Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2322/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, člana vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RODING d.o.o. Metković, Sportska 6/2, OIB: 52046595301, kojeg zastupa punomoćnica Tanja Vranjican Đerek, odvjetnica u odvjetničkom društvu Vranjican, Hodak & partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika MĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Mirta Šuica Caktaš, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj 11 Povrv-230/2021 od 5. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj 11 Povrv-230/2021 od 5. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je 7. listopada 2021. pod poslovnim brojem Ovrv-138/21 donio Anđelko Stanić, javni bilježnik u Dubrovniku, i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 52.502,30 eura (395.578,56 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. listopada 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je 7. listopada 2021. pod poslovnim brojem Ovrv-138/21 donio Anđelko Stanić, javni bilježnik u Dubrovniku, i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 18.705,15 eura (140.933,94 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. listopada 2020. do isplate.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 18.705,15 eura (140.933,94 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. listopada 2020. do isplate.

2. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

I. Odbija se prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

II. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova postupka u iznosu od 12.483,27 eura (94.055,40 kuna).

3. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik iz čijeg sadržaja žalbe proizlazi da pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud žalbu usvoji kao osnovanu, preinači prvostupanjsku presudu i u cijelosti ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz nadoknadu tuženiku troškova daljnjeg parničnog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj navodi da nisu osnovani žalbeni navodi istog te predlaže žalbu odbiti.

5. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da između stranaka nije sporno: da je tuženik suvlasnik nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da stranke nikada nisu bile u poslovnom odnosu, time da radovi nisu izvedeni po nalogu tuženika i da je tuženik nasljednik pok. MĐ,

- da je uviđajem na licu mjesta te sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke dipl. ing. Ilije Margaretića, u dijelu u kojem isti jasno i stručno identificira nekretninu, bez prigovora stranaka, utvrđeno da se na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na lokaciji [adresa], za Crkvom, nalazi objekt u izgradnji s prokopom zemljišta i odloženim građevinskim materijalom, da se navedeni objekt dijelom nalazi na ovoj nekretnini, a dijelom na susjednoj nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s tim da se površina zgrade od 64 m2 u cijelosti nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok se podrum i terasa iznad sa stupovima ukupne površine 24 m2 nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 4 m2, a u površini od 20 m2 na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da površina gustjerne iznosi ukupno 10 m2 te da se samo dio od 0.06 m2 nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a preostali dio na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da vještak geodetske struke nalazi da se zgrada površine 64 m2 površinom i oblikom podudara sa katastarskim snimkama iz razdoblja od 1954. pa nadalje, dok se površine i oblik zgrade koja je u naravi podrum i terasa iznad sa stupovima dijelom podudara s navedenim katastarskim snimkama iz navedenog razdoblja, s tim da podloge digitalnih ortofoto snimki i Hrvatske osnovne karte u navedenom razdoblju ne sadržavaju jasne podatke od dimenzijama zgrade, da ujedno nalazi da na licu mjesta ne postoji jasne granice između nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te ukazuje da je za potrebe nalaza i mišljenje koristio katastarske podatke kao osnovu za utvrđivanje granica istih nekretnina,

- da je uvidom u spis poslovni broj O.353/21 utvrđeno da je MĐ umrla **.**.2020. u [adresa], te da je njenim nasljednikom rješenjem o naknadno pronađenoj imovini, a koje je 11. lipnja 2021. pod poslovnim brojem O- 353/21 donio AĐ, proglašen ovdje tuženik, njen brat, i to za imovinu opisanu kao izvanknjižno vlasništvo vikend kuće u [adresa] izgrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem rješenja o odobrenju za izgradnju izdanog od Općine Dubrovnik 24. rujna 1965., broj 05-9545/1-65,

- da tužitelj sam tvrdi da je dogovor o izgradnji s pok. MĐ postignut isključivo u usmenom obliku na način da su usmeno po uputi iste dogovoreni radovi rušenja ostataka postojećeg objekta i izgradnje novog te da su na istovjetan način dogovorili i vrstu i količinu materijala, troškove izgradnje te financiranje izgradnje,

