REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-783/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja KALE d.o.o., Jagodnjak, Borisa Kidriča 60, OIB 85534906285, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Subotić, odvjetnik u Belom Manastiru, protiv tuženika OPĆINA DARDA, Darda, Sv. Ivana Krstitelja 89, OIB 34375615619, kojeg zastupaju punomoćnici MZ, ŽZ, Iva Kovačev Radić i Dino Vukušić, odvjetnici u Osijeku, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-152/2024-33 od 19. prosinca 2024., 26. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbijaju se tužiteljeva i tuženikova žalba kao neosnovane i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-152/2024-33 od 19. prosinca 2024. u točkama II. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-152/2024-33 od 19. prosinca 2024. u točki II. izreke određena je prethodna mjera radi osiguranja tužiteljeve novčane tražbine u iznosu od 13.407,40 eura sa zateznim kamatama od 1. ožujka 2023. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, te novčane tražbine u iznosu od 11.596,64 eura sa zateznim kamatama od 1. ožujka 2023. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao i tražbine po osnovi troškova ovršnog postupka u iznosu od 649,44 eura sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2023. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, zabranom bankama kod kojih tuženik ima otvorene račune, da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, određeno da provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja i da prethodna mjera može trajati najduže do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu u ovoj pravnoj stvari.
2. U točki III. izreke tog rješenja odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 104.932,16 eura sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2023. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, te novčane tražbine u iznosu od 100,14 eura sa zateznim kamatama od 1. ožujka 2023. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora i tražbine po osnovi troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.727,80 eura sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2023. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose.
3. Protiv tog rješenja obje stranke su pravovremeno podnijele žalbu.
4. Tužitelj svojom žalbom pobija rješenje u dijelu kojim je odbijen prijedlog za određivanje prethodne mjere, dakle u točki III. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Riječ je o žalbi kojom tužitelj, pored rješenja pobija i presudu donesenu u ovoj pravnoj stvari, s tim da se žalbeni navodi odnose samo na presudu, dok žalitelj rješenje o prethodnoj mjeri pobija zato što je pogrešno odlučeno o neosnovanosti jednog dijela tužbenog zahtjeva odnosno to rješenje pobija iz istih razloga zbog kojih pobija i presudu.
5. Tuženik, pak, u svojoj žalbi ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a također je riječ o žalbi kojom tuženik, pored rješenja pobija i presudu donesenu u ovoj pravnoj stvari i pri tome navodi samo žalbene razloge koji se tiču presude. Kako se iz tuženikove žalbe ne vidi u kojem dijelu se pobija rješenje o prethodnoj mjeri, ovaj sud je na temelju odredbe članka 365. stavak 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) uzeo da tuženik pobija rješenje u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle u točki II. izreke.
6. Žalbe su neosnovane.
7. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
8. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je predložio da sud odredi prethodnu mjeru na temelju odredbe članka 501.a ZPP-a. Tom zakonskom odredbom propisano je da će u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
9. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud je naveo da je tužitelj predložio da se radi osiguranja njegove tražbine odredi prethodna mjera, a da rezultati dokazivanja i tijek provedenog postupka ukazuju na to da je tužitelj dokazao osnovu i visinu tražbine u iznosu od 13.407,40 eura i 11.596,64 eura zbog zakašnjenja u plaćanju s pripadajućim zateznim kamatama i da nije vjerojatno da bi tuženik u tom dijelu uspio u sporu, pa je na temelju odredbe čl. 501.a ZPP-a odredio prethodnu mjeru. S druge strane, u dijelu u kojem tužitelj traži određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine koja nije osnovana i nastavno troškova ovrhe koji nemaju uporište u uspjehu u sporu, prijedlog za određivanje prethodne mjere je odbijen kao neosnovan, uz već iznesenu argumentaciju (misli se valjda na onu koja se tiče tužbenog zahtjeva), jer nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 501.a ZPP-a za određivanje prethodne mjere.
10. Iz podataka u spisu proizlazi da je ispunjena prva pretpostavka za određivanje prethodne mjere iz članka 501.a ZPP-a jer je riječ o postupku pred trgovačkim sudom povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Budući da je pobijano rješenje doneseno nakon zaključenja raspravljanja (iako je to trebalo učiniti najkasnije do zaključenja glavne rasprave kako je to izričito propisano odredbom članka 501.a ZPP-a) sud nije odlučivao o tome proizlazi li iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu, kao druge pretpostavke za određivanje prethodne mjere, jer je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan. U takvoj pravnoj situaciji prvostupanjski sud je samo mogao donijeti rješenje kojim je, pozivajući se na razloge presude, odredio prethodnu mjeru za onaj dio tražbine u odnosu na koju je platni nalog iz rješenja o ovrsi održan na snazi, a odbio u odnosu na onu tražbinu za koje je platni nalog ukinut i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
11. Zato je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a valjalo odbiti obje žalbe kao neosnovane i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda o prethodnoj mjeri.
Zagreb, 26. veljače 2025.
Sudac
Lenka Ćorić
