REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-709/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nevenke Marković, predsjednice vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika Ljevaonice obojenih metala Kundija, Šapjane, Šapjane 41a, kojeg zastupa punomoćnik Ladislav Radoslović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika-protutužitelja PROPELER SERVIS d.o.o., Rijeka, Kalina 4, OIB: 16120863169, kojeg zastupa punomoćnica Maja Vukelić Brčić, odvjetnica u Rijeci, radi isplate iznosa od 15.764,85 EUR / 118.780,29 kn po tužbi i iznosa od 13.245,02 EUR / 99.794,62 kn po protutužbi, odlučujući o tuženikovoj-protutužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-75/2022-54 od 5. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova-protutužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-75/2022-54 od 5. siječnja 2024. u točki I. izreke i u točki IV. izreke u kojoj je djelomično ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Sablić-Dorčić, Rijeka, Ciottina 5, poslovni broj Ovrv-19/2020 od 30. ožujka 2020. i odbijen zahtjev tuženika- protutužitelja za isplatu iznosa od 5.992,43 EUR / 45.150,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 836,15 EUR / 6.300,00 kn od 21. travnja 2018. do isplate, na iznos od 2.787,18 EUR / 21.000,00 kn od 12. svibnja 2018. do isplate, na iznos od 2.369,10 EUR / 17.850,00 kn od 4. srpnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 141,28 EUR / 1.064,47 kn, te predvidivi troškovi postupka ovrhe od 129,40 EUR / 975,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po naprijed navedenoj kamatnoj stopi.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-75/2022-54 od 5. siječnja 2024. u dijelu točke IV. izreke u kojoj je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Sablić-Dorčić, Rijeka, Ciottina 5, poslovni broj Ovrv-19/2020 od 30. ožujka 2020. i odbijen protutužbeni zahtjev za iznos od 7.252,59 EUR / 54.644,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te za trošak ovršnog postupka u iznosu od 171,01 EUR / 1.288,47 kn (54,76%) i u točki V. izreke i sudi:

1. Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Sablić-Dorčić, Rijeka, Ciottina 5, poslovni broj Ovrv-19/2020 od 30. ožujka 2020., kojim je naloženo tužitelju-protutuženiku isplatiti tuženiku- protutužitelju iznos od 7.252,59 EUR / 54.644,62 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 2.981,24 EUR / 22.462,12 kn od 8. prosinca 2017. do isplate i na iznos od 4.271,35 EUR / 32.182,50 kn od 10. ožujka 2018. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te u dijelu u kojem je tužitelju-protutuženiku naloženo isplatiti tuženiku protutužitelju troškove ovršnog postupka iznosu od 171,01 EUR / 1,064,67 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 30. ožujka 2020. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom (tužbeni zahtjev) u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-22/2020 od 18. ožujka 2020. koje je donio javnobilježnički prisjednik CUG u svojstvu zamjenika javnog bilježnika Radosne Mavrinac, Kastav, Trg Matka Laginje, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 9.772,42 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 257,58 EUR / 1.940,75 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. ožujka 2020. do isplate, sve po odgovarajućoj kamatnoj stopi. U točki II. izreke ukinut je platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.992,43 EUR / 45.150,00 kn. U točki III. izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-19/2020 od 30. ožujka 2020. koje je donio javni bilježnik Marina Sablić-Dorčić, Rijeka, Ciottina 5, u kojem je tužitelju-protutuženiku naloženo isplatiti tuženiku-protutužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 83,01 EUR / 625,47 kn s pripadajućom zateznom kamatom. U točki IV. izreke djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-19/2020 od 30. ožujka 2020. koje je donio javni bilježnik Marina Sablić-Dorčić, Rijeka, Ciottina 5, u dijelu u kojem je tužitelju-protutuženiku naloženo isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 13.245,02 EUR / 99.794,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 312,29 EUR, te predvidive troškove u iznosu od 129,40 EUR. U točki V. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.207,75 EUR / 24.168,78 kn, na ime prouzročenog parničnog troška zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. siječnja 2024. po odgovarajućoj kamatnoj stopi.

2. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da su u pogledu tužbenog zahtjeva tužitelj i tuženik bili u obvezno pravnom odnosu iz Ugovora o djelu i da tužitelj traži plaćanje naknade za uslugu lijevanja u iznosu od 15.764,85 EUR. U odnosu na protutužbeni zahtjev da su stranke bile u obvezno pravnom odnosu iz Ugovora o kupoprodaji i da tuženik na ime isporučenog materijala traži isplatu iznosa od 13.245,02 EUR. Sud je odlučio da je tužbeni zahtjev osnovan kao i istaknuti prigovor prijeboja, a protutužbeni zahtjev je ocijenio u cijelosti neosnovanim. Svoju odluku donio je na temelju odredbe čl. 590., čl. 376. i čl. 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). O platnom nalogu i troškovima postupka sud je odlučio na temelju odredbe čl. 451. st. 3 i čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Protiv presude u točkama I., IV. i V. izreke presude žalbu je podnio tuženik- protutužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnome navodi da sud nije obrazložio prigovore zastare potraživanja kao i prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije za tužitelja. U odnosu na odbijeni dio protutužbenog zahtjeva navodi da se potraživanje tuženika u iznosu od 99.794,62 kn, temelji na računu br. 121-1-1 od 30. studenog 2017. dospjelog 8. prosinca 2017. u iznosu od 22.462,12 kn, računu br. 22-1-1 od 2. ožujka 2018. dospjelog 10. ožujka 2018. u iznosu od 32.182,50 kn, računu br. 39-1-1 od 13. travnja 2018. dospjelog 21. travnja 2018. u iznosu od 6.300,00 kn, računu br. 49-1-1 od 4. svibnja 2018., dospjelog 12. svibnja 2018. u iznosu od 21.000,00 kn, po računu br. 70-1-1 od 26. lipnja 2018. dospjelog 4. srpnja 2018. u iznosu od 17.850,00 kn Za izdane račune (broj 121-1-1 u iznosu od 22.462,12 kn i računu broj 22-1-1 u iznosu od 32.182,50 kn, odnosno u iznosu od ukupno 54.644,62 kn, tužitelj nije imao nikakvih prigovora. Ispostavljenim računima tužitelj nije nikada prigovorio niti je tužitelj ikada osporavao takav način poslovanja, a iz otpremnica je razvidno kako je materijal uredno dostavljen tužitelju. Nitko od tužitelja nije tuženiku osporavao takav način poslovanja, a tužitelj je uredno potpisao narudžbenice i otpremnice. Dakle radilo se o dugogodišnjoj poslovnoj praksi između prednika tužitelja i tuženika, a koji način poslovanja se uredno odvijao te nitko nije imao prigovor. Da je potraživanje tuženika osnovano proizlazi iz otpremnica, narudžbenica, potpisanih po tužitelju i iz iskaza saslušanog svjedoka VU i stranke JU koje je sud pogrešno ocijenio. Pobija i odluku o trošku. Predlaže da ovaj sud preinači presudu u pobijanom dijelu uz nadoknadu troška podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i zakonita u odnosu na tužbeni zahtjev, ali je sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o protutužbenom zahtjevu.

7. Iz isprava u spisu proizlazi da su stranke bile u obvezno pravnom odnosu iz ugovora o djelu temeljem čega tužitelj potražuje isplatu iznosa od 15.764,85 EUR / 118.780,29 kn za izvršenu uslugu lijevanja, i ugovora o kupoprodaji temeljem kojeg tuženik za isporučeni materijal protutužbom potražuje iznos od 13.245,02 EUR / 99.794,62 kn. Sud je donio odluku o spajanju dva parnična postupka radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, te donio dvije kondemnatorne odluke (o tužbenom i protutužbenom zahtjevu) na temelju odredbe čl. 2. st. 1. ZPP-a.

8. U odnosu na tužbeni zahtjev

9. Dakle, predmet tužbenog zahtjeva je isplata naknade za uslugu lijevanja u iznosu od 15.764,85 EUR / 118.780,29 kn, prema računu broj 68/1/1 od 27. rujna 2017. u iznosu od 19.114,04 kn DVO 4. listopada 2017. (dio, str. 5. spisa), broj 69/1/1 od 4. listopada 2017. u iznosu od 29.250,00 kn , DVO 14. listopada 2017. (str. 6. spisa), broj 71/1/1 od 9. listopada 2017. u iznosu od 11.750,00 kn, DVO 19. listopada 2017. (str. 7. spisa), broj 77/1/1 od 7. studenog 2017. u iznosu od 26.750,00 kn DVO 17. studenog 2017. (str. 8. spisa), broj 88/1/1 od 13. prosinca 2017. u iznosu od 16.276,25 kn, DVO 13. prosinca 2017. (dio, str. 9. spisa) i broj 52/1/1 od 7. rujna 2018. u iznosu od 15.640,00 kn DVO 22. rujna 2017. (dio, str. 10. spisa), u odnosu na koje potraživanje je tuženik istaknuo prigovor prijeboja u iznosu od 13.245,02 EUR / 99.794,62 kn za koji je sud utvrdio da je osnovan za iznos od 5.992,43 EUR / 45.150,00 kn temeljem računa broj 39-1-1 od 21. travnja 2018., broj 49-1-1 od 11. svibnja 2018. i broj 70-1-1 od 3. srpnja 2018.

10. Odredbom čl. 590. ZOO-a propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

11. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužbeni zahtjev za uslugu lijevanja u iznosu od 15.764,85 EUR osnovan što proizlazi iz isprava u spisu koje tuženik nije osporio kao i dopis Porezne uprave, Područni ured Rijeka od 28. svibnja 2020. (str. 38. spisa) iz kojeg proizlazi da je tuženik iskoristio pravo na odbitak pretporeza po svim utuženim računima te da ih je knjižio u svoju poreznu evidenciju. Sud se pozvao na odredbe čl. 221.b ZPP-a koji propisuje da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno, a što tuženik nije dokazao.

12. Žalbeni navodi tuženika-protutužitelja da sud nije obrazložio prigovor zastare potraživanja nije osnovan.

13. U konkretnom slučaju primjenjuje se rok zastare od tri godine na temelju odredbe čl. 228. st. 1. ZOO-a, a koja odredba propisuje kako međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

14. S obzirom na to da je dospijeće po računima tužitelja (tužbeni zahtjev) od listopada 2017., do svibnja 2019. (str. 2. spisa), a kako je ovršni prijedlog podnesen 16. ožujka 2020., dakle unutar zastarnog roka od tri godine pravilno je prvostupanjski sud zaključio da istaknuti tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

15. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim i istaknuti tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naime, točno je da je izdavatelj utuženih računa bio DU vlasnik ljevaonice obojenih metala, koji je preminuo, osim računa broj 52/1/1 na kojem je kao izdavatelj navedena ĆU, vlasnica ljevaonice obojenih metala iz Šapjana. ĆU je nakon smrti svoga oca DU naslijedila predmetni obrt, nakon čega je s tužiteljem CU osnovala zajednički obrt iz kojeg je istupila 31. prosinca 2018. Tužitelj je od 1. siječnja 2019. jedini vlasnik obrta. Međutim, Sporazumom između ĆU i tužitelja prenesena su sva prava obrta, uključivši i potraživanja na temelju odredbe čl. 4. Sporazuma (str. 60.-61. spisa). Stoga je neosnovan i ovaj žalbeni navod.

16. Nadalje, iz isprava u spisu (str. 41. -44. spisa) proizlazi da je tuženik u podnesku od 7. srpnja 2020. istaknuo prigovor građansko pravnog prijeboja tražbine (jednostrana ili građanskopravna kompenzacija) te da je dao izjavu o prijeboju njegove protutražbine s tražbinom tužitelja po svim utuženim računima u iznosu 99.794,62 kn / 13.245.62 EUR.

17. Odredbom čl. 195. ZOO-a propisano je da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Prijeboj ne nastaje čim se ispune zakonske pretpostavke za prijeboj, nego tek kad jedna strana izjavom volje drugoj strani izjavi da prebija međusobne tražbine (čl. 196. st. 1. ZOO-a). Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke - ex tunc (čl. 196. st. 2. ZOO-a). Napominje se da suglasnost druge strane nije nužna za nastanak prijeboja.

18. Sud je pravilno utvrdio da je tuženikova tražbina istovrsna s tražbinom tužitelja te su obje dospjele i to tužiteljeva tražbina u iznosu od 15.764,85 EUR / 118.780,29 kn prema tuženiku te tuženikova tražbina u iznosu od 5.992,43 EUR / 45.150,00 kn prema tužitelju temeljem računa broj 39-1-1 od 21. travnja 2018., broj 49-1-1 od 11. svibnja 2018. i broj 70-1-1 od 3. srpnja 2018. S obzirom na to da je tužiteljeva tražbina u iznosu od 5.992,43 EUR prestala prijebojem i to 3. srpnja 2018. prestankom glavne tražbine prestalo je i sporedno potraživanje, pa tuženik nije u obvezi plaćati zateznu kamatu na iznos od 5.992,43 EUR / 45.150,00 kn nakon što su tražbine prebijene 3. srpnja 2018. Stoga je sud suprotno žalbenim navodima nakon što je utvrdio osnovanim prigovor prijeboja pravilno održao na snazi platni nalog za isplatu iznosa od 9.772,42 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 171,01 EUR / 1.064,47 kn sa zateznom kamatom sve prema odgovarajućoj kamatnoj stopi (točka I. izreke presude).

19. U odnosu na protutužbeni zahtjev.

20. Protutužbenim zahtjevom tuženik-protutužitelj traži plaćanje kupoprodajne cijene za materijal za lijevanje propelera u iznosu od ukupno 99.794,62 kn prema računu broj 121-1-1 u iznosu od 22.462,12 kn s dospijećem 7. prosinca 2017., broj 22-1-1 u iznosu od 32.182,50 kn s dospijećem 9. ožujka 2018., broj 39-1-1 u iznosu od 6.300,00 kn s dospijećem 20. travnja 2018., broj 49-1-1 u iznosu od 21.000,00 kn s dospijećem 11. svibnja 2018. i broj 70-1-1 u iznosu od 17.850,00 kn s dospijećem

3. srpnja 2018. (str. 75.-79. spisa).

21. U odnosu na protutužbeni zahtjev primjenjuju se materijalnopravne odredbe koje se odnose na ugovor o kupoprodaji. Sukladno odredbi čl. 376. st. 1. ZOO-a ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

22. Tužitelj-protutuženik je na ročištu održanom 18. veljače 2021. naveo da nije sporno da je tuženik dao materijal u količini koja je navedena u dostavnicama, ali je istaknuo da taj materijal tuženik ne može naplaćivati jer je tužitelj lijevao s tuženikovim materijalom te mu je naplaćivao samo uslugu lijevanja, a nije mu naplaćivao materijal.

23. Sud je u obrazloženju odluke naveo kako je iz iskaza svih saslušanih osoba utvrdio da je tuženik s tužiteljem radio na način da su tužitelju isporučivali materijal, a da je tužitelj za tuženika od dostavljenog materijala radio odljevke propelera. Nadalje, sud zaključuje kako tužitelj nije dužan platiti materijal jer tužitelj nije kupovao materijal od tuženika, već je od tuženikovog materijala lijevao odljevke na zahtjev tuženika. Iz tog razloga sud nije prihvatio iskaz zastupnika po zakonu tuženika JU i svjedoka VU u dijelu u kojem su iskazali da je tužitelj kupovao materijal od tuženika.

24. Međutim, iz isprava u spisu računa i otpremnica te iskaza saslušanih stranaka JU i VU ne može se izvesti zaključak da tužitelj nije bio s tuženikom u poslovnom odnosu kupoprodaje i da nije dužan platiti isporučeni materijal kako to pogrešno zaključuje sud.

25. U svom iskazu 18. veljače 2021. saslušani svjedok VU koji je sporno vrijeme bio direktor tuženika, naveo je da je u spornom razdoblju gospodin ĆU JU bio teško bolestan, a njegova supruga je preuzela taj posao i da su s tužiteljem radili na način da su mu isporučivali materijal i zajedno s materijalom račune za materijal, a tužitelj je za njih (tuženika) radio odljevke propelera. Kada bi se nakupilo dosta računa s jedne i druge strane, knjigovodstvo bi kompenziralo te račune. Istaknuo je da su s pokojnim DU surađivali duže vrijeme na bazi povjerenja i da su tu suradnju nastavili i nakon njegove smrti. Prilikom svake isporuke materijala tužitelju su uz materijal donijeli i račun i dostavnicu koju bi potpisao ili gospodin DU ili netko od tužiteljevih radnika. Isto je ponovo i na ročištu 21. studenog 2023. Smatra da gospođa LU, po njegovom mišljenju nije znala na koji način smo poslovali s pokojnim gospodinom LU. Tvrdio je da su pokušali razgovarati s njom, a ona je sve odbijala. Na upit suda je li tužitelj ranije kroz poslovanje plaćao račune za materijal odgovorio je da nije bilo izravnog plaćanja već da su sve uzajamne tražbine rješavali putem kompenzacije.

26. Saslušana stranka (z.z. tuženika) JU iskazao je da je tuženik 10-15 godina radio s obrtom tužitelja i da su imali usmeni dogovor s pokojnim gospodinom LU i to na način da su manji odljevci imali jednu cijenu, a veći odljevci drugu cijenu. Imali su ugovorenu cijenu lijevanja od 100,00 kn/kg 7 uvećano za PDV u slučaju kada daju prodaju materijal, a cijena je bila veća u slučaju kada se radilo s materijalom tužitelja. Na poseban upit odgovorio je da se dostavnice koje prileže na (str. 110. i 111. spisa) odnose na materijal koji su isporučili tužitelju, a na upit tko je potpisao te dostavnice od strane tužitelja odgovorio je da je robu obično preuzimao CU, a da ne zna tko je potpisao. Naveo je da svaki puta kada su donosili materijal kod tužitelja, predali tužitelju dostavnicu, dostavljeni materijal, a par dana nakon toga bi mu izdali račun za dostavljeni materijal.

27. Dakle, iz iskaza saslušane stranke JU i svjedoka VU proizlazi da je tuženik tužitelju dostavljao-prodavao materijal za izradu propelera, a što proizlazi i iz otpremnica u spisu, te da su većinom poslovali na način da su kompenzirali međusobne dospjele tražbine i da gospođa LU nije znala na koji način je tuženik poslovao s pokojnim gospodinom LU. Stoga suprotno zauzetom stavu prvostupanjskog suda po mišljenju ovog suda tužitelj i tuženik su bili i u obveznopravnom odnosu iz Ugovora o kupoprodaji. Kako je to prethodno utvrđeno prijebojem je prestalo potraživanje tuženika prema računima broj 39-1-1 u iznosu od 836,15 EUR / 6.300,00 kn, broj 49-1-1 u iznosu od 2.787,18 EUR / 21.000,00 kn i broj 70-1-1 u iznosu od 2.369,10 EUR / 17.850,00 kn. S obzirom na to da su ostale neplaćene (nekompenzirane) tražbine tuženika prema računu broj 121-1-1 u iznosu od 22.462,12 kn s dospijećem 7. prosinca 2017. i računu broj 22-1- 1 u iznosu od 32.182,50 kn s dospijećem 9. ožujka 2018., a kako je sam tužitelj- protutuženik na ročištu od 18. veljače 2021. naveo da nije sporno da je tuženik dao materijal u količini koja je navedena u dostavnicama, pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 376. ZOO-a u vezi s čl. 451. st. 3. ZPP-a valjalo je preinačiti odluku suda u dijelu točke IV. izreke i održati na snazi platni nalog za isplatu preostalog iznosa od 7.252,59 EUR / 54.644,62 kn, odnosno u tom dijelu prihvatiti protutužbeni zahtjev. Zatezna kamata je dosuđena po nižoj kamatnoj stopi u skladu sa zahtjevom (str. 68.-69. spisa).

28. S obzirom na to da je tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom, a tuženik s protutužbenim zahtjevom odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a.

29. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a djelomično potvrditi pobijanu presudu i djelomično preinačiti na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a.

Zagreb, 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Nevenka Marković