Poslovni broj: Gž -2232/2023-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica ad.1. TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.2. FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.3. GH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad.4. OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Srđanu Brajeviću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika ad.1. BH, [adresa], sada na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad.2. VH, [adresa], sada na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Mladenu Kuzmaniću, odvj. u [adresa], radi iseljenja, predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-38/2021 od 17. svibnja 2023., u sjednici održanoj 26. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-38/2021 od 17. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica, te se ukida i rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-38/2021 od 17. svibnja 2023. pod točkom I. izreke kojom je odbačena tužba s dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica, kao i pod točkom II. kojom je odlučeno o troškovima postupka, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"II. Nalaže se tuženicima BH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplate tužiteljicama ad.1. TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.2. FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.3. GH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i ad.4. OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 946,57 eura ( tečaj 7,53450 ) uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja:

- na iznos od 1.398,95 kuna odnosno 185,67 eura teče od 24. lipnja.2020.,

- na iznos od 1.050,00 kuna, odnosno 139,36 eura teče od 5. ožujka 2021.,

- na iznos od 1.050,00 kuna, odnosno 139,36 eura teče od 5. travnja 2021.,

- na iznos od 1.050,00 kuna, odnosno 139,36 eura teče od 5. svibnja 2021.,

- na iznos od 1.533,00 kuna, odnosno 203,46 eura teče od 1. svibnja 2021.

- na iznos od 1.050,00 kuna, odnosno 139,36 eura teče od 5. lipnja 2021. pa do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženicima BH, [adresa] i VH, [adresa], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplate tužiteljici ad.2. FH , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 150,66 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja:

- na iznos od 451,96 kuna (59,99 eura) teče od 20. listopada 2020.,

- na iznos od 266,29 kuna (35,34 eura) teče od 24. studenog 2020.,

- na iznos od 150,25 kuna (19,94 eura) teče od 21. ožujka 2021.,

- na iznos od 127,66 kuna (16,94 eura) teče od 19. travnja 2021.,

- na iznos od 138,99 kuna (18,45 eura) teče od 16. svibnja 2021., pa do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena." (točka I. izreke).

1.1. Nadalje je tom presudom odbijen tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"II. Nalaže se tuženicima BH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplate tužiteljicama ad.1. TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.2. FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.3. GH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i ad.4. NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 2.926,54 eura (tečaj 7,53450 ) uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja:

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 eura teče od 5. srpnja 2021.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 eura teče od 5. kolovoza 2021.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 eura teče od 5. rujna 2021.,

- na iznos od 1,050,00 kuna odnosno 139,36 eura teče od 5. listopada 2021.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 eura a teče od 5. studenog 2021.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 eura teče od 5. prosinca 2021.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 eura teče od 5. siječnja 2022.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 eura a teče od 5. veljače 2022.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 eura a teče od 5. ožujka 2022.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 eura teče od 5. travnja 2022.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 eura a teče od 5. svibnja 2022.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 eura teče od 5. lipnja 2022.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 eura teče od 5. srpnja 2022.,

- na iznos od 1,050,00 kuna odnosno 139,36 eura teče od 5. kolovoza 2022.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 eura teče od 5. rujna 2022.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 eura teče od 5. listopada 2022.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 eura teče od 5. studenog 2022.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 eura teče od 5. prosinca 2022.,

- na iznos od 139,36 eura teče od 5. siječnja 2023.,

- na iznos od 139,36 eura teče od 5. veljače 2023.,

- na iznos od 139,36 eura teče od 5. ožujka 2023., pa do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja.

III. Nalaže se tuženicima da počev od 6. ožujka 2023. godine mjesečno isplaćuju tužiteljima iznos od 139,36 eura najkasnije do 5. u mjesecu s osnova iz točke I. i II. tužbe do predaje u posjed tužiteljima nekretnine iz točke I. tužbe s time da su dužni platiti iznose dospjele do pravomoćnosti presude odjednom u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe uvećane zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za obroke koji će ubuduće dospijevati svakog 5-og u mjesecu za tekući mjesec, u slučaju zakašnjenja uvećano za zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena." (točka II. izreke).

1.2. Prvostupanjskim rješenjem je odbačena tužba u dijelu koji glasi:

"I. Nalaže se tuženicima BH, [adresa], i VH, [adresa], da u roku od 15 dana isele iz prostorija koje se nalaze u stambenim zgradama anagrafske oznake [adresa], a koje su sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i da predaju u posjed česticu zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stambene zgrade [adresa], garažu i dvorište bez osoba i stvari tužiteljicama ad.1. TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.2. FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.3. GH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i ad.4. OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]." (točka I. izreke).

1.3. Također je tim rješenjem odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak. (točka II. izreke).

2. Protiv te presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica pod točkom II. izreke, te rješenja u dijelu u kojem je tužba odbačena (točka I. izreke) i kojim je odlučeno o troškovima postupka (točka II. izreke) žale se tužiteljice pobijajući ih zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22.i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se preinače i tužbeni zahtjev prihvati, a tuženike obveže na naknadu troškova postupka tužiteljicama. Ujedno su zatražile i trošak žalbenog postupka.

2.2. Tuženici nisu odgovorili na žalbu.

2.3. Žalba tužiteljica je osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za iseljenjem tuženika i predaju u posjed objekta na adresi [adresa], kao i isplata neplaćenih iznosa najamnine, te nepodmirenih režijskih troškova.

3.1. Između stranaka je sporna pasivna legitimacija tuženika za predaju u posjed i isplatu, a sporno je i jesu li svi režijski troškovi plaćeni.

4. Iz stanja spisa proizlazilo bi sljedeće:

- da je prednica, majka tužiteljica s tuženicima još 90-tih godina prošlog stoljeća zaključila usmeni ugovor o najmu na neodređeno vrijeme i to za prostor površine 25 m2, u [adresa], na adresi [adresa], a potom i za još prostor od 25 m2 na istoj adresi,

- da je najamnina iznosila 1.050,00 kuna uvećano za mjesečne režije, te da su tuženici uredno podmirivali najamninu, donoseći novac osobno njihovoj majci dok je bila živa, a kasnije i tužiteljici ad.4.,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka geodetske struke Ivana Barbalića proizlazi da predmetna nekretnina u naravi predstavlja stambenu zgradu anagrafske oznake Zaječeva 19, površine 25 m2 (katnosti prizemlje, u kojoj se nalazi dnevni boravak i sanitarni čvor), stambenu zgradu anagrafske oznake [adresa], površine 90 m2 (katnosti prizemlje, u kojoj se nalazi dnevni boravak, spavaća soba, sanitarni čvor i ostava/garaža), pomoćni objekt, površine 41 m2 i dvorište površine 339 m2,l

- da su tužiteljice dopisom od 19.ožujka 2021. pozvale tuženike na iseljenje zbog renoviranja stambene zgrade radi useljenja članova svojih obitelji,

- da iz iskaza tužiteljica ad. 1. i ad. 4. proizlazi da su tuženici u periodu od useljenja 1991. godine pa do podnošenja predmetne tužbe živjeli u predmetnoj nekretnini, a samo povremeno da su odlazili na selo, da tužiteljice nikada nisu obavijestili o eventualnom iseljenju, nisu vratili ključeve nekretnine, niti su predmetnu nekretninu predali u posjed tužiteljicama,

- da tuženici nisu redovito podmirivali režijske troškove, kao i da su od ožujka 2021. prestali plaćati ugovoreni iznos najamnine,

- da u svom iskazu svjedok, sin tuženika PH navodi da su tuženici (njegovi roditelji) iz predmetne nekretnine iselili prije četiri godine (2019.) i otišli živjeti na selo kod Drniša, ali da su adresu prebivališta promijenili prije godinu dana (2022.), te da od 2019. godine on u predmetnoj nekretnini živi sam, kao i da je prestao plaćati najamninu tužiteljicama od početka predmetnog spora, ali da i nadalje podmiruje sve režijske troškove,

- da iz dostavnice o uručenju predmetne tužbe proizlazi da su tuženici u ožujku 2021. na adresi predmetne nekretnine osobno zaprimali poštu na svoje ime,

- da iz evidencije JRO MUP-a RH proizlazi da su tuženici od 13. svibnja 1991. do 7. srpnja 2021. imali prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine u [adresa], u [adresa], te da su od 7. srpnja 2021. prijavljeni na drugoj adresi u [adresa], u [adresa].

5. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je prije svega zaključio kako je tužba u ovom sporu preuranjena jer je podnesena prije isteka zakonskog roka od tri mjeseca propisanog odredbom članka 22. stavka 2. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj: 91/96., 48/1 98., 66/98., 22/06., 68/18., 105/20., 36/24. – u daljnjem tekstu: ZNS), a potom je odbacio tužbu s dijelom tužbenog zahtjeva za iseljenje i predaju posjed i zbog nedostatka pasivne legitimacije, s obrazloženjem da tuženici od 7. srpnja 2021. nisu u posjedu predmetne nekretnine. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljica djelomično osnovan u pogledu zahtjeva za plaćanjem iznosa od 946,57 eura s osnove neisplaćene najamnine, kao i iznosa od 150,66 eura s osnove neplaćenih režijskih troškova do srpnja 2021., dok je u preostalom dijelu zahtjev za isplatom preostalog iznosa najamnine i režijskih troškova nakon srpnja 2021. odbio zbog istog razloga nedostatka pasivne legitimacije tuženika.

6. Međutim, odlučna činjenična utvrđenja kako ih je utvrdio prvostupanjski sud za sada se ne mogu prihvatiti iz razloga što su ih tužiteljice žalbenim navodima dovele u sumnju.

7. Prije svega, za istaći je kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda prema kojem je tužba u predmetnom postupku preuranjena jer nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 22. stavka 2. ZNS-a, odnosno zato što do podnošenja tužbe nije istekao otkazni rok od tri mjeseca. Naime svrha te zakonske odredbe je da se najmoprimcima u primjerenom roku i mirnim putem omogući iseljenje bez pokretanja parnice, ali ona nije procesnopravna pretpostavka o kojoj ovisi dopustivost tužbe, odnosno ne predstavlja nedostatak koji bi doveo do njezinog odbacivanja (VSRH Rev x 1267/2013-2 od 8. rujna 2015). Stoga je tužbu bilo moguće podnijeti i prije isteka otkaznog roka, kako to u žalbi pravilno ističu tužiteljice.

8. Nadalje, osnovano žaliteljice ističu u žalbi da nije bilo mjesta odbačaju tužbe u odnosu na tuženike zbog nedostatka pasivne legitimacije jer je za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva za iseljenje i predaju u posjed bitno utvrđenje da su tužiteljice i tuženici sklopili ugovor o najmu predmetne nekretnine, odnosno da su tužitelji najmodavci, a tuženici najmoprimci, kao i da tuženici tužiteljicama predmetnu nekretninu nisu vratili u posjed, a koje činjenice između stanaka nisu sporne, pa su već i prema tome tuženici u ovom postupku pasivno legitimirani. Pritom okolnost da su tuženici navodno iselili iz predmetne nekretnine ne dovodi do zaključka da ne bi bili pasivno legitimirani u ovom sporu pogotovo kod činjenice da su na novoj adresi prebivališta evidentirani tek nakon što su predmetnu tužbu osobno zaprimili upravo na adresi nekretnine čija se predaja u ovom postupku traži, a koju činjenicu utvrđuje prvostupanjski sud navodeći da ista proizlazi iz informacijskog sustava MUP-a (jedinstvenog registra osoba). Dakle, iz navedenog bi proizlazilo da su tuženici odjavom prebivališta s adrese predmetne nekretnine nakon zaprimanja tužbe za iseljenje i predaju u posjed te iste nekretnine (i samo jedan dan prije podnošenja odgovora na tužbu), očito zlouporabili svoja prava, te da bi takav njihov postupak imao za cilj tužiteljicama otežati procesnu poziciju u predmetnom postupku i to bi značilo da se najmoprimac može osloboditi obveze vraćanja nekretnine u posjed najmodavcu iseljenjem iz te nekretnine nakon podnošenja zahtjeva za predaju bez ikakvih posljedica, a koji zaključak nije ni pravno ni životno opravdan ni prihvatljiv.

8.1. Zbog navedenog, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da su tužiteljice svoj zahtjev za iseljenje i predaju u posjed trebale usmjeriti prema svjedoku u ovom postupku PH, sinu tuženika koji, prema navodima tuženika i tog svjedoka, samostalno koristi predmetnu nekretninu, jer tuženici nisu bili ovlašteni prenijeti svoje pravo na treću osobu, niti je ta treća osoba stranka ugovora o najmu sklopljenog 1991. godine. Pritom se ističe da iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi da tuženici nisu predali ključeve nekretnine tužiteljicama, nisu iselili svoje stvari, niti su premetnu nekretninu vratili tužiteljicama u posjed, a što su bili dužni u skladu s odredbom članka 17. ZNS-a.

9. Isto tako, osnovano prigovaraju tužiteljice da, sve kada bi ta činjenica i bila od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari, prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio činjenicu iseljenja tuženika iz predmetne nekretnine, jer je teret dokaza bio na tuženicima, a oni su u postupku na tu okolnost predložili samo saslušanje svjedoka, svog sina, PH za čiji iskaz prvostupanjski sud navodi da ga nije ocijenio vjerodostojnim, pa nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud smatrao tu činjenicu dokazanom, pogotovo kada se ista ne može dokazivati isključivo potvrdom o prebivalištu (JRO MUP), na koju se jedino poziva prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke.

10. Konačno, a zbog svih naprijed navedenih razloga, pogrešan je i zaključak prvostupanjskog suda da tuženici zbog navodnog iseljenja iz predmetne nekretnine ne bi bili u obvezi platiti neplaćene iznose najamnine i režijskih troškova nakon 7. srpnja 2021., što također osnovano u žalbi ističu tužiteljice.

11. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a, uvažiti žalbu tužiteljica i ukinuti prvostupanjsku presudu rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari trebalo je na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a, ukinuti i odluku o troškovima postupka, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

12. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će vodeći računa o uputama iz ovog drugostupanjskog rješenja, pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, pa će ovisno o tim utvrđenjima, pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, kao i o troškovima postupka .

Split, 26. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić