 od 12. prosinca 2019. U ovom postupku se odlučuje o tome ima li tužitelj pravo od tuženika naplatiti iznose koje je platio HLV upravo na temelju pravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-846/19 od 12. prosinca 2019. zbog štete koja mu je nastala naplatom ŽLV HL po osnovi dodataka za posebne uvjete na temelju Kolektivnog ugovora. Dakle, tužitelj tužbenim zahtjevom traži od tuženika da mu naknadi novčana sredstva koja je za tuženika isplatio svojem djelatniku. Upravo je tuženik, a ne tužitelj, na temelju Zakona o radu i Zakona o plaćama u javnim službama, s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja zaključio Kolektivni ugovor na temelju kojeg je za tužitelja ugovorio i obvezao ga na plaćanje naknade za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, bez da je za tu namjenu tužitelju osigurao i isplatio odgovarajuća novčana sredstva što je bio dužan (prema tada važećem Zakonu o visokim učilištima te tada važećem Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. U odredbi čl. 139. Zakona o visokim učilištima („Narodne novine“ broj 123/03) propisano je da Republika Hrvatska u državnom proračunu osigurava novčanu podlogu za rad javnih visokih učilišta, između ostalog plaće i naknade zaposlenika te materijalne troškove visokih učilišta. Imajući u vidu da je tuženik sklopio Kolektivni ugovor kojim je ugovoreno da radnici koji rade u posebnim uvjetima i s izvorima opasnosti imaju pravo na dodatak na plaću, tuženik je sukladno svojim zakonskim obvezama iz čl. 107. st. 1. i 2. i čl. 109. st. 1. i 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ broj: 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14 i 60/15) trebao tužitelju doznačiti potrebna novčana sredstva za isplatu dodatka na plaću djelatnici tužitelja HLV, što nesporno nije učinio (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Pž-232/2024-2 od 22. siječnja 2024., poslovni broj Pž-527/2024 od 12, veljače 2024. i poslovni broj Pž-812/2024 od 11. srpnja 2024. i dr.).

13. Slijedom navedenog, odluka prvostupanjskog suda o tužbenom zahtjevu je kao pravilna i zakonita potvrđena, a tuženikova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 368. st. 1. ZPP-a). Odluku o troškovima postupka koje je tuženik dužan naknaditi tužitelju, tuženik ničim u žalbi posebno nije niti doveo u pitanje.

14. Tužiteljeva žalba izjavljena protiv dijela odluke o nedosuđenim mu parničnim troškovima u točki III. izreke je osnovana. Osnovano tužitelj navodi da ima pravo na trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV 25% prema Tbr. 9. t. 3 i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa). Tužitelj je 5. studenog 2024. pristupio na ročište za objavu presude pa mu taj trošak pripada na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a u vezi s Tbr. 9. t. 3 Tarife koja popisuje da za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 4., 7. i 8. OT, ali ne više od 50 bodova. Troškovi zastupanja na ročištu za objavu presude su parnični troškovi čiju naknadu može osnovano zahtijevati stranka koja je uspjela u parnici, budući da se radi o troškovima učinjenim u povodu postupka na što nema utjecaja stranačka dispozicija u vezi preuzimanja sadržaja e-Oglasne ploče i podnošenja žalbe. Stoga je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a pobijana odluka u tom dijelu preinačena i tužitelju dosuđen i taj trošak.

15. S obzirom na to da je tužitelj uspio sa žalbom u iznosu od 125,00 EUR valjalo mu je dosuditi trošak žalbenog postupka ali ne u zatraženom iznosu od 100 EUR uvećano za PDV, nego u iznosu od 31,25 EUR (VPS – 125 EUR = 12,5 bodova po Tbr. 10. t. 4. Tarife, odnosno 50% nagrade iz Tbr. 7. t. 1. Tarife uvećano za PDV 25%, dakle, iznos od 31,25 EUR).

16. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer prema ocjeni ovog suda troškovi za sastav odgovora na tuženikovu žalbu, nisu bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 26. veljače 2025.

Sudac

Kristina Saganić