- da tužitelj tvrdi mu je pok. MĐ za radove rušenja objekta u proljeće 2018. platila traženi iznos 5.000,00 KM, dok mu za ostale radove nije platila naknadu već ga je molila odgode, pa da je on nakon više odgoda prekinuo izvođenje daljnjih radova, no da je u međuvremenu, od prestanka izvođenja radova 12. svibnja 2020. od trenutka kada su dogovorili slanje računa i kada je 2. listopada 2020. vidjela račun, iznenada umrla, za što je čuo od poznanika i to 9. ili 10. listopada 2020.,

- da je pok. MĐ u trenutku smrti imala obveze prema tužitelju u vidu isplate troškova izvršavanja danog naloga za izgradnju kao i isplate naknade za izvršeni nalog, a navedena potraživanja da su, u nedostatku pisanog sporazuma, dospjela najkasnije njenom smrću, kao trenutkom kada je ugovor o nalogu ex lege prestao obzirom tužitelj tvrdi da se naloga primio zbog odnosa povjerenja prema pok. MĐ (čl. 781. st. 3. ZOO),

- da je vještak građevinske struke dao mišljenje da je ukupna vrijednost radova takva da je radove uklanjanja postojećeg objekata procijenio u iznosu od 30.000,00 kuna, izgradnje dijela novog objekta u iznosu od 289.585,85 kuna, iskopa za kanalizaciju u iznosu od 3.900,00 kuna, izvedbe ogradnog zida u duljini od 3,6 m (koji je zatečen) u iznosu od 9.477,00 kuna te rada agregata i osiguranja vode u iznosu od 13.500,00 kuna, ukupno 346.462,85 kuna što uvećano za PDV od 25 % iznosi 433.078,56 kuna,

- da vještak građevinske struke nalazi da je vrijednost ulaganja po nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jednaka vrijednosti od 238.210,00 kuna, a po nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jednaka vrijednosti od 210.000,00 kuna (list 229 spisa), kojem nalazu stranke, nakon usmenog izlaganja vještaka ne prigovaraju, odnosno da ukupna vrijednost ulaganja iznosi 448.210,00 kuna, dok procjena vrijednosti izvedenih radova iznosi 433.078,56 kuna,

- da na nalaz i mišljenja vještaka građevinske stranke nisu imale daljnjih prigovora, koji nalaz i mišljenje o vrijednosti izvedenih radova suda da prihvaća kao jasan, logičan i stručan,

- da je naplata PDV-a na usluge koje trgovačko društvo pruža u okviru svoje djelatnosti zakonska obveza te se ista u odnosu na fizičku osobu ne može isključiti dogovorom sudionika takvog pravnog posla,

- da pok. KĐ temeljem danog naloga imala dospjelu obvezu prema tužitelju da plati vrijednost radova u ukupnom iznosu od 433.078,56 kuna.

6. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je u konkretnom slučaju između pok. MĐ i tužitelja bio sklopljen usmeni ugovor o građenju prema kojem je ona bila investitor gradnje, a tužitelj izvođač radova, sve u smislu čl. 620. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (¨Narodne novine¨ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje u tekstu: ZOO). Uzimajući u obzir da je čl. 620. st. 2. ZOO izričito propisano da ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku, razvidno je da ugovor tužitelja i pok. MĐ time, sukladno čl. 290. ZOO, nema učinak ugovora o građenju na odnose stranaka, čime da njihov ugovor ima učinke ugovora o nalogu kako je određeno čl. 763. ZOO. Pok. MĐ da je tužitelju dala nalog za izvođenje radova rušenja i izgradnje predmetnog objekta uz obvezu plaćanja istih radova, no evidentno po cijenama koje nisu jasno bile određene nalogom jer i sam tužitelj iskazuje da bi ¨usput razgovarali o cijenama u smislu da je cijena grubih radova od 250 do 500 eura po m2, dok je cijena za sve radove od 1.000,00 do 1.500,00 eura po m2¨ te da se njihov odnos temeljio na međusobnom povjerenju jer su počeli surađivati na preporuku zajedničkih poznanika, kao osoba koja se bavi gradnjom i osoba koja je po struci arhitekt. Radovi izgradnje koje je tužitelj izvodio po nalogu pok. MĐ, po iskazu svjedoka FĐ i tužitelja da su izvođeni u razdoblju oko travnja 2020., koje radove da nije platila tužitelju. Pok. KĐ da je temeljem danog naloga imala dospjelu obvezu prema tužitelju da plati vrijednost radova u ukupnom iznosu od 433.078,56 kuna, pa kako ju je tužitelj pozvao na plaćanje potraživanja, njeno dugovanje da je dospjelo protekom roka koji je tužitelj kao vjerovnik odredio za plaćanje, radi čega tužitelj, sukladno čl. 29. ZOO ima pravo zahtijevati i isplatu zakonske zatezne kamate na isto potraživanje od dospjelosti potraživanja do isplate. Tuženik da kao nasljednik pok. MĐ, dužnika tužitelja, sukladno čl. 193. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (¨Narodne novine¨ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) odgovora za dugove iste do vrijednosti naslijeđenog. Kada se ukupna vrijednost ulaganja od 448.210,00 kuna dovede u vezu s procjenom vrijednosti radova tužitelja od 433.078,56 kuna, uz umanjenje vrijednosti radova uklanjanja postojećeg objekta za koje radove sam tužitelj tvrdi da ih je pok. NĐ platila neposrednom isplatom njemu u [adresa], a koje je vještak procijenio u vrijednosti od 37.500,00 kuna (30.000,00 kuna uvećano za PDV), zaključuje se da je tuženik kao nasljednik cjeline objekta u obvezi podmiriti iznos od 395.578,56 kuna, odnosno po fiksnom tečaju konverzije u sada službenu valutu u RH, iznos od 52.502,30 eura.

7. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koju sud u smislu članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, kao ni bitne povrede na koje se poziva žalitelji. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak i iz kojih dokaza je prvostupanjski sud utvrdio postojanje odlučnih činjenica, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava ili zapisnika. Stoga nije u pravu žalitelj kada presudu pobijaju iz tog žalbenog osnova.

8. U ovom postupku sud je proveo vještačenje po sudskim vještacima, građevinske i geodetske struke, saslušao tužitelja i svjedoka, te je pregledao isprave pa je na temelju nalaza i mišljenja vještaka, njihovih iskaza i isprava detaljno obrazložio svoj stav, a sve u smislu odredbe članka 8. ZPP koja utvrđenja i ocjene prihvaća i ovaj žalbeni sud. Naime, prvostupanjski sud je stečena uvjerenja opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima, koju svoju činjeničnu i pravnu osnovu imaju u izvedenim dokazima u postupku, pa stoga nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja.

9. S obzirom na pravilno utvrđeno činjenično stanje sud je prvog stupnja pravilno primijenio i materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, te je obrazložio i dao valjane razloge, što sve prihvaća i ovaj žalbeni sud.

10. U odnosnu na žalbene navode tuženika kojima navodi da ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanoj formi ističe se, da je točno da ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanoj formi kako to propisuje odredba članka 620. stavka 2. ZOO, no isti ima učinak ugovora o nalogu a kako je to i propisano člankom 763. ZOO.

11. Naime, u konkretnom slučaju prednik tuženika pok. KĐ je dala nalog za izvođenje radova rušenja starog objekta i izgradnju predmetnog uz obvezu plaćanja radova, koje radove je tužitelj i izveo a kako to i proizlazi iz iskaza saslušanog svjedoka, kao i nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, pa je bila u obvezi platiti pravičnu naknadu sukladno članku 776. ZOO jer cijene nisu jasno određene nalogom a kako to i proizlazi iz saslušanja samog tužitelja, koju naknadu nije platila osim za radove rušenja u vrijednosti od 5.000,00 KM, koju vrijednost tih radova tužitelj ni ne potražuje.

12. Kako je tužitelj po nalogu pok. KĐ izvodio radove na predmetnom objektu, a tuženik nije dokazao da je ista platila izvedene radove to je ista u trenutku smrti imala obveze prema tužitelju u vidu isplate troškova izvršavanja danog naloga za izgradnju kao i isplate naknade za izvršeni nalog, koja potraživanju su dospjela najkasnije njenom smrću, jer nema pisanog sporazuma. Dakle ista je temeljem danog naloga imala dospjelu obvezu prema tužitelju u procijenjenoj vrijednost vještaka građevinske struke i to u iznosu od 433.075,56 kuna, na koju dopunu nalaza i mišljenja vještaka tuženik nije imao prigovora.

13. Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o obveznopravnom odnosu stranaka to nije odlučno jesu li radovi izvedeni na nekretnini u njenom vlasništvu ili ne, jer je davanjem naloga preuzela obvezu plaćanja troškova izvođenja naloga i naknade za izvršenje naloga (članak 776. st. 1. ZOO), a i objekt je izgrađen na dijelu nekretnina na kojem je prethodno postojao istovjetan objekt čije vlasništvo nije bilo sporno, pa tuženik a imajući u vidu odredbu članak 193. ZN kao jedini nasljednik pok. KĐ a kako to i proizlazi iz rješenja o naknadno pronađenoj imovini odgovara za dugove ostavitelja do vrijednosti naslijeđenog (čime je vrijednost naslađenog jednaka vrijednosti objekta).

14. Dakle, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj izvodio radove po nalogu prednice tuženika, koje radove ona nije platila, a potraživanja su dospjela najkasnije njenom smrću i da je tuženik kao njen nasljednik u odnosu na izvanknjižno vlasništvo nekretnine u obvezi platiti iznos od 395.578,56 kn, odnosno 52.502,30 EUR, a sve sukladno nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke koji je utvrdio da je vrijednost ulaganja po nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jednaka vrijednosti od 238.210,00 kuna, a po nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jednaka vrijednosti od 210.000,00 kuna (list 229 spisa). Imajući u vidu procijenjenu vrijednosti radova tužitelja od 433.078,56 kuna, uz umanjenje vrijednosti radova uklanjanja postojećeg objekta za koje radove sam tužitelj tvrdi da ih je pok. NĐ platila neposrednom isplatom njemu u [adresa], a koje je vještak procijenio u vrijednosti od 37.500,00 kuna (30.000,00 kuna uvećano za PDV), zaključuje se da je tuženik kao nasljednik cjeline objekta u obvezi podmiriti iznos od 395.578,56kn/52.502,30 eura, kako to i osnovano navodi prvostupanjski sud, slijedom čega nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir plaćeni dio troškova.

15. Također osnovano prvostupanjski sud navodi da je pok. KĐ bila u obvezi platiti i PDV na iskazanu vrijednost radova, obzirom da je naplata PDV na usluge koje trgovačko društvo pruža na usluge u okviru svoje djelatnosti zakonska obveza koja se ne može u odnosu na fizičku osobu isključiti dogovorom sudionika takvog posla, a dospijeva s obvezom plaćanja naloga, slijedom čega se žalba žalitelja i u tom dijelu smatra neosnovanom.

16. Stoga, suprotno žalbenim navodima žalitelja u smislu odredbe članka 7. noveliranog ZPP na strani suda više ne postoji inkvizitorno načelo odnosno dužnost suda da potpuno istinito utvrdi činjenično stanje jer je akcent stavljen upravo na postupanje stranaka u iznošenju činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza u tom pravcu, čime je zapravo napušteno načelo materijalne istine. U kontekstu iznesenih odredaba smatra se da je neka činjenica sigurno ili izvjesno utvrđena ako nema razumne sumnje u pravilnost zaključka do kojeg je sud o njenom postojanju ili nepostojanju došao. Dakle, upravo na temelju citiranih odredbi, a kako je naprijed već i izloženo uz uvažavanje mišljenja vještaka koje sud prihvaća u cijelosti kao objektivne i stručne, sud zaključuje da je tuženik kao jedini nasljednik pok. KĐ dužan platiti radove koje je izveo tužitelj, slijedom čega je osnovano održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-138/21 od 7. listopada 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 52.502,30 EUR sa kamatama.

17. Iz iznesenih razloga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje upozorava žalitelji a ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. ZPP, žalbu žalitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu te prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu potvrditi temeljem odredbe članka 368. stavak. 1. ZPP

U Splitu, 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac