Poslovni broj: Usž-1153/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŠD iz [adresa], zastupana po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-2005/2023-7 od 29. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-2005/2023-7 od 29. siječnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-14/22-01/319, urbroj: 513-04-23- 2 od 10. kolovoza 2023. te točkom II. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 10. kolovoza 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Pula – Pola, klasa: UP/I-410-23/2022- 12/2602, urbroj: 513-007-18-01-2021-4 od 13. rujna 2022., kojim je tužiteljici utvrđen mjesečni predujam poreza i prireza porezu na dohodak od imovine za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. u iznosu od 1.721,43 kn/228,47 eura.
3. Protiv označene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome navodi da je prvostupanjski sud povrijedio njeno ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje jer nije izveo dokaz saslušanjem tužiteljice i financijsko-knjigovodstveno vještačenje, iako je izvođenje istih ona predlagala. Nadalje navodi da je pravo građenja osnovano na neodređeno vrijeme i da traje i dalje pa da se ukupna naknada za pravo građenja iz koje se izvodi mjesečni iznos treba podijeliti sa svim mjesecima za koje je ono osnovano. Tužiteljica pojašnjava da visina naknade za pravo građenja ovisi o volji ugovornih strana, a da se tek u izostanku ugovorne odredbe o visini naknade uzima naknada u visini prosječne zakupnine za takvo zemljište. Stoga smatra da je za ocjenu ove odlučne okolnosti mjerodavno u prvom redu ono što su stranke ugovorile, a podredno se naknada ima obračunati prema prosječnoj tržišnoj zakupnini. Navodi da je u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo utvrdilo visinu naknade za pravo građenja iz isprava koje nemaju veze s pravom građenja i to Aneksa Ugovora o osnivanju prava građenja od 9. listopada 2017., Ugovora o prijenosu ugovora o osnivanju prava građenja od 9. listopada 2017., Aneksa Ugovora o osnivanju prava građenja od 23. ožujka 2018. te Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 5. ožujka 2012. U odnosu na prosječnu zakupninu za takvo zemljište, tužiteljica navodi da je ista 756,12 kn/m[2] , što bi u konkretnom slučaju iznosilo ukupno 776.705,68 kn. Također navodi da ovdje nije riječ o pravu građenja, nego o zajedničkom ulaganju, što znači da je predmetnih 200.000,00 eura faktično vrijednost njezinog uloga, a ne vrijednost naknade za pravo građenja. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi osporenu presudu te da joj se nadoknade troškovi žalbenog postupka.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i u dijelu kojim je osporena žalbom, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka sudskog spisa i obrazloženja osporene presude proizlazi da je prvostupanjski sud održao raspravu, čime je strankama u smislu odredbe članka 6. stavka 1. ZUS-a omogućio da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora. Nadalje, prvostupanjski sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za njenim saslušanjem i provođenjem građevinskog i financijskog vještačenja, nalazeći da je odlučne činjenice moguće utvrditi na temelju podataka spisa tuženika i sudskog spisa.
8. Nadalje, prvostupanjski sud je uvidom u spis tuženika utvrdio da je tužiteljica kao vlasnica nekretnine 21. ožujka 2016. sklopila Ugovor o osnivanju prava građenja na nekretnini zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], šuma površine 1014 m[2] , s trgovačkim društvom Histria Building d.o.o., da je 9. listopada 2017. sklopljen Ugovor o prijenosu Ugovora o osnivanju prava građenja kojim je nositelj Ugovora o pravu građenja umjesto prijašnjeg društva, postalo društvo Resort Banjole d.o.o. te da je istog dana između tužiteljice i tvrtke Resort Banjole d.o.o. sklopljen Aneks Ugovora o osnivanju prava građenja na predmetnoj nekretnini, koje pravo je upisano u zemljišne knjige. Aneksom Ugovora od 23. ožujka 2018. utvrđeno je da nakon parcelacije predmetne i susjednih nekretnina površina nekretnine na kojoj je osnovano pravo građenja iznosi 1027 m[2] te je utvrđena sveukupna naknada za pravo građenja u iznosu od 200.000,00 eura, na način da se tužiteljici isplati 100.000,00 eura, a za preostalih 100.000,00 eura da će joj pripasti stan koji će se izgraditi na pravu građenja. Tužiteljica je 5. rujna 2022. s tvrtkom Resort Banjole d.o.o. sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnine i to apartmana CI, etažno vlasništvo E-28, a kupoprodajna cijena je isplaćena iz naknade za pravo građenja. Prvostupanjsko porezno tijelo je na temelju tih podataka utvrdilo da je tužiteljica ostvarila dohodak od imovinskog prava te je slijedom navedenog porezno tijelo utvrdilo mjesečni iznos najamnine imovinskog prava polazeći od sveukupne naknade iz Ugovora o osnivanju građenja od 21. ožujka 2016. do 5. rujna 2022. (77 mjeseci) u iznosu od 200.000,00 eura, odnosno 1.502.837,50 kn, što mjesečno iznosi 19.517,37 kn.
9. Odredbom članka 56. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", 115/16. – dalje: ZPD) propisano je da se dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u vezi s tim primicima.
10. Odredbom članka 67. stavka 1. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", 10/17., 128/17. – dalje: Pravilnik) propisano je da se dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra dohodak koji porezni obveznik ostvari od davanja u zakup ili najam nekretnina i pokretnina u svom vlasništvu i/ili suvlasništvu, bez obzira na njihovu veličinu, količinu i/ili broj, od vremenski ograničenog ustupanja autorskih prava, prava industrijskog vlasništva, drugih imovinskih prava te od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Dohotkom od imovine smatra se i davanje u podzakup ili podnajam nekretnina i pokretnina te otuđenje posebnih vrsta imovine.
11. Polazeći od činjeničnih utvrđenja, kao i odredbi mjerodavnog prava, ovaj Sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da naknada koju je tužiteljica ostvarila na temelju ugovora o građenju predstavlja najamninu jer je to naknada ostvarena na temelju ugovora kojim tužiteljica drugoj osobi daje pravo uporabe na svom zemljištu. Takva naknada sukladno mjerodavnim zakonskim odredbama smatra se dohotkom od imovine i podliježe oporezivanju.
12. Slijedom navedenog proizlazi da se navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe na koje je prvostupanjski sud u cijelosti odgovorio ne mogu ocijeniti osnovanima i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.
13. Suprotno navodima tužiteljice, proizlazi da se osporena presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede pravila sudskog postupka budući da je presuda valjano i razložno obrazložena. Ujedno se napominje tužiteljici da je istovjetno pravno stajalište u pogledu utvrđene porezne obveze zauzeo ovaj Sud i u presudi, poslovni broj: Usž-1152/2024 od 16. svibnja 2024.
14. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
15. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu, 26. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
