Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Poslovni broj: Gž-341/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Emiru Čustoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. LI iz [adresa], Dr. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. HI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dina Galić i Janica Plantak u Varaždinu, protiv tuženika: 1. KI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. RI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Zdenka Jukić odvjetnica u Čakovcu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu broj Psp-13/2018-33 od 15. ožujka 2022., 26. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu broj Psp-13/2018-33 od 15. ožujka 2022.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem označenim u izreci odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da su tuženici KI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i RI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u razdoblju od 13.10.2018. pa do 15.10.2018. samovlasno i protupravno smetali posjed tužitelja HI [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i to kuće i dvorišta na adresi [adresa], na način da su postavili betonske stupove označene u Skici izmjere do kolovoza 2021. i Skici izmjere – dopuna od listopada 2021., stalnog sudskog vještaka za geodetske poslove Dražena Pintariću, ovlaštenog inženjera geodezije iz Varaždina, Trakošćanska 22, brojkama 1-2-3-4-5, te između njih protegnuli pletenu žičanu ogradu, a čime su tužiteljima onemogućili normalan pristup i obradu vinove loze te sebi prostorno povećali zemljište čitavom dužinom uz čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a čime su tuženici smetali posljednjim mirni i neposredni posjed tužitelja, pa im se
- nalaže da uspostave posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja tako što će ukloniti betonske stupove označene u Skici izmjere od kolovoza 2021. i Skici izmjere – dopuna, od listopada 2021., stalnog sudskog vještaka za geodetske poslove Dražena Pintariću, ovlaštenog inženjera geodezije iz Varaždina, Trakošćanska 22, brojkama 1-2-3-4-5 i pletenu žičanu ogradu koje se proteže između njih, te im se
- zabranjuje ubuduće svako isto ili slično smetanje,
sve pod prijetnjom ovrhe, u roku od 8 dana.
Nalaže se tuženicima da u roku od 8 dana solidarno naknade tužitelju parnične troškove zajedno sa zakonskon zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate."
Naloženo je tužiteljima platiti parnične troškove tuženicima u svoti od 345,07 EUR/2.600, HRK.
2. Tužitelji su podnijeli žalbu protiv navedenog rješenja zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači rješenje tako da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, ili podredno da rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je pravovremena i dopuštena.
4. Tuženici su odgovorili na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite na dijelu nekretnine oznake čest. 1713 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je u naravi kuća i dvorište. Smetanje se, po navodima tužitelja, dogodilo na dijelu nekretnine koji je na skici izmjere vještaka Dražena Pintarića (l.s.87) označen slovima i brojevima S1-S2-S3-1-2-3-4-5, ukupne površine 40 m2. Čin smetanja se sastojao u postavljanju betonskih stupova na dijelu nekretnine koji su označeni brojevima 1, 2, 3, 4, 5 i plavom bojom na skici izmjere i pletene žičane ograde kojom su povezani stupovi.
7. Tužitelji tvrde da su bili u posjedu spornog dijela nekretnine što se nalazi iza ograde gledano sa njihove nekretnine, označene kao čest. 1713 k. o. [katastarska općina], ukupne površine 40 m2.
8. Među strankama je bilo sporno tko je posljednji mirni posjednik spornog dijela nekretnine, kada su postavljeni stupovi i žičana ograda (29. i 30. rujna 2018. ili 13. i 15. listopada 2018.) i pasivna legitimacija drugotuženika, tj. je li drugotuženik sudjelovao u postavljanju stupova i ograde zajedno sa prvotuženikom.
9. Prvostupanjski sud je izvedene dokaze valjano analizirao i cijenio, te je na temelju tih dokaza utvrdio:
- da su tuženici stupove i žičanu ogradu postavili 13. i 15. listopada 2018., iz čega slijedi da su tužitelji podnijeli tužbu u roku određenom člankom 21. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV), s obzirom da su je podnijeli 9. studenog 2018.,
- da je i drugotuženik JI sudjelovao u postavljanju stupova i ograde, dakle da je pasivno legitimiran u sporu,
- da su tuženici bili u posjedu spornog prostora (točka 48. obrazloženja prvostupanjskog rješenja), da tužitelji nisu dokazali svoj posljednji mirni posjed (točka 49. obrazloženja prvostupanjskog rješenja) te da na strani tuženika nije bilo svijesti o tome da se postavljanjem stupova i žičane ograde zadire u tuđi posjed.
Zbog navedenih razloga sud je odbio tužbeni zahtjev.
10. Odluka je pravilna.
11. Kao prvo valja reći da ovaj sud prihvaća kao pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da su tuženici stupove i ograde postavili 13. i 15. listopada 2015. te da je i drugotuženik JI sudjelovao u postavljanju tih stupova i ograde, iz čega proizlazi da je tužba podnesena u roku iz članka 21. stavak 3. ZV-a i da je drugotuženik pasivno legitimiran u sporu.
12. Mjerodavno pravo je odredba članka 22. ZV-a. Tom odredbom je propisano da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan je ovlašten posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Zaštita se pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu (stavak 2.).
13. Prvostupanjski sud je izvedene dokaze slobodno cijenio ali je stečeno uvjerenje opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima, te je na temelju tako utvrđenih činjenica zaključio da je prvotuženik kosio travu do linije ranije ograde i da se ta linija nalazila udaljena 0,55 metara od starih betonskih stupova označenih brojevima 6, 7, 8 i 9 na skici izmjere (l.s.87), da se na tom mjestu sada nalazi ograda, iz čega slijedi da su tuženici bili u posjedu spornog dijela nekretnine. Nadalje, polazeći od činjenice da su tužitelji bili dužni dokazati svoj posljednji mirni posjed spornog dijela nekretnine u smislu odredbe članka 221.a. ZPP-a, prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelji to nisu uradili. Zbog navedenog razloga odbio je tužbeni zahtjev tužitelja. Također je dodao da kod tuženika nije postojala svijest da zadire u tuđi posjed jer su postupali s uvjerenjem da na svojoj nekretnini postavljaju stupove i ograde.
14. Ne može se prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda da kod tuženika nije bilo svijesti da bi postavljanjem stupova i žičane ograde mogao zadirati u tuđi posjed kraj činjenice da je među strankama sporna međa i da je u tijeku postupak za uređenje međe.
15. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su tuženici kosili sporni dio nekretnine tj. da su bilu u posjedu tog dijela nekretnine, odnosno da tužitelji nisu dokazali da su posljednji mirni posjednici.
15.1. Ne stoji tvrdnja da sud nije naveo razloge zašto ne vjeruje iskazima svjedoka koji su potvrdili navode tužitelja. Tako je prvostupanjski sud naveo za svjedoka L da je kosio spornu površinu prije 5-6 godina kada ograde nije bilo a tuženik KI ga je upozorio da je prešao na njegovo zemljište tražeći da tamo ne kosi, te je dao razloge zašto smatra da svjedok nije mogao kositi iza betonskih stupova, svjedoku UI prvostupanjski sud nije povjerovao kada je rekao da je traktorom kosio do poljskog puta u liniji gospodarske zgrade tuženika jer se na tom dijelu (gdje se nalaze stupovi i trsovi tužitelja) nije moglo kositi traktorom već trimerom, a za svjedoka EI je naveo da nije znao kada se posljednji put kosilo.
16. Žalitelji smatraju da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je prvostupanjski sud utvrdio da su tuženici posljednji mirni posjednici spornog dijela nekretnine (točka 48. obrazloženja) zbog čega tužitelji nisu aktivno legitimirani u sporu, a suprotno tome u točki 50. obrazloženja navodi da nije postojala svijest da bi bila riječ o zadiranju u tuđi posjed već su postupali s uvjerenjem da stupove i ogradu postavljaju na svojoj nekretnini. Po stajalištu žalitelja utvrđenje da nisu bili svjesni zadiranja u tuđi posjed presumira činjenicu da su tužitelji posjednici spornog dijela nekretnine. U odnosu na ovaj navod valja ukazati na argumente iz točke 14. obrazloženja ovog rješenja. Iz spisa proizlazi da su tuženici bili svjesni da mogu postavljanjem stupova i žičane ograde zadirati u tuđi posjed. Za počinjenje smetanja nije odlučno da li je osoba koja je počinila radnju namjeravala zadrijeti u tuđi posjed već je dostatno znanje da se poduzetom radnjom smeta tuđi posjed. No, tužitelji ne uživaju posjedovnu zaštitu jer nisu bili posljednji mirni posjednici spornog dijela nekretnine. Posjed (faktična vlast) stvari nije pitanje subjektivnog stava osobe prema stvari već njezinog objektivnog postojanje kao činjenice u stvarnosti. Nepostojanje svijesti da se poduzetom radnjom zadire u tuđi posjed ne znači nužno da je druga osoba u posjedu stvari, kao što to smatraju žalitelji.
17. Prema tome, iz svega iznesenog proizlazi da tijekom prvostupanjskog postupka nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a, niti ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuju žalitelji, kao ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP- a kako je sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo (odredbu članka 22. ZV-a) to je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.
18. Tužitelji su pravilno obvezani na plaćanje troškova prvostupanjskog parničnog postupka jer su u cijelosti izgubili spor.
19. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka je valjalo odbiti kao neosnovan jer je odbijena i njihova žalba.
Dubrovnik, 26. veljače 2025.
Sudac
Emir Čustović
