Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-1019/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku po sutkinji Mariji Vetmi kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GTG Vinkovci d.o.o., Vinkovci, Kralja Zvonimira 1, OIB:10215081461, kojega kao punomoćnik zastupa Damir Varga, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Vjekoslav Cestar, odvjetnik u Vinkovcima, radi novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, broj Povrv-6/2022-8 od 7. studenog 2022., 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Žalba se uvažava te se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, broj Povrv-6/2022-8 od 7. studenog 2022. preinačuje tako da glasi:

„Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Vulića iz Vinkovaca, broj Ovrv-95/2021 od 14. prosinca 2021. kojim se nalaže tuženiku CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da namiri tužitelju GTG VINKOVCI d.o.o., OIB: 10215081461, Kralja Zvonimira 1, 32100 Vinkovci, tražbinu u iznosu od 533,45 EUR (4.019,29 HRK) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. studenog 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope određene člankom 29. stavkom 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 155/23) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 253,00 EUR, uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od 7. studenog 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope određene člankom 29. stavkom 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 155/23) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 130,23 EUR u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

" I. U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Vulića iz [adresa], broj Ovrv-95/2021 od 14. prosinca 2021. kojim se nalaže tuženiku CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da namiri tužitelju GTG VINKOVCI d.o.o., OIB: 10215081461, Kralja Zvonimira 1, 32100 [adresa], tražbinu u iznosu od 4.019,29 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 16.11.2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 437,50 HRK uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od osam dana, te se tužitelj u cijelosti odbija sa tužbenim zahtjevom.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 kn / 207,38 EUR, u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravovremeno izjavio žalbu i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) te bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11.ZPP-a. Predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da se radi o sporu male vrijednosti u smislu članka 458. ZPP-a, s obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

6. Prema članku 467. stavaka 1. i 2. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Predmet spora je tužiteljeva novčana tražbina za plaćanje nepodmirenih dospjelih iznosa za fiksne troškove toplinske energije odnosno naknada za obračunatu snagu nakon izdvajanja tuženika iz toplinskog sustava. Tužitelj potražuje naknadu za obračunatu snagu (uz PDV) za razdoblje od mjeseca rujna 2020. do konca listopada 2021. u sveukupnom iznosu od 533,45 EUR (4.019,29 kn).

8. Ovaj postupak započeo je kao ovršni postupak u kojem je, po prijedlogu za ovrhu tužitelja kao ovrhovoditelja, protiv ovršenika kao tuženika, doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Nikole Vulića iz [adresa], broj OVRV-95/2021. od 14. prosinca 2021.godine.

9. Nakon što je ovršenik prigovorio predmetnom rješenju, prvostupanjski je sud rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

10. Iz stanja u spisu u bitnome proizlazi da je tuženik vlasnik stana u [adresa] u stambenoj zgradi broj 66, [adresa], gdje je grijanje organizirano na način da su svi stanovi predmetne zgrade pripojeni na sustav centralnog grijanja na zajedničkom mjerilu toplinske energije, te da je tuženikov stan izdvojen iz toplinskog sustava 1. prosinca 2015.

11. U razlozima presude kojom je ukinut platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, prvostupanjski sud navodi kako nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava tuženik više nije u mogućnosti niti kupiti toplinsku energiju od tužitelja iz razloga što nije spojen na zajednički dovod toplinske energije, pa prema tome nema ni status krajnjeg kupca u smislu čl. 2 st. 2 toč. 4 Općih uvjeta za isporuku toplinske energije („Narodne Novine“ 35/14, 129/15, dalje u tekstu: Opći uvjeti) i čl. 3. st. 2. toč. 14. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne Novine", broj 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18 i 96/18 - dalje: ZTTE).

12. Prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nema pravo tražiti od tuženika da mu plaća trošak toplinske snage, budući je ovaj trošak izravno vezan za opskrbu toplinskom energijom, a kako tužitelj više ne isporučuje toplinsku energiju tuženiku, to mu ni tuženik nije dužan plaćati trošak snage. Prema ocjeni suda tužiteljev zahtjev da mu tuženik plaća trošak za uslugu koja nije izvršena je suprotan osnovnim načelima obveznog prava iz Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) i to načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. i načelu jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. spomenutog Zakona.

13. Radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, obzirom na neujednačenu sudsku praksu, Vrhovni sud Republike Hrvatske je nakon što je rješenjem poslovni broj Revd-760/2020 od 5. svibnja 2020. dopušteno revizijsko pitanje koje je tužitelj podnio u drugom predmetu u revizijskoj odluci poslovni broj: Rev-285/2021-3, zauzeo stav da su krajnji kupci dužni nakon izdvajanja prema članku 45. stavak 9. ZTTE plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije

– koju energiju (uostalom) za grijanje stana ili vode ni ne koriste. Konkretno, dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u vezi sa grijanjem njihova stana ili prostora (dakle, troškove koji nisu u vezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stalne troškove isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode), ali nastaju kao nužni u obavljanju djelatnosti proizvodnje distribucije toplinske energije za cijelu zgradu, a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije, pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija. To stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao ni troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora.

