Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-122/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Toniju Šantiću, u ostavinskom predmetu iza pok. ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rješavajući o žalbi PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Desanka Vranjican, odvjetnica u Zagrebu, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-256/2024-5 od 27. kolovoza 2024., dana 26. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-256/2024-5 od 27. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem prekinut je ostavinski postupak i žaliteljica je upućena u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja na pokretanje parničnog postupka protiv AU iz [adresa] „radi utvrđenja: – da ostavitelj (oporučitelj) ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u vrijeme oporučivanja – sastavljanja oporuke od 20. travnja 2023. (pohranjene u blagajni ovog suda pod brojem: Pi-615/2024) nije navedenu oporuku potpisao pred dva istodobno nazočna svjedoka i da nije prilikom potpisivanja navedene oporuke pred dva istodobno nazočna svjedoka izjavio da je isprava koju potpisuje njegova oporuka, a što za posljedicu ima relativnu nevaljanost – pobojnost navedene oporuke.“, time da će prekid trajati do pravomoćnog okončanja parničnog postupka, naloženo je stranci da u roku 15 dana od pokretanja parničnog postupka dokaz o tome dostavi sudu, a ako ne pokrene parnični postupak u roku određenom rješenjem, da će se ostavinski postupak nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjeve glede kojih je stranka upućena na pokretanje parničnog postupka.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela PU, ne navodeći žalbene razloge, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine ili preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u povodu žalbe, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) i članka 175. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz pobijanog rješenja i podataka u spisu predmeta proizlazi:

- da je ostavitelj oporučno raspolagao svom pokretnom i nepokretnom imovinom na način da je za nasljednicu odredio AU,

- da je oporučna nasljednica na ročištu od 25. ožujka 2024. priznala oporuku kao istinitu i pravovaljanu te je dala nasljedničku izjavu kojom se prihvatila nasljedstva na temelju oporuke,

- da je PU kao osoba koja polaže pravo na nasljedstvo, na istom ročištu osporila oporuku, navodeći da oporuka nije pravovaljana, jer da oporučitelj nije, pred dva istovremeno prisutna svjedoka, izjavio da je isprava koju potpisuje njegova oporuka, da nije pročitao oporuku niti ju je potpisao.

7. Budući da se među strankama pojavio spor oko pravovaljanosti oporuke, prvostupanjski je sud, pravilno smatrajući da je pravo žaliteljice manje vjerojatno, nju uputio u parnicu radi pobijanja valjanosti oporuke (članak 222. i članak 225. stavak 1. ZN)

8. Žaliteljica ističe da je na ročištu od 25. ožujka 2024. „po punomoćniku dala nasljedničku izjavu“, ali kako potpis na punomoći nije bio ovjeren, da sada dostavlja novu ovjerenu nasljedničku izjavu i ovjerenu punomoć, pa predlaže da se pobijano rješenje ukine ili preinači na način da se žaliteljica uputi u parnicu „radi utvrđenja svih navedenih razloga za pobijanje oporuke koje je navela u svojoj nasljedničkoj izjavi“ – da je ostavitelj potpisao oporuku zato što je bio prevaren i u zabludi te da nije bio sposoban za rasuđivanje.

9. Tim navodima žaliteljica ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Prije svega, treba istaći da se nasljednička izjava odnosi na prihvat ili na odricanje o nasljedstva (članak 135. i 220. ZN), tako da izjava kojom osoba pozvana na nasljedstvo osporava oporuku ne predstavlja nasljedničku izjavu. Nadalje, prema prihvaćenoj sudskoj praksi rješenje ostavinskog suda o upućivanju u parnicu nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, već takvu tužbu može podići svaka stranka koja za to ima pravni interes, a ne samo ona stranka koju je na podizanje tužbe uputio ostavinski sud, iz čega slijedi da je u tužbi dopušteno isticati i druge razloge nevaljanosti oporuke, a ne samo one koji su isticani u ostavinskom postupku i zbog kojih je stranka upućena u parnicu. Stoga, neosnovano žaliteljica predlaže da se rješenje preinači tako da se uputi u parnicu radi pobijanja oporuke i zbog razloga koje navodi u žalbi.

10. Budući da se nisu ostvarili žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje (članak 380. točka 2. ZPP u vezi članka 175. stavak 2. ZN).

U Šibeniku, 26. veljače 2025.

S U D A C

Toni Šantić