Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11075/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak-Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog KN zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("NN" broj: 70/17., 126/19. 84/21., 114/22., 36/24.) odlučujući o žalbi okrivljenog KN podnijetoj po branitelju Krešimiru Biočiću odvjetniku iz Imotskog protiv presude Općinskog suda u Makarskoj broj: Pp-26/2023-7 od 29. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljenika KN, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti prvostupanjska presuda se ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
- Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni KN je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji prekršaj mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 150,00 eur koju kaznu je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
2. Okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.
3. Protiv te presude okrivljeni KN je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o visini kazne. Žalitelj u bitnom ističe da u činjeničnom postupku nije utvrđeno da bi počinio prekršaj za koji ga se tereti, da je u postupku svakako trebalo ispitati oštećenika ČN da bi se utvrdilo je li postupanje okrivljenika kod njega izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost, jednako tako ističe da se nije uzelo u obzir postupanje oštećenika koje je dovelo do izgovorenih riječi žalitelja te da je navedeno trebalo utvrditi u cijelom kontekstu događaja.
4. Žalba je osnovana.
5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, pritom je ovaj Sud po službenoj dužnosti utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona odnosno da se presuda temelji na nezakonitom dokazu, a na koju povredu ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, a jednako tako pravilno žalitelj ističe da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno.
6. Naime, iz zapisnika o glavnoj raspravi održanoj 27. studenog 2024. (strana 3) proizlazi da je u dokazne svrhe pročitan zapisnik o ispitivanju svjedoka Postaje granične policije Imotski od 31. prosinca 2022., a prvostupanjski sud u obrazloženju odluke o krivnji navodi da u postupku nije ispitao svjedoka žrtvu ČN jer da je okrivljenik detaljno i okolnosno priznao događaj te da izvođenje navedenog dokaza nije svrsishodno te u točki 2. navedenog obrazloženja pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka ČN od 31. prosinca 2022. sastavljen od tužitelja Policijske uprave splitsko – dalmatinske, Postaje granične policije Imotski te je prvostupanjski sud u točki 5. obrazloženja pobijane presude naveo da temeljem priznanja okrivljenika te i svih ostalih izvedenih dokaza, je zaključio u potpunosti dokazanim djelo okrivljenika kako je pobliže činjenično opisano u izreci ove presude.
7. Dakle, prvostupanjski sud odluku o krivnji temelji na zapisniku o ispitivanju svjedoka ČN koji nije sastavljen sukladno odredbi članka 285. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 86/09, 80/11, 91/12- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24), a na koju odredbu upućuje članak 82. stavak 3. Prekršajnog zakona. Naime, iz navedenog zapisnika je razvidno da je svjedok VN nećak okrivljenika, da je upozoren na blagodat nesvjedočenja i da je otklonio blagodat i naveo da želi svjedočiti, međutim iz navedenog zapisnika proizlazi da je svjedok upozoren u smislu odredbe članka 285. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku da će se njegov iskaz ako odluči svjedočiti, bez obzira na njegovu kasniju odluku moći koristiti kao dokaz, međutim odgovor svjedoka nije unesen u zapisnik u tom dijelu.
1. Odricanje od prava na blagodat nesvjedočenja je uneseno nakon prvog djela upozorenja iz članka 285. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku, međutim u odnosu na upozorenje da će se njegov iskaz ako se odluči svjedočiti bez obzira na njegovu kasniju odluku moći koristiti kao dokaz, odgovor svjedoka nije unesen u zapisnik iako se radi o imperativnoj zakonskog obvezi.
2. Odredbom članka 300. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku propisano je da ukoliko upozorenje iz članka 285. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ni odricanje nije ubilježeno u zapisnik, takav iskaz se ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku, a iz stanja spisa je razvidno da je prvostupanjski sud i na temelju tog dokaza odlučio o krivnji žalitelja pa je na taj način počinjena gore navedena bitna povreda.
8. Navedeno proizlazi iz sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske predmet broj: Ikž-654/2020-4 od 4. prosinca 2020. i Ikž-15/2020-4 od 12. veljače 2020.
9. Nadalje, pravilno žalitelj ističe da niti činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno.
10. Prvostupanjski sud je na temelju priznanja okrivljenika te svih izvedenih dokaza, a posebno iz iskaza svjedoka MN te dovođenjem tih iskaza u međusobnu vezu zaključio da je okrivljenik počinio prekršaj činjenično opisan u izreci, a u postupku nije ispitao svjedoka žrtvu ČN s obrazloženjem da je priznanje okrivljenika detaljno i okolnosno te smatra da izvođenjem dokaza ispitivanja svjedoka žrtve nije svrsishodno i da bi donijelo odugovlačenje postupka s obzirom da je za istog bila neuredna dostava, a prema saznanjima suda isti ne živi u ovoj županiji.
11. Međutim, ovaj Sud nije prihvatio navedeno obrazloženje suda jer u prvostupanjskom postupku nije na nedvojben način utvrđeno da je li postupanje okrivljenika kod žrtve izazvalo povredu dostojanstva ili uznemirenost, a što je zakonsko obilježje prekršaja iz primijenjene odredbe zakona. Dakle, imajući u vidu da se okrivljenik očitovao da nije kriv za počinjenje prekršaja koje mu se stavlja na teret, priznao je riječi koje je izgovorio kritične zgode, međutim u postupku je trebalo ispitati žrtvu odnosno svjedoka ČN na okolnost jesu li navedene riječi kod njega izazvale povredu dostojanstva ili uznemirenost, pa dakle, prvostupanjski sud nije u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice za primjenu odredbe članka 21. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
12. Zbog navedenih razloga trebalo je žalbu okrivljenika prihvatiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Prvostupanjski sud će ponovno provesti dokazni postupak, u postupku ispitati okrivljenika te svjedoka ČN, jednako tako ponovno ispitati svjedoka MN, postupiti u smislu razloga ove odluke te nakon analize i ocjene svih provedenih dokaza i pravnorelevantnih činjenica u ovom predmetu donijeti novu valjano obrazloženu odluku.
13. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 26. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak-Medaković,v.r.
Mirjana Medić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj, u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