14. Stoga po ocjeni ovog suda tuženik nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava u prosincu 2015. ima zakonsku obvezu plaćati sve druge troškove u koje spada trošak snage naknade za usluge kupca i poreza na dodanu vrijednost. I sud Europske unije je u presudi EVN Bulgaria Toplofikacia (C-708/17 i C-725/17) od 5. prosinca 2019. presudio da se Direktivi 2011/83 o pravima potrošača i Direktivi 2005/19 o nepoštenoj i poslovnoj praksi ne protivi propis kojim se predviđa da su vlasnici stanova u zgradi u suvlasništvu priključenoj na mrežu područnog grijanja dužni doprinositi troškovima potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade, iako pojedinačno nisu zatražili isporuku grijanja i ne koriste ga u svom stanu te da se Direktiva 2006/32 i 2012/27 o energetskoj učinkovitosti ne protivi tome da se računi koji se odnose na tu potrošnju svakom vlasniku u zgradi u suvlasništvu ispostavljaju razmjerno grijanom obujmu njegova stana. U navedenoj presudi sud je pojasnio pojam „isporuke naručene robe“ u smislu članka 27. Direktive 2011/83 obrazloživši da opskrba unutarnjih instalacija toplinskom energijom i posljedično zajedničkih dijelova zgrade u suvlasništvu koja je izvršena nakon odluke o priključenju zgrade na mrežu zgrade područnog grijanja koju je donijela suvlasnička zajednica u skladu s nacionalnim pravima ne predstavlja isporuku nenaručenog područnog grijanja. Pored toga, da se računi koji se odnose na grijanje u zgradama u suvlasništvu, osobito što se tiče unutarnjih instalacija i zajedničkih dijelova zgrade, ne mogu u potpunosti individualizirati, s obzirom na to da stanovi u takvoj zgradi nisu toplinski neovisni jedan o drugome jer se toplina izmjenjuje između grijanih prostora, manje grijanih prostora ili prostora koji se ne griju.

15. Pri tom, a kako to navodi Vrhovni sud RH, tuženik ne može sa uspjehom tvrditi da od plaćanja opisane fiksne naknade koja se odnosi na troškove snage - u onome što čini njezin navedeni sadržaj, te od onog čemu bi ta naknada trebala služiti, odnosno od grijanja zajedničkih dijelova zgrade ili unutarnjih i vanjskih instalacija zgrade, nema nikakve koristi. Grijanjem zajedničkih dijelova zgrade (primjerice: stubišta, kotlovnice, podrumskih ili tavanskih prostora) ili instalacija zgrade (onih ugrađenih u zidove ili podove) topliji je i njegov stan (kao što je topliji i grijanjem drugih stanova u zgradi, ne nužno samo onih sa kojima graniči zajedničkim zidovima). Valja imati na umu da se grijanjem drugih dijelova zgrade ili drugih stanova kao i održavanjem cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, pridonosi (što se ne može relativizirati ili u vrijednosti umanjivati u onome što i tuženik dobiva) očuvanju i zgrade kao cjeline - a time i stana sa njegovom vrijednošću u vlasništvu (pa i kao stana koji bi imao ili sačuvao bar mogućnost ponovno pristupiti grijanju - ako se postrojenje za grijanje sačuva, makar se izdvojio iz toplinskog sustava).

16. Zbog svega gore navedenog i vlasnik (ovdje tuženik) koji se izdvojio iz zajedničkog sustava grijanja, neovisno o vremenu kada se iz istog sustava izdvojio te bez obzira kupuje li toplinsku energiju za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, ukoliko naravno zajednički sustav grijanja opskrbljuje zajedničke prostorije te ukoliko se nisu svi stanari isključili iz zajedničkog sustava grijanja, mora sudjelovati u pokrivanju prouzrokovanih troškova, fiksne naknade koja se odnosi na troškove snage - u onome što čini njezin navedeni sadržaj (grijanja zajedničkih dijelova zgrade ili unutarnjih i vanjskih instalacija zgrade).

17. Radi izloženog, temeljem članka 373. točke 3., odlučeno je kao u točki I. izreke.

18. Nadalje u pogledu troškova postupka, prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude temeljem članka 373. , a u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a i odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).

19.1.Tužitelju pripadaju troškovi sastava žalbe u svoti od 62,50 bodova pomnoženo prema tužiteljevom traženju s vrijednosti jednoga boda u iznosu od 10,00 kn, a uvećano za pripadajući PDV od 25%, te troškova sudske pristojbe prema podacima iz spisa u svoti od 200,00 kn, što ukupno iznosi 981,25 kn.

20. Imajući u vidu da je člankom 13. stavak 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22 – ispravak) s danom 1. siječnja 2023. euro uveden kao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja to je u odnosu na navedene kunske iznose (obzirom na činjenicu što je u Tbr.50 Tarife vrijednost boda mjerodavnog za izračun nagrade izražen u ranije postojećoj valuti kuna, a i obzirom da su svi tijekom postupka nastali troškovi plaćeni također u tada važećoj valuti) – valjalo izvršiti konverziju u valutu euro i to prema stopi propisanoj Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 u visini od 7,53450 te tuženika u točki II izreke ovosudne presude obvezati na naknadu prouzročenih troškova tužitelju u iznosu od 418,91 EUR, a u točki III na naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 130,23 EUR.

Dubrovnik, 26. veljače 2025.

Sutkinja:

Marija Vetma