Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-27/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke više sudske savjetnice- specijalistice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao vl. obrta [obrt] i vuča "[obrt]" [adresa], zastupanog po punomoćnici Anji Juršetić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Juršetić & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Slunjskom, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Slunjski i Rudnički d.o.o. iz Varaždina, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Povrv-185/2019-65 od 15. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Povrv-185/2019-65 od 15. lipnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud donio presudu kojoj izreka glasi:

"I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ronalda Pavlovića iz [adresa], poslovni broj Ovrv-2294/2019 od dana 11. listopada 2019. godine održava se na snazi u dijelu u kojem je tuženiku SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naloženo u roku od 8 dana platiti tužitelju KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao vl. obrta [obrt], trgovina [obrt] "[obrt]" [adresa] iznos od 3.369,06 eura / 25.384,20 kuna (tri tisuće tristo šezdeset devet eura i šest centi / dvadeset pet tisuća tristo osamdeset četiri kune i dvadeset lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 13. veljače 2018. godine do 31.prosinca 2022. godine koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ronalda Pavlovića iz [adresa], poslovni broj Ovrv-2294/2019 od dana 11. listopada 2019. godine ukida se u dijelu u kojem je tuženiku SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naloženo u roku od 8 dana platiti tužitelju KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao vl. obrta [obrt] [obrt] "[obrt]" [adresa] iznos od 427,86 eura / 3.223,68 kn (četri sto dvadeset sedam eura i osamdeset šest centi / tri tisuće dvjesto dvadeset tri kune i šezdeset i osam lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 13. veljače 2018. godine do 31.prosinca 2022. godine koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01. siječnja 2023. godine pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ronalda Pavlovića iz [adresa], poslovni broj Ovrv-2294/2019 od dana 11. listopada 2019. godine ukida se u dijelu u kojem je tuženiku SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naloženo u roku od 8 dana platiti tužitelju KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao vl. obrta [obrt] [obrt] "[obrt]" [adresa] ovršni trošak u iznosu 415,77 EUR /3.132,60 kn (četri sto petnaest eura i sedamdeset sedam centi / tri tisuće sto trideset i dvije kune i šezdeset lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 11. listopada 2019. godine do 31. prosinca 2022. se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01. siječnja 2023. godine pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

IV. Nalaže se tuženiku tuženiku SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao vl. obrta [obrt], [obrt] "[obrt], [adresa], u roku od 8 dana nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.060,12 eura / 15.521,97 kune (dvije tisuće šezdeset eura i dvanaest centi / petnaest tisuća petsto dvadeset i jedna kuna i devedeset sedam lipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim od dana 15. lipnja 2023. pa do isplate, dok se u preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

2. Protiv te presude žali se tuženik i pobija ju u dijelu pod točkama I. i IV. izreke navodeći žalbene razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP-a). Žalbenom sudu predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je tužiteljev zahtjev spram tuženika za isplatu iznosa od 3.369,06 eura, po osnovi izvršenih radova zamjene dijelova na tuženikovom vozilu.

6. Nije sporno kako je tuženik u prometnoj nezgodi 20. siječnja 2018. pretrpio imovinsku štetu na vozilu BMW X3 tako što je na njegovo vozilo u kretanju, s vozila koje je se kretalo ispred njega na cesti, ispala bačva i oštetila mu vozilo. Nesporno je da je opseg štete i dijelove potrebne za zamjenu popisao ovlašteni procjenitelj tuženikove osiguravajuće kuće. Također nije sporno da je, sukladno toj procjeni, tužitelj u veljači 2018. radio zamjenu oštećenih dijelova na tuženikovom vozilu, te da su stranke dogovorile ugradnju novih i originalnih dijelova. Nesporno je i da je tuženik po završetku radova preuzeo vozilo iz tužiteljeve radionice [obrt] iz [adresa] i da je mjesec-dva nakon preuzimanja, vozilo u vožnji "prokuhalo", kada je u automehaničarskoj radionici Auto Loris d.o.o. [adresa] zamijenjen čep hladnjaka, što je tuženika koštalo 80,00 kuna. Na koncu, nije sporno niti da su se od popravka vozila u tužiteljevom servisu do donošenja prvostupanjske presude promijenila još dva vlasnika vozila BMW X3, te obojica tvrde kako nisu imali kvarova na motoru vozila.

7. Predmetni je postupak pokrenut kao ovršni na temelju tužiteljevog Izvoda otvorenih stavaka, na temelju kojeg je javni bilježnik Ronald Pavlović iz [adresa] donio rješenje o ovrsi Ovrv-2294/2019 od 11. listopada 2019., ali je po pravodobnom prigovoru isto stavljeno van snage te je postupak nastavljen kao parnični.

8. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da tužitelj nije izvršio dogovorene radove onako kako je dogovoreno- ugradnjom novih originalnih dijelova, nego je ugradio zamjenske i/ili rabljene dijelove. Ističe da se radi o skrivenim nedostacima koje nije mogao uočiti pregledom pri preuzimanju vozila iz tužiteljeve radionice pa smatra da nije dužan platiti utuženi iznos niti djelomice.

9. Iz dokaznog postupka proizlazi:

- tužitelj je iskazao da je, prema dogovoru, izvršio zamjenu oštećenih dijelova na vozilu, sudu je predočio račune-otpremnice dobavljača Anet d.o.o. koji je ovlašteni dobavljač za dijelove vozila BMW, te fotografije oštećenja vozila i fotografije novih dijelova za koje tvrdi da su i ugrađeni u tuženikovo vozilo,

- utuženi iznos od 28.607,88 kuna/3.796,92 eura je obuhvaćao cijenu radova i cijenu auto-dijelova iz otpremnica,

- tužiteljev je iskaz u bitnome podudaran s iskazom njegovog zaposlenika, svjedoka JS, koji se sjeća da je izvodio predmetne radove, siguran je da su naručeni i ugrađeni novi originalni dijelovi, kao što se sjeća fotografiranja oštećenja na vozilu i novih dijelova (što je uobičajena praksa obrta),

- tuženik je iskazao da mu je tužitelj rekao kako će troškove zamjene dijelova u konačnici snositi odgovorna osiguravajuća kuća te je zbog toga pristao na zamjenu oštećenih dijelova novim originalnim dijelovima,

- nadalje iskazuje da je vozilo preuzeo nakon popravka i običnim pregledom nije uočio nedostataka ali mu je mjesec-dva nakon preuzimanja vozila, otpao čep s hladnjaka motora, tada je vučnom službom vozilo odvezeno u servis Auto Loris d.o.o., gdje je serviser tuženiku pokazao hladnjak, te je običnim pregledom vidio da je hladnjak star i korodiran,

- na koncu tuženik navodi da je tom prilikom zamijenjen čep hladnjaka vozila, popravak je koštao 80,00 kuna i nakon toga tuženik nije imao kvarove na vozilu, te ga je prodao godinu dana nakon popravka u tužiteljevom servisu,

- svjedok ČS, vlasnik servisa Auto Loris d.o.o. se sjeća kad je tuženik "došlepao" vozilo s "prokuhanim" motorom, nije osobno radio na vozilu no zna je u radionici bilo riječi o jednom potrganom "peru" čepa hladnjaka, procjena njegovog zaposlenika je bila da ni hladnjak nije nov, no svjedok zna da je kod njega zamijenjen samo čep hladnjaka,

- prometno-tehnički vještak Darko Konjević je pregledao vozilo BMW na kojem su izvršeni radovi, ali običnim pregledom, bez demontaže, nije bio u mogućnosti utvrditi sa sigurnošću jesu li hladnjak i ostali dijelovi originalni- iz prve ugradnje u tvornici, ili su zamijenjeni,

- novi vlasnik nije pristao na demontažu dijelova zbog mogućnosti nastanka oštećenja na vozilu; što je i vještak ocijenio opravdanom bojazni,

- ipak, pregledom ulaznog računa „ANET Autodijelovi“ i kontrolom originalnih kataloških brojeva s VIN oznakom vozila utvrdio je da su kataloški brojevi usklađeni u pretežnom dijelu (samo jedan manji dio podataka iz ulaznog računa ne odgovara VIN oznaci predmetnog vozila, što je tužitelj kasnije opravdavao nedostatkom u radu sustava AUDATEX),

- vještak zaključuje kako se može s visokim stupnjem prometno-tehničke pouzdanosti utvrditi da su ti dijelovi zaista i ugrađeni u predmetno vozilo, jer iz radioničke prakse nije poznato kakvu bi korist imala radionica od zaprimljenih, a neugrađenih dijelovima vozila baš te VIN oznake – budući da je minorna vjerojatnost da se upravo taj tip i model vozila pojavi u radionici i treba zamjenu baš predmetnih dijelova,

- konačno, vještak smatra da je iz računa tužitelja potrebno isključiti dijelove i pomoćni i potrošni materijal čiji su kataloški brojevi neusklađeni sa VIN oznakom, te stavke koje su više puta fakturirane, pa bi po njegovom mišljenju tužitelj mogao opravdano zahtijevati isplatu ukupno 26.620,18 kn/ 3.533,11eura (i više nego mu je dosuđeno).

10. Iz svega navedenog proizlazi da je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je između stranaka sklopljen ugovor o djelu, da je tužitelj radove izvršio te da mu je tuženik dužan platiti zamijenjene dijelove i radove u iznosu od 3.369,06 eura / 25.384,20 kuna (sud je utuženi iznos umanjio za neke dvostruko popisane stavke u računu), budući da tuženik nije dokazao postojanje skrivenih nedostataka tog djela.

11. Ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu (čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.)

12. Sud valjano obrazlaže kako iz provedenih dokaza proizlazi da uzrok kvaru kojeg je tuženik na vozilu imao nakon što je tužitelj izvršio popravak, nije bio u tužiteljevim radovima niti u dijelovima koje je ugrađivao tužitelj, osobito ne u hladnjaku motora, nego isključivo u čepu hladnjaka motora; koji se dio mijenja neovisno o zamjeni hladnjaka i kojeg tužitelj nije niti mijenjao izvršavajući popravak- budući da taj dio nije bio na popisu oštećenih dijelova kojeg je sastavio procjenitelj tuženikove osiguravajuće kuće.

13. S druge strane, tuženik, osim što je tvrdio da je izvršeni popravak vozila imao skrivene nedostatke nije zahtijevao otklanjanje nedostatka niti se poslužio drugim ovlaštenjima koja bi mu po odredbama čl. 608. -611. ZOO-a pripadala.

14. Štoviše, tuženik je 19. lipnja 2019. (više od godinu dana nakon obavljenih radova) potpisao Izjavu kojom se obvezao tužitelju platiti račun 11-1-1 od 7. veljače 2018. "u slučaju da osiguravajuće društvo ne izvrši ili ne prihvati iz bilo kojih razloga plaćanje, u roku od 30 dana" (list 60 spisa).

15. Pored toga, tuženik je pred Općinskim sudom u Sesvetama pokrenuo parnicu radi naknade štete protiv štetnika Selmont d.o.o. Sesvete (iz čijeg je kamiona ispala bačva koja je oštetila njegovo vozilo) i u toj parnici zahtijeva naknadu imovinske štete upravo u visini koju dokazuje tužiteljevim računom 11-1-1 od 7. veljače 2018.

16. Tuženik u žalbi navodi kako je sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je, po njegovoj ocjeni ostalo neutvrđeno jesu li u njegovo vozilo ugrađeni novi ili rabljeni i zamjenski dijelovi, osobito hladnjak rashladne tekućine.

17. Nadalje, tuženik ističe da je vještak na ročištu 28. travnja 2023. pojasnio da bi se moglo provjeriti je li ugrađen novi originalni ili zamjenski hladnjak demontažom samo hladnjaka. Kako je objektivnu zapreku utvrđivanju činjenica predstavljala okolnost što se aktualni vlasnik protivio demontaži svih dijelova, tuženik smatra da je ovakav iskaz vještaka predstavljao nove okolnosti koje su opravdavale predlaganje novog dokaznog prijedloga pa je tada predložio dopunu vještačenja demontažom samo hladnjaka- koja radnja bi izazvala bitno manji trošak, a ujedno je i manje invazivna pa je i opasnost od nastanka štete na vozilu manja.

18. Sud je takav prijedlog odbio s obrazloženjem da je nastupila prekluzija predlaganja novih dokaza, u čemu tuženik vidi ostvarenje bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 299. st. 2. ZPP-a.

19. Međutim, već u podnesku od 7. siječnja 2022., kojim je se tuženik očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, tuženik je predlagao dopunu vještačenja "pregledom hladnjaka", odnosno uz prethodno skidanje čepa utvrditi stanje hladnjaka, radi li se o hladnjaku na kojem se zbog korozije odlomilo jedno pero na dosjedu čepa, ili o novom hladnjaku. Rješenjem od 21. prosinca 2022. sud je prihvatio prijedlog za provođenje dopunskog vještačenja, ali je od istog odustao 24. ožujka 2023. jer tuženik nije, ni nakon produljenja roka, predujmio potrebne troškove.

20. Točno je da je vještak iskazujući na ročištu 28. travnja 2023., između ostalog, naveo da bi hladnjak mogao pregledati samo ako se izvadi iz vozila; što bi bio relativno jednostavan zahvat. Međutim, tuženik zanemaruje da je vještak naveo da bi na oznaci hladnjaka bio bi vidljiv datum proizvodnje samo ako se radi o originalnom hladnjaku koji je ugrađen tvornički pri proizvodnji vozila, a ako je ugrađen novi originalni hladnjak, datum proizvodnje ne bi bio vidljiv. Drugim riječima, u tom slučaju ne bi bilo moguće utvrditi datum proizvodnje hladnjaka, a kako je od popravka prošlo 5 godina, pregledom hladnjaka više se ne bi moglo utvrditi je li prije 5 godina ugrađen novi originalni dio ili rabljeni dio. Vještak naglašava: "Kada bi se sada izvadio hladnjak po njegovom izgledu ne bi se vidjelo da li se radi o dijelu starom 15 ili 5 godina".

21. Prema tome, osim što iz vještakova iskaza proizlazi da se ne radi o novim okolnostima koje bi opravdavale predlaganje dokaza u fazi glavne rasprave, zaključiti je i da se radi o dokazu koji nije adekvatan za donošenje zaključka o spornoj činjenici: je li prilikom zamjene ugrađen novi ili rabljeni hladnjak u tuženikovo vozilo. Zbog toga je i po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja osnovano odbio izvođenje tog dokaza.

22. Slijedom svega navedenog, tuženikovu je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu, i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

23. Potvrđena je i odluka o trošku, koju tuženik ne pobija određenim žalbenim navodima (čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 365. st. 2. ZPP-a).

Split, 30. siječnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Dragica Samardžić