REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-468/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja LOCKSMITH d.o.o., Omiš, Četvrt Žarka Dražojevića 14, OIB: 39358207087, kojeg zastupa punomoćnik Srđan Vrdoljak, odvjetnik u Splitu, Ljudevita Posavskog 12B, protiv tuženika CHROMOS AGRO d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 173N, OIB: 82790074844, kojeg zastupa punomoćnik Goran Božić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica baruna Trenka 5, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4407/18-45 od 13. prosinca 2024., 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4407/18-45 od 13. prosinca 2024. u točkama I. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasminke Vrba, Zagreb, Ivana Šibla 13, poslovni broj Ovrv-329/18 od 12. listopada 2018., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.960,28 EUR / 29.838,75 kn sa zateznim kamatama od 29. lipnja 2018. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, u roku od 8 dana. Točkom II. izreke ukinut je predmetni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.777,59 EUR / 43.531,25 kn sa zateznim kamatama od 29. lipnja 2018. do isplate, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 507,02 EUR / 3.820,13 kn s zateznim kamatama te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 496,62 EUR, u roku od 8 dana. Točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.803,04 EUR, kao neosnovan. Točkom V. izreke odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

2. Nakon provedenog dokaznog postupka uvidom u isprave priložene u spisu, nalaza i mišljenja vještaka Inoslava Nikolića izrađenog za potrebe postupka osiguranja dokaza koji je vođen pred Općinskim sudom u Makarskoj, R1-145/19 (list 81.-110. spisa), saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika, svjedoka i stalnog sudskog vještaka Inoslava Nikolića (list 131. spisa) te izvedenog dokaza građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranu Rukavini, dipl. inž. arhitekture, prvostupanjski je sud utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o djelu, u smislu odredaba čl. 590., čl. 608., čl. 611. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), te ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu kojom pobija presudu u dijelu kojim nije uspio (točka I. i IV. izreke), iz svih zakonom predviđenih razloga, s prijedlogom ovome sudu presudu preinačiti, podredno je ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Žalitelj u bitnom navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni su nejasni i proturječni. Žalitelj navodi da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u njegovom građanskopravnom aspektu zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) kojom je određeno da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama. Ovo ustavno pravo na pravično suđenje jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. Obrazloženja sudskih odluka odnosno odluka drugih nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu. Prvostupanjski sud je pogrešno postupio kada je u presudi, između ostalog:

- preuzeo ulogu vještaka iako nedvojbeno ne raspolaže stručnim znanjem potrebnim za utvrđivanje odlučnih činjenica za predmetni postupak,

- pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja,

- povrijedio tuženikovo pravo na raspravljanje. Pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari ostale su nepotpuno, odnosno pogrešno utvrđene, a navedeni razlozi u obrazloženju su nejasni i proturječni sami sebi, te je u konačnici zbog svega navedenog i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Posljedično, tuženiku je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo – pravo na pravično/pošteno suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu, na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je presuda pravilna i osnovana na zakonu.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu cijene bravarsko – limarskih radova izvršenih na zgradi tuženika u Omišu. Nespornim proizlazi da su stanke bile u poslovnom odnosu na načina da je tužitelj izvođač radova (ograda), a tuženik naručitelj.

8. Iz obrazloženja kao nesporno sud navodi da je tuženik naručio predmetne radove te da ih je tužitelj izvršio u kvantitativnom smislu, kao i da mu je tuženik za iste platio predujam u iznosu od 50.000,00 kn.

9. Sporno je imaju li predmetni radovi nedostatke zbog kojih tuženik ima pravo na takvo sniženje cijene da pored već plaćenog predujma u iznosu od 50.000,00 kn, više nije dužan ništa platiti tužitelju te je li tuženik prekludiran u korištenju tim pravom zbog nepravovremenog obavještavanja tužitelja o tim nedostacima.

10. Ponuda tužitelja 02/2018 od 4. siječnja 2018., koju je tuženik nesporno prihvatio, odnosi se na izradu, dostavu i montažu ograde na robnoj kući, uz sve ostale specifikacije potrebnih radova na ogradi i po konačnoj cijeni od 95.118,75 kn. Rok dovršetka radova je 45 radnih dana od prihvata ponude.

11. Izvođač radova koji potražuje isplatu naknade dužan je, u slučaju osporavanja, dokazati da su radovi čiju naplatu potražuje prethodno ugovoreni, da su radovi izvršeni u kvantitativnom smislu te da je ugovorena upravo ona cijena koja se potražuje, a naručitelj radova, ako tvrdi da su radovi imali nedostataka, dužan je dokazati postojanje tih nedostataka, pravovremeno obavještavanje izvođača o tim nedostacima te iznos za koji ti nedostaci snižavaju ugovorenu cijenu (vrijednost djela s nedostatkom).

12. Odredbom čl. 604. st. 1. ZOO-a određeno je da je naručitelj dužan pregledati djelo čim je to prema redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgode obavijestiti izvođača. Ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen (čl. 604. st. 2. ZOO-a). Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju (čl. 604. st. 3. ZOO-a).

13. Prvostupanjski je sud u obrazloženju naveo da je vještak Nikolić potvrdio da su svi utvrđeni nedostaci posljedica postupanja protivno pravilima struke te da isti nisu mogli ostati nepoznati izvođaču, budući da je izvitoperenost čeličnih ploča i loša pričvršćenost za betonsku podlogu bila vidljiva u trenutku montaže.

14. Odredbom čl. 607. ZOO-a određeno je da se izvođač ne može pozvati na neku odredbu o odgovornosti za nedostatke kad se nedostatak odnosi na činjenice koje su mu bile poznate, ili mu nisu mogle ostati nepoznate, a nije ih priopćio naručitelju, to se tužitelj ne može pozivati na prekluziju tuženika za korištenje pravima po osnovi nedostataka zbog nepravovremenog obavještavanja o tim nedostacima.

15. Naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni i za to mu odrediti primjeren rok, a ako uklanjanje nedostatka zahtijeva pretjerane troškove, izvođač može odbiti da ga izvrši, ali u tom slučaju naručitelju pripada, po njegovu izboru, pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora te pravo na naknadu štete (čl. 608. st. 1. i 3. ZOO-a). S obzirom da se tužitelj ne može pozivati na protek roka za obavještavanje o vidljivim nedostacima, smatra se da je uredno o istima obaviješten, a kako nije na poziv tuženika te nedostatke otklonio, to opravdano tuženik od tužitelja u ovoj parnici zahtijeva sniženje ugovorene cijene.

16. Naknada se snižava u razmjeru između vrijednosti djela bez nedostatka u vrijeme sklapanja ugovora i vrijednosti koju bi imalo u to vrijeme djelo s nedostatkom (čl. 611. ZOO-a).

17. Prvostupanjski je sud u predmetnom postupku odredio izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem, sa zadatkom utvrđenja tržišne vrijednosti predmetne ograde, uzimajući u obzir nedostatke koje je vještak Nikolić utvrdio u postupku osiguranja dokaza. Vještak u nalazu i mišljenju navodi da bi vrijednost predmetne ograde bez nedostataka bila 70.625,00 kn, kako se to navodi u troškovniku tužitelja, koji je prilog utuženog računa. Vještak, nadalje, navodi da troškovi otklanjanja nedostataka na predmetnoj ogradi ukupno iznose 40.650,00 kn, slijedom čega da tržišna vrijednost ograde s tim nedostacima iznosi 70.625,00 kn – 40.650,00 kn = 29.975,00 kn.

18. U odnosu na konačnu cijenu koju je tuženik dužan platiti tužitelju za izvedene bravarske-aluminijske i njima popratne radove prvostupanjski je sud utvrdio kako stranke nisu ugovorile vruće cinčanje ograde kao poseban način antikorozivne zaštite, a koje je utjecalo na povišenje jedinične cijene izrade, dostave i montaže predmetne ograde s ugovorenih 1.050,00 kn po dužnom metru na 1.130,00 kn po dužnom metru, pa tuženik tu višu cijenu nije dužan niti platiti. Nadalje, kao vrijednost radova izrade, dostave i montaže predmetne ograde, bez nedostataka, treba uzeti ugovorenu vrijednost tih radova (točka 1. ponude 02/2018) pa je njena vrijednost bez nedostataka 65.625,00 kn umanjeno za u ponudi navedenih 5% rabata, dakle, 62.343,75 kn. Vrijednost predmetne ograde s utvrđenim nedostacima utvrđuje se tako da se od njene vrijednosti bez nedostataka u iznosu od 62.343,75 kn oduzmu troškovi otklanjanja nedostataka. U konačnici sud je utvrdio da ukupni troškovi otklanjanja nedostataka na predmetnoj ogradi iznose 35.250,00 kn. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda proizlazi da je vrijednost predmetne ograde s nedostacima 27.093,75 kn (62.343,75 kn – 35.250,00 kn = 27.093,75 kn).

19. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik vantroškovničke radove primio, to je dužan tužitelju naknaditi njihovu vrijednost po pravilima o stjecanju bez osnove, u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a, u iznosu od ukupno 5.825,00 kn i montaže ograde iznos od 27.093,75 kn (vrijednost ograde s nedostacima) te za ugovorene radove bojanja aluminijskih stijenki prozora i stijenki na pročelju objekta iznos od 46.920,00 kn, odnosno ukupno 79.838,75 kn. S obzirom da je nesporno da je tuženik tužitelju avansno uplatio iznos od 50.000,00 kn, to mu je preostalo za platiti još 29.838,75 kn sa zateznim kamatama od 29. lipnja 2018. (kao prvog dana nakon dospijeća utuženog računa 44-1-1 od 7. lipnja 2018., uzevši u obzir da je tužitelj dostavom tuženiku navedenog računa ujedno pozvao tuženika na plaćanje novčane vrijednosti koja je stečena bez pravne osove za vantroškovničke radove) do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena (čl.

29. st. 1. i čl. 1115. ZOO-a u vezi čl. 12.a st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZFPPN).

20. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, da je tuženik u obvezi platiti tužitelju iznos od 29.838,75 kn sa zateznim kamatama tekućim od 29. lipnja 2018. do isplate. Pravilno je sud odlučio o platnom nalogu kojeg je djelomično održao na snazi u pogledu za iznosu od 3.960,28 EUR / 29.838,75 kn sa zateznim kamatama od 29. lipnja 2018. do isplate, a ukinuo za iznos od 5.777,59 EUR / 43.531,25 kn sa zateznim kamatama (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

21. Neosnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je u presudi, između ostalog preuzeo ulogu vještaka jer ne raspolaže stručnim znanjem potrebnim za utvrđivanje odlučnih činjenica za predmetni postupak. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud za svoju odluku dao valjane razloge, a provedeni dokazi ocjenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a te je za dokazane činjenice sud uzeo i o njima odlučio prema svojem uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

22. Neosnovan je žalbeni navod o primjeni pravila o teretu dokazivanja. Temeljem odredbe čl. 219. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na temelju kojih temelji svoj zahtjev, dok čl. 232. ZPP-a propisuje da je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda. Prvostupanjski je sud ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele i izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile samo u slučaju sumnje kako stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl. 7. st. 2. u svezi čl. 3. st. 3. ZPP-a), što u ovom predmetu nije bio slučaj. Odluku o tome koje će dokaze izvesti radi dokazivanja odlučnih činjenica donosi prvostupanjski sud (čl. 220 st. 2. ZPP-a), pri čemu se ukazuje kako činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati, a nije potrebno niti dokazivati činjenice koje su općepoznate.

23. Žalbeni navod da je povrijeđeno tuženikovo pravo na raspravljanje, čime je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo – pravo na pravično/pošteno suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, neosnovan je. Ovo stoga što u konkretnom predmetu tuženiku je za cijelo vrijeme trajanja postupka omogućeno raspravljanje pred sudom, slijedom čega nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, niti je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo – pravo na pravično/pošteno suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Žalbeni navodi paušalne su prirode i kao takve neosnovani. Ovaj sud ukazuje kako je žalitelj imao svaku mogućnost pristupa sudu, počevši od mogućnosti pravovremenog podnošenja odgovora na tužbu, do stavljanja dokaznih prijedloga kojima bi dokazao osnovanost svojih navoda, kao i prava na jasno obrazloženu presudu. To što se žalitelj ne slaže sa zaključcima prvostupanjskog suda, utemeljenim na ispravama u spisu, ne predstavlja povredu njegovog prava na sud, na koje se neosnovano poziva tužitelj. Sud slobodno ocjenjuje dokaze, pri čemu se ukazuje kako opće pravilo o ocjeni dokaza iz čl. 8. ZPP-a ne daje sudu pravo na apsolutnu slobodu prilikom utvrđivanja činjenica, jer bi to vodilo prema arbitrarnosti sudskih odluka. Naime, nevezano za pravo suda na slobodnu ocjenu provedenih dokaza, utvrđenje činjeničnog stanja i primjenu materijalnog prava, postoji njegova dužnost obrazložiti odnosno navesti činjenice i razloge na temelju kojih je došao do tih utvrđenja. Stoga, makar zaključak o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane sud donosi prema svom uvjerenju, takav zaključak mora biti zasnovan na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Slijedom navedenog, ukoliko obrazloženje neke sudske odluke ne obuhvaća sve bitne dokaze koji se odnose na činjenice čije je postojanje sud utvrdio, to upućuju na zaključak o njenoj arbitrarnosti, što bi također predstavljalo uskratu „prava na sud“. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud jasno i logično obrazložio sve svoje zaključke pa pobijana odluka nema elemente arbitrarnosti. Nadalje, pravila o teretu dokazivanja (čl. 7., čl. 8., čl. 219. i čl. 221.a) jasno ukazuju kako je tuženik taj koji je u ovom postupku morao dokazati iznesene tvrdnje, odnosno morao je iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze na kojima temelji svoje navode. U ovom predmetu prvostupanjski je sud odlučio o predloženim dokazima na pravilan način. Ovlaštenje suda da odbije određeni dokazni prijedlog u skladu je s njegovim zakonskim ovlaštenjem i proizlazi iz čl. 220. st. 2. ZPP-a.

24. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP-a, na koju žalitelj upire u žalbi.

25. Žalbenim razlozima žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

26. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a žalitelj niti ne osporava pravilnost obračuna troška.

27. Slijedom navedenog kako nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i IV. izreke.

Zagreb, 26. veljače 2025.

Sudac

Branka Šabarić Zovko