REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10000 ZAGREB

Poslovni broj: Pr-8187/2021-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužitelja RA iz [adresa], ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja PA, odvjetničke vježbenice i SA, savjetnice u OGDO-u, 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 33,48 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 4,70 EUR od 16. listopada 2013. do isplate,

- 8,58 EUR od 16. studenog 2014. do isplate,

- 15,46 EUR od 16. prosinca 2012. do isplate,

- 4,74 EUR od 16. svibnja 2014. do isplate,

prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kao i parnični trošak u iznosu od 670,08 EUR zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 26. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u zvanju stariji pravosudni policajac u Zatvorskoj bolnici Zagreb u Zagrebu, na poslovima osiguranja (prema rješenju o rasporedu na radno mjesto). Tuženik je tužitelju u razdoblju od 15. listopada 2013. do 1. kolovoza 2018. isplaćivao mjesečno osnovnu plaću, te osnovnu plaću nije uvećao za sav mjesečni ostvarivan prekovremeni rad, već je osnovnu plaću uvećavao samo za dio mjesečno ostvarivanih prekovremenih sati rada u utuženom razdoblju, slijedom čega mu nije mjesečno isplaćivao dio plaće na koju ima pravo, na ime ostvarivanih prekovremenih sati rada koje je ostvario tužitelj, a tuženik ih nije priznao kao sate prekovremenog rada, iako su isti sati bili duži od dnevnog rada i duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužitelj je prema rasporedu radnog vremena tuženika poslove svoga radnog mjesta u utuženom razdoblju obavlja: - u turnusu; - u redovnom radu ostvarivao je prekovremene sate rada koji su dnevno bili duži od 8 sati dnevno, kao i sate rada koji su odrađivani subotama i nedjeljama; - u turnusu (u ciklusu 12-24- 12-48), ostvarivao je prekovremene sate rada koji su bili duži od redovne smjene i turnusa, te svaki sat rada koji je bio duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, na način da je mjesečno u utuženom razdoblju, a prema rasporedu radnog vremena tuženika, obavljao poslove osiguranja zatvorenika koji se liječe u vanjskim bolnicama;

- te na drugi način kada je ostvarivao sate prekovremenog rada koji mu nisu plaćeni, a bili su duži od dnevnog rada i duži od 40 sati tjedno. Tako kada je radio turnus po danu (od 7,00 do 19 sati) dolazio je na svoje radno mjesto već u 6,45 sati, te po nalogu poslodavca, nakon zaduženja opreme i naoružanja, te službenim vozilom odlazio obavljati poslove osiguranja u vanjskim bolnicama gdje se liječe zatvorenici, da bi tamo preuzeo službu u 7,00 sati, te proveo na poslovima osiguranja zatvorenika sve do 19 sati, kada se po predaji službe vratio u ustanovu u kojoj je zaposlen da bi se razdužio opremom, naoružanjem i službenim vozilom, te je tako ostajao na poslu sve do 19,30 sati. Na isti je način radio i u noćnom turnusu (od 19,00 do 7,00 sati sutradan), te je dolazio na svoje radno mjesto već u 18,45 sati, po nalogu poslodavca, nakon zaduženja opreme i naoružanja i službenog vozila, odlazio u vanjske bolnice, radi preuzimanja službe točno u 19,00 sati, te je osiguranje zatvorenika obavljao sve do 7,00 sati sutradan, kada je točno u 7,00 sati predao službu, te se službenim vozilom vraćao u ustanovu u kojoj je zaposlen, da bi razduženjem opreme, naoružanja i službenog vozila ostao na poslu sve od 7,30 sati. Na navedeni način, tužitelj je ostvarivao prekovremeni rad koji je bio duži od 12 sati koliko je trajao turnus. Prema stavku 2. Tumačenja broj 12/44 od 13. lipnja 2013., u prekovremeni rad uračunava se samo rad duži od propisanog radnog vremena, koji se obavlja na zahtjev poslodavca. Ukupno vrijeme prekovremenog rada (sati i minute) zbrajaju se na mjesečnoj osnovi i zaokružuje na ostvarene pune sate prekovremenog rada. Prema Tumačenju broj 14/56 od 18. studenog 2015., u radno vrijeme ubraja se cijelo vrijeme koje službenik od dolaska na posao u Zatvorsku bolnicu Zagreb do vremena kada se razdužio, odnosno kada je završio njegov dnevni raspored rada. Tumačenje br. 2/35 od 23. svibnja 2018., koje je dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje KU- a za državne službenike i namještenike, prema kojem se redovni mjesečni fond radnih sati dobije na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži sa 8 sati. Tuženik nije tužitelju priznavao mjesečno odrađene sate rada u utuženom razdoblju, koje je ostvarivao odlaskom iz ustanove u kojoj je zaposlen, na obavljanje poslova svog radnog mjesta, u vanjsku bolnicu, radi osiguranja zatvorenika, koji su se liječili u tim vanjskim bolnicama i povratkom iz vanjskih bolnica u ustanovu, prema rasporedu radnog vremena, a isti sati su bili duži od turnusa, dakle, tužitelj je prekovremeni rad ostvarivao, prema rasporedu radnog vremena tuženika, na način da je tužitelj prije preuzimanja službe u vanjskoj bolnici, dolazio na svoje radno mjesto, gdje bi se zadužio potrebnom opremom, naoružanjem i službenim vozilom, a isto tako i nakon predaje službe vraćao se u ustanovu gdje je zaposlen, da bi se razdužio opremom, naoružanjem i službenim vozilom, te se sve to vrijeme smatra da je tužitelj proveo na radnom mjestu, na koji način je ostvarivao prekovremene sate rada kako u redovnom radu, tako blagdanom, neradnim danima određenim Zakonom. U navedenoj situaciji sve to vrijeme provedeno na radu bilo je duže od turnusa i smatra se vremenom provedenim na radu. Na tako ostvarene prekovremene sate rada, tužitelj imao pravo da mu se osnovna plaća uveća za svaki tako odrađen u noćnom dijelu dana za – 40% i u drugoj smjeni za – 10%, subotama – 25%, nedjeljama – 35% i za rad blagdanom – 150%, jer se ovi dodaci međusobno ne isključuju. Isto tako, tužitelj ima pravo da mu se tako ostvareni prekovremeni sat rada u utuženom razdoblju obračuna na osnovnu plaću koja je već prethodno uvećana za iznos od 30% za posebne uvjete rada. Pošto tuženik nije u cijelosti mjesečno, u utuženom razdoblju isplaćivao sav prekovremeni rad, tužitelju nije u cijelosti isplaćivana i naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju, te s tog osnova potražuje da mu se plati razlika neisplaćene naknade. Tužitelj se prije podnošenja ove tužbe obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu, koje je stvarno i mjesno nadležnost za postupanje pred ovim sudom, međutim, u roku od 3 mjeseca od podnošenja zahtjeva, o zahtjevu nije odlučeno.

1.1. Podneskom od 27. siječnja 2025. tužitelj predlaže da sud usvoji konačno postavljeni tužbeni zahtjev i naloži tuženiku isplatu ukupnog iznosa od 33,48 EUR sa zateznim kamatama tekućim na mjesečne iznose od dana nakon dospijeća plaće u mjesecu za prethodni mjesec, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 8. veljače 2019. tuženik navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora (str. 6-7 spisa), rješenja tuženika (str. 26-39 spisa), obračunske liste plaća (str. 40-153 spisa), Evidencije radnog vremena tužitelja (str. 154-276 spisa), CD s kopijom izvješća dežurnog, dnevni raspored rada od 2013. do 2018. i dnevni raspored rada 2019. (str. 280 spisa), saslušan je svjedok KA (str. 282-283 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (str. 292-301 spisa), proveden je dokaz dopunskim financijskim vještačenjem (str. 550-553 spisa) te je izvršen uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

5. Nije sporno da je tužitelj državni službenik zaposlen u državnoj službi u Zatvoru u Zagrebu, na poslovima osiguranja, kao i da se prije podnošenja ove tužbe obratio nadležnom državnom odvjetništvu u Zagrebu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u skladu s člankom 186.a ZPP-a.

6. Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatom razlike plaće za utuženo razdoblje s osnove rada duljeg od formalno propisanog radnog vremena i to za redovan rad u turnusu, za one radne dane u koje je bio upućivan na rad u vanjske bolnice, zbog preprate zatvorenika.

7. Iz iskaza svjedoka KA proizlazi da je zaposlen kod tuženika u Ministarstvu pravosuđa, u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu i da tamo obavlja poslove osiguranja koji se sastoji od osiguranja zatvorenika, sprovođenja zatvorenika i osiguranje objekta. Tužitelj mu je poznat jer su zajedno radili, a u međuvremenu je tužitelj dao otkaz i više ne radi kod tuženika. U spornom razdoblju je tužitelj, kao i on, i ostali kolege radili su u turnusima, te se radilo ujutro od 07,00 do 15,00 sati, međutim već su u 06,45 sati morali biti obučeni u uniformi, morali su u to vrijeme 06,45 zaduživati naoružanje, vozilo, sve se to činilo u zatvorskoj bolnici, a potom su morali čim bi zadužili naoružanje, odlaziti u vanjske bolnice, kao što su Rebro, Vinogradska, Sv. Duh i sl. gdje su vršili osiguranje zatvorenika, i tamo bi bili, pa tako i tužitelj u tom turnusu, do 15,00 sati. U 15,00 sati bi došla druga smjena, a njima kojima je završilo radno vrijeme u 15,00 sati su se vozilom vraćali u zatvorsku bolnicu gdje bi se razdužili sa oružjem presvlačili i sl., te bi oko 15,30 sati bili gotovi sa svojom smjenom, ovisno o kojoj bolnici u Zagrebu se radi obzirom na udaljenost. Kada se radilo popodne, radno vrijeme je bilo od 07,00 ujutro do 19,00 sati, dolazili su ujutro u 06,45 a odlazili su u 19,30 sati. Noćna smjena je bila službeno od 19,00 do 07,00 ujutro, ali opet sve po istom principu, dolazili su u 18,45 sati, a odlazili iz te smjene oko 07,30 ujutro. Tuženik im je rekao da im se ne evidentiraju ti raniji dolasci i kasniji odlasci. Ističe kako im tuženik nije platio te prekovremene sate radnog vremena, a radili su u tom režimu temeljem usmene zapovijedi nadređenog. Također je želio naglasiti da je sindikalni povjerenik te je kao takav pisao dopise upravi zatvorske bolnice i voditelju Odjela osiguranja FA, gdje je tražio da se vrijeme kada dolaze i odlaze sa posla evidentira te da im se to plaća kao prekovremeni rad, ali nikada nije dobio odgovor. Na poseban upit zp. tužitelja da li se negdje evidentiraju raniji dolasci i kasniji odlasci sa posla, odgovara: da u knjizi izviješća dežurnog, prije se pisalo rukom sada se to evidentira putem kompjutora.

8. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedoka KA budući je životan, logičan i uvjerljiv te u bitnim činjenicama u skladu s navodima tužitelja danim u tužbi i tijekom postupka. Stoga je sud, vodeći se čl. 10. st. 1. ZPP-a, a držeći činjenično stanje dovoljno utvrđenim, odlučio ne saslušavati tužitelja na navedene okolnosti.

9. Cijeneći sve navedeno sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju, kada je radio u turnusu od 7,00 do 19,00 sati ili od 19,00 do 7,00 sati, u pojedine dane odlazio raditi u vanjske bolnice, te je morao doći pola sata ranije kako bi zadužio oružje i vozilo te kako bi se presvukao i preuzeo zadatak, a također kada bi se vraćao iz vanjske bolnice, također bi ostajao pola sata duže na poslu, jer je trebalo oko pola sata da se vrati iz vanjske bolnice, te da razduži oružje, vozilo i da se presvuče.

10. Prema čl. 170. st. 1. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika ("Narodne novine" broj: 89/10, 76/15) izravno nadređeni rukovoditelj je prije početka obavljanja policijskih poslova dužan provjeriti jesu li policijski službenici propisno odjeveni, naoružani i opremljeni te jesu li psiho-fizički sposobni za obavljanje policijskih poslova, a iz iskaza svjedoka saslušanog u ovom postupku proizlazi da se vršila upravo takva provjera.

11. Prema čl. 43. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje: ZR/09) i čl. 61. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR/14) puno radno vrijeme ne može biti duže od 40 sati tjedno, dok čl. 86. ZR/09 odnosno čl. 94. ZR/14 propisuje pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

12. Prema čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 104/13, 112/17) radnik ima pravo na uvećanje plaće za svaki sat rada noću 40%, prekovremeni rad 50%, subotom 25%, nedjeljom 35%, blagdanom neradnim danom utvrđenim Zakonom i dan Uskrsa 150%, u drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5%. Prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

13. U Odlukama Vrhovnog suda RH poslovni br. Revr-466/07-2 od 5. rujna 2007. i Revr-1668/12-2 od 26. travnja 2016., zauzeto je pravno shvaćanje da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena radi zaduženja i razduženja po obavljenom poslu ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena može vrednovati odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusima. U konkretnom slučaju riječ je o stalnom (kontinuiranom radu), odnosno situaciji u kojoj je tužitelj radio u utuženom razdoblju dulje od punog radnog vremena.

14. Kako je u ovom predmetu utvrđeno da je tužitelj dolazio na posao 30 minuta prije početka turnusa i ostajao je na poslu 30 munuta nakon kraja turnusa, odnosno prije početka i nakon završetka radnog vremena, to se u konkretnom slučaju ima smatrati da se radi o vremenu provedenom na radu duljem od formalno propisanog radnog vremena. To vrijeme ne može se podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali isto valja vrednovati odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusu. Slijedom navedenog, dodatno odrađeni sati tužitelja (pola sata prije početka turnusa i nakon kraja turnusa) nemaju karakter prekovremenog rada, ali imaju karakter redovnog rada u turnusu pri čemu je u ovom postupku utvrđeno da se radi o stalnom radu jer je tužitelj kontinuirano dolazio u policijsku postaju pola sata prije početka turnusa i nakon završetka turnusa, pri čemu mu je rad bio organiziran u turnusu, odnosno ne radi se o povremenom obavljanju poslova po nalogu kao to prepisuje odredbe čl. 65. ZR-a koja regulira pojam prekovremenog rada. Stoga tužitelj ima pravo da mu se plati tih pola sata prije početka i nakon kraja turnusa, ali ne kao prekovremeni rad, već kao za rad u turnusu.

15. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. koji je u dopunskom nalazu i mišljenju od 28. studenog 2024. naveo da neisplaćena bruto plaća s osnova preuzimanja službe u vanjskim bolnicama, u turnusu od ponedjeljka do petka, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom, zbog pola sata ranijeg dolaska na posao i pola sata kasnijeg odlaska s posla, u utuženom razdoblju od rujna 2013. do kolovoza 2018. iznosi ukupno 33,48 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu ‘n1’ Tabele 1a ove dopune.

16. Sud je prihvatio dopunu nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića jer je isti sačinjen nakon pribave i uvida u svu relevantnu dokumentaciju te je isti logičan, obrazložen i sačinjen sukladno pravilima struke, a nakon izrade istog niti stranke nisu imale primjedbe.

17. S obzirom da je tužitelj specificirao konačno postavljeni tužbeni zahtjev sukladno dopunskom nalazu i mišljenju vještaka, sud je usvojio predmetni tužbeni zahtjev te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

18. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od 16.-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i čl. 92. st. 3. ZR-a, kao u izreci, dok se odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju valjalo priznati jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak po Tbr. 7/9 - 50 bodova, što uz vrijednost boda iznosi 100,00 EUR, uvećano za trošak PDV-a, ukupno 125,00 EUR. Tome valja dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 545,08 EUR pa ukupni trošak tužitelja iznosi 670,08 EUR.

20. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

21. S obzirom da tuženik nije uspio u postupku, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, ne pripadaju mu troškovi parničnog postupka.

22. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 26. veljače 2025.

Sudac :

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku