REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1680/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ĐG, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi oštećenice tužiteljice KG, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 15. siječnja 2025., broj: Pp-9718/2024-11, u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba oštećenice tužiteljice KG kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 15. siječnja 2025., broj: Pp-9718/2024-11, na temelju čl. 182. t. 1. (ispravno: čl. 182. t. 1. i 3.) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođen je optužbe okr. ĐG da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnijela oštećenica tužiteljica, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba prekršajnog postupka (u žalbi je vjerojatno omaškom u pisanju navedeno da se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka). Predlaže da se žalba prihvati, a pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik kazni po zakonu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih oštećenica tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Prije svