REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3982/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja ENVIROMAXI d.o.o., OIB 20258066038, Republika Slovenija, Ljubljana, Vojkova cesta 58, kojeg zastupa punomoćnica Ana Čule, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika BIO PELETI ENERGIJA d.o.o., OIB 51911297606, Žakanje, Žakanje 58, kojeg zastupaju punomoćnici Marko Tušek i Stela Tursan, odvjetnici u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-144/2024-32 od 26. srpnja 2024., 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-144/2024-32 od 26. srpnja 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-144/2024-32 od 26. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu presudom poslovni broj Povrv-144/2024-32 od 26. srpnja 2024. održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivanke Antić iz Karlovca poslovni broj Ovrv-599/2021 od 17. lipnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.858,45 EUR sa zateznim kamatama od 9. siječnja 2021. do isplate po stopi propisanoj za trgovačke ugovore (točka I. izreke). Točkom II. izreke naložio je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.020,74 EUR sa zateznim kamatama od 26. srpnja 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose. Točkom III. izreke odbio je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Pod istim poslovnim brojem prvostupanjski sud je donio rješenje kojim je odbacio kao nedopušten tuženikov prigovor radi prebijanja u parnici u iznosu od 2.858,45 EUR sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2021. do isplate.

3. Protiv presude i rješenja žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe u iznosu od 311,07 EUR i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 75,04 EUR.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda i rješenje (članak 381. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) ispitani su na temelju odredbe članka 365. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, imajući u vidu odredbu članka 467. stavka 1. ZPP-a.

7. Kako je ovaj spor u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a spor male vrijednosti, presuda ili rješenje kojima se on završava može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a (osim zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U smislu odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a žalba se ne može izjaviti zbog relativno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa tuženikovi žalbeni navodi izneseni u tom pravcu nisu uzeti u razmatranje, kao ni takvi navodi izneseni u okviru dopuštenih žalbenih razloga.

8. Iz obrazloženja presude i podataka u spisu proizlazi da je predmet spora isplata preostalog nepodmirenog iznosa od 2.858,45 EUR sukladno tužiteljevom računu br. 01/12 od 9. prosinca 2020. Prvostupanjski sud je utvrdio kako nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju kojeg je tužitelj izdao utuženi račun, a prema kojem se tužitelj obvezao tuženiku pružiti uslugu pripreme, razrade i izrade projektne dokumentacije u svrhu tuženikovog ulaganja u nabavu novih strojeva za proizvodnju peleta, kao ni ugovorena visina naknade za tu uslugu. Utvrdio je spornom osnovu tužbenog zahtjeva, odnosno pravo tužitelja potraživati isplatu preostalog nepodmirenog iznosa po utuženom računu s obzirom na tuženikov prigovor da mu tužitelj nije u cijelosti izvršio svoju ugovornu obvezu u vidu izrade dokumentacije za instalaciju transformatora, zbog čega je tuženik angažirao drugo društvo u vidu čega su tuženiku nastali troškovi upravo u utuženom iznosu.

9. Prvostupanjski sud je na temelju uvida u dopis Ministarstva financija, Porezne uprave od 17. siječnja 2023., utvrdio da je tuženik predmetni račun iskazao u PDV obrascu za prosinac 2020. godine i PDV-S obrascu za prosinac 2020. godine iz čega zaključuje da je tuženik u svojim poslovnim knjigama proknjižio predmetni račun te da je posljedično tome koristio pravo na odbitak pretporeza, sve sukladno odredbama članka 57. stavka 1. i članka 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 38/22 i 113/22). Budući da je tuženik uredno zaprimio i priznao utuženi račun, prvostupanjski sud je zaključio da slijedom toga u smislu odredbe članka 221.b stavka 1. ZPP-a vrijedi presumpcija korištenja odbitka pretporeza i posljedično tome postojanja tražbine.

10. S obzirom na to da je na temelju rezultata dokaznog postupka prvostupanjski sud zaključio o postojanju tražbine tužitelja, a tuženik nije dokazao suprotno jer iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika koji nije bio njegov zastupnik po zakonu u trenutku sklapanja predmetnih ugovora, proizlazi da nema neposredna saznanja o predmetu spora, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik sukladno odredbama članka 4., 9., 342. stavka 1. i članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narode novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) dužan tužitelju isplatiti utuženi iznos.

11. Tuženikov prigovor radi prebijanja ocijenio je nedopuštenim sukladno odredbi članka 288.a stavka 6. ZPP-a jer je tuženik taj prigovor izjavio nakon zaključenja prethodnog postupka, na ročištu za glavnu raspravu održanu 14. svibnja 2024.

12. Tuženik u žalbi u bitnom navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima takve nedostatke zbog kojih je nije moguće ispitati, a osobito jer postoji proturječnost o odlučnim činjenicama, odnosno nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 57. stavka 1. i 58. ZOPDV-a i odredbu članka 221. b ZPP-a. Ukazuje da u utuženom računu nije iskazan PDV jer je tužitelj društvo sa sjedištem u [adresa] i da navedena transakcija nije podlijegala oporezivanju PDV-om sukladno važećim zakonskim propisima zbog čega on nije iskoristio odbitak pretporeza po utuženom računu. Ističe i da iz dopisa Porezne uprave ne proizlazi da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu, već isključivo da ga je iskazao u svojim poslovnim knjigama. Stoga smatra da je na opisani način osim što je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a budući da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se o njima navodi u obrazloženju pobijane presude i isprava u spisu. Nadalje navodi da je po očitovanju Porezne uprave predložio pribavu dodatnog očitovanja je li temeljem takvog računa tuženik iskoristio pravo na odbitak pretporeza, a koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud odbio ocijenivši ga nesvrsishodnim. Ističe i da je u prigovoru na rješenje o ovrsi osim uvida u pisanu dokumentaciju predložio i saslušanje zastupnika po zakonu tuženika na okolnost neizvršenja usluge tužitelja, koji je također prvostupanjski sud odbio ocijenivši ga nevažnim za utvrđivanje odlučnih činjenica. Smatra da je na taj način prvostupanjski sud pogrešno primijenio i odredbu članka 221. a ZPP-a i pravila o teretu dokazivanja. Budući da je osporio postojanje tužiteljeve tražbine i izvršene usluge u utuženom djelu, smatra da je teret dokazivanja temeljem odredbe članka 221.a ZPP-a bio upravo na tužitelju. Ukazuje i da je tužitelj dokazni prijedlog za pribavu očitovanja od Porezne uprave o odbitku prava na pretporez predložio protivno prisilnim propisima, odnosno protivno odredbi članka 461.a ZPP-a. Ističe i da se njegov zastupnik po zakonu o svim odlučnim činjenicama vezanim za ovaj predmet upoznao prilikom stupanja na funkciju direktora tuženika, slijedom čega njegova saznanja proizlaze i neposredno na temelju pisane dokumentacije u koju je izvršio uvid.

13. Ocjena je ovog suda da tuženikovi žalbeni navodi nisu osnovani.

14. Kao što je već navedeno, prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a presudu donesenu u sporu male vrijednosti dopušteno je pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz točke 3. toga stavka. Prema tome, presudu donesenu u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 461. a ZPP-a, na koju se poziva žalitelj navodima da prvostupanjski sud nije trebao uzeti u obzir dokazne prijedloge (pribavu podataka od Porezne uprave) predložene nakon proteka roka od 15 dana od donošenja rješenja kojim je ukinut platni nalog, a na što je već ovaj sud ukazao u ranijoj ukidnoj odluci poslovni broj Pž-2097/2023-2 od 8. siječnja 2024.

15. Predmet tužbenog zahtjeva odnosi se na plaćanje tužiteljevog računa broj 01/12. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je odluku o tužbenom zahtjevu pravilno utemeljio na odredbi članka 221.b ZPP-a.

16. Odredbom članka 221.b ZPP-a propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno (stavak 1.). Dakle, zakonom je propisana oboriva zakonska presumpcija o postojanju utužene tražbine, što ne oslobađa prvostupanjski sud dužnosti ocijeniti dokaze izvedene tijekom postupka, te ispitati tuženikove prigovore tužbenom zahtjevu.

17. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima prvostupanjski sud je na temelju podataka Porezne uprave pravilno zaključio da je tuženik predmetni račun zaveo u svoje poslovne knjige i koristio pravo na odbitak pretporeza, te u tom dijelu ne postoji proturječnost razloga presude sa samom tom ispravom u spisu. Naime, iz dopisa Porezne uprave (list 64. spisa) proizlazi da je tuženik kao porezni obveznik predmetni račun tužitelja iskazao u PDV i PDV-S obrascu za 12. mjesec 2020. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik u svojim poslovnim knjigama proknjižio predmetni račun tužitelja te na taj način prijavio stjecanje primljenih usluga od strane tužitelja kao dobavljača iz Europske unije, iskazao je u svojoj prijavi PDV-a i posljedično tome koristio pravo na odbitak pretporeza, sve sukladno odredbama članka 57. stavka 1. i članka 58. ZOPDV-a.

18. Tuženikovi žalbeni navodi da je tužitelj društvo sa sjedištem u [adresa] i da navedena transakcija nije podlijegala oporezivanju PDV-om zbog čega nije iskoristio odbitak pretporeza po utuženom računu, ne utječu na primjenu odredbe članka 221.b ZPP-a kako to nastoji prikazati tuženik. Naime, presumpcija postojanja tužiteljeve tražbine iz odredbe članka 221.b ZPP-a uvedena je sa svrhom sprečavanja odugovlačenja postupka i olakšavanja tereta dokazivanja tužitelju za slučaj kada je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza (osnova presumpcije). U takvoj situaciji se zaključuje da vjerojatno postoji utužena tražbina te da je osnovana utužena tražbina budući da je tuženik račun u odnosu na tu tražbinu proknjižio u svojim poslovnim knjigama i koristio pravo na odbitak pretporeza. Stoga je za primjenu te odredbe o postojanju zakonske presumpcije postojanja tražbine odlučna činjenica je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza, dok razlozi je li tuženik imao pravo na odbitak pretporeza i je li ga on imao pravo odbiti nisu predmet ispitivanja u ovom parničnom postupku, a kako je to već ovaj sud ukazao u ranijoj ukidnoj odluci poslovni broj Pž-2097/2023-2 od 8. siječnja 2024.

19. Tuženik, u smislu odredbe članka 221.b ZPP-a može s druge strane, dokazom o protivnom dokazivati da u određenom slučaju nema osnove da se o postojanju tražbine zaključuje po pravilima o zakonskim presumpcijama, iako je utvrđeno postojanje osnove presumpcije. Dokaz o protivnom bit će uspješan samo ako sud stekne potpuno uvjerenje o istinitosti tuženikove tvrdnje o nepostojanju tražbine.

20. U konkretnom slučaju tuženik je osporio utuženu tražbinu tvrdnjom da predmetna usluga nije izvršena u cijelosti i na način kako je to bilo predviđeno, vezano za zamjenu transformatora, odnosno troškove prilagodbe tehničke dokumentacije vezano za instalaciju novog Powerstar transformatora zbog čega su mu nastali troškovi u iznosu od 21.537,00 kn budući da je tu uslugu naručio od drugog društva Eksid d.o.o. u vidu izrade izmjene i dopune arhitektonskog i elektroprojekta (zamjena transformatora sa „suhog“ na uljni). Radi utvrđenja tih činjenica predložio je uz uvid u priložene isprave (ponudu društva Eksid d.o.o. i račun tog društva) i izvođenje dokaza saslušanjem tuženika, odnosno njegovog zastupnika po zakonu, a koji dokaz je prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima i izveo.

21. Budući da iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika SH (list 113. spisa) proizlazi da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije bio zastupnik po zakonu tuženika te da on nije sudjelovao u sklapanju tog ugovora, već da je o predmetnoj situaciji bio obaviješten prilikom preuzimanja dužnosti direktora 1. siječnja 2019., pravilno je prvostupanjski sud zaključio da on nema neposrednih saznanja o predmetu spora, već da svoj iskaz isključivo temelji na onome što mu je netko rekao kada je on preuzeo vođenje poslova tuženika. Stoga je pravilno zaključio da tim dokazom tuženik nije oborio zakonsku presumpciju postojanja tužiteljeve tražbine u smislu odredbe članka 221.b ZPP-a, dok na tu okolnost tuženik nije u smislu odredbe članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a predložio izvođenje kojih drugih dokaza.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka, na koju tuženik niti ne ističe neke posebne žalbene razloge, također je pravilna i zakonita, te ju je prvostupanjski sud pravilno utemeljio na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, kao i na odredbi članka 155. ZPP-a.

23. Slijedom iznesenog, navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

24. Odredbom članka 288.a stavka 6. ZPP-a propisano je da se na pripremnom ročištu prigovor radi prebijanja može istaknuti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka. Budući da je tuženik prigovor radi prebijanja istaknuo na glavnoj raspravi održanoj 14. svibnja 2024., dok je prethodni postupak zaključen na pripremnom ročištu održanom 11. siječnja 2023., pravilno je prvostupanjski sud taj prigovor ocijenio nedopuštenim.

25. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je prigovor radi prebijanja istaknuo već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi. Prigovorom radi prebijanja tuženik zahtjeva da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj ako postoje nužne pretpostavke te prigovor radi prebijanja mora biti određen (kao i tužbeni zahtjev). Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi naveo da je imao trošak izrade zamjene i dopune Powerstar transformatora po drugom društvu Eksid d.o.o., Zagreb, uslijed čega su mu nastali troškovi u iznosu od 21.537,00 zbog čega on u tom iznosu ima tražbinu prema tužitelju. Međutim, na taj način tuženik nije izjavio ni prigovor prijeboja niti prigovor radi prebijanja svoje eventualne tražbine s predmetnom tražbinom tužitelja, te nije podnio ni protutužbu, a na što je tuženiku već ukazano u rješenju ovog suda poslovni broj Pž-2097/2023-2 od 8. siječnja 2024.

26. Stoga je primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

Zagreb, 26. veljače 2025.

Sutkinja

Nevenka Marković