Poslovni broj: Usž-1188/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JO i PO iz [adresa], zastupani po opunomoćenicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić & Vrdoljak & Partneri, Split, Sukoišanska 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi naplate trošarine na duhanske prerađevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI- 1523/2023-9 od 27. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-1523/2023-9 od 27. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/22-01/143, urbroj: 513-04-23-2 od 20. travnja 2023. i Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, klasa: UP/I-415-02/21-18/693, urbroj: 513-02-8005/65-22-8 od 14. ožujka 2022. te je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv označene presude tužitelji su izjavili žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome ističu da su javnopravna tijela povrijedila odredbe Zakona o općem upravnom postupku u odnosu na obvezu saslušanja stranke te provođenja ispitnog postupka. Nadalje ističu kako nije jasno temeljem čega su javnopravna tijela utvrdila da su tužitelji 6. kolovoza 2021. unijeli u Republiku Hrvatsku 161 kg sitno rezanog duhana. Napominju kako prvostupanjsko javnopravno tijelo pogrešno tumači da je za nastanak obveze dovoljan posjed predmetnog duhana, međutim, sve da je to i točno, tužitelji smatraju da je u provedenom postupku pogrešno primijenjeno materijalno pravo, odnosno odredbe Zakona o trošarinama. Ujedno ističu da je protiv njih pokrenut kazneni postupak pred nadležnim Općinskim sudom u Splitu te je u tom postupku trajno oduzet rezani duhan u navedenoj količini pa tužitelji smatraju kako se ovdje postavlja opravdano pitanje je li trošarinski obveznik u obvezi platiti trošarinu ili su iste već plaćene kroz oduzetu imovinsku korist i je li takvim postupanjem povrijeđeno Ustavom zajamčeno pravo sadržano u načelu ne bis in idem. Iz navedenih razloga predlažu ovom Sudu da poništi osporenu presudu te da im se nadoknade troškovi za sastav žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i u dijelu kojim je osporena žalbom, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su policijski službenici Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski s policijskim službenicima Federacije Bosne i Hercegovine dana 6. kolovoza 2021. uočili tužitelje kako nezakonito prelaze državnu granicu, kojom prilikom su kod sebe imali četiri PVC vrećice te je očevidom utvrđeno da se u njima nalazi sitno rezani duhan u količini od 161 kg koji je privremeno oduzet uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta.

7. Odredbom članka 12. stavka 1. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", 106/18., 121/19.) propisana je obveza obračunavanja i plaćanja trošarine kada se utvrdi 1) nezakonito postupanje s predmetima oporezivanja, 2) da su trošarinski proizvodi nezakonito pušteni u potrošnju na teritoriju Republike Hrvatske te 3) da su trošarinski proizvodi otpremljeni ili korišteni od strane oslobođenog korisnika u svrhe za koje nije dobio odobrenje. Prema stavku 2. istog članka Zakona, nezakonito postupanje je proizvodnja, prerada, skladištenje, primanje, otpremanje, uvoz, unos, prijevoz, uporaba, prodaja, kupnja ili posjedovanje predmeta oporezivanja na koje sukladno odredbama tog Zakona nije obračunata i plaćena trošarina ili na koje trošarina nije obračunata i plaćena u cijelosti, kao i svaka druga zlouporaba prava u kretanju ili raspolaganju s predmetima oporezivanja. Nadalje, prema odredbi članka 90. navedenog Zakona duhanske prerađevine koje su proizvedene u Republici Hrvatskoj, uvezene iz treće države ili unesene iz druge države članice EU i kada se puštaju u potrošnju na teritoriju Republike Hrvatske, moraju biti označene duhanskim markicama Ministarstva financija, a prema stavku 11. istog članka, duhanske prerađevine koje nisu označene duhanskim markicama Ministarstva financija, smatraju se proizvodima na koje nije obračunata i plaćena trošarina te se njihovo puštanje u potrošnju, kupnja i posjedovanje smatra protuzakonitima.

8. U konkretnom slučaju nedvojbeno je utvrđeno da su tužitelji zatečeni u nezakonitom posjedu robe, duhanskih prerađevina – sitno rezanog duhana za savijanje cigareta i cigarete, koja nije označena duhanskim markicama Ministarstva financija Republike Hrvatske, zbog čega je tužiteljima pravilno utvrđena obveza plaćanja trošarine.

9. U odnosu na navode žalbe valja navesti da bez obzira na vođenje kaznenog postupka i oduzimanje predmeta u tom postupku, nije došlo do povrede načela ne bis in idem, imajući na umu pravnu prirodu trošarina, kao javnog davanja i prihoda državnog proračuna čija obveza obračunavanja i plaćanja upravo nastaje kada iz okolnosti slučaja proizlazi da se s predmetima oporezivanja nezakonito postupalo, a što je u konkretnom slučaju i utvrđeno.

10. Uvidom u spis tuženika proizlazi da je tužiteljima omogućeno sudjelovanje u postupku utvrđivanja trošarine te su se tužitelji na okolnosti konkretnog slučaja očitovali putem svog opunomoćenika, odvjetnika te je u tom postupku ocijenjeno da navodi tužitelja nisu od utjecaja na drukčije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

11. Slijedom navedenog proizlazi da se navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.

12. Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

13. S obzirom da tužitelji nisu uspjeli u upravnom sporu, nemaju pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a.

U Zagrebu, 26. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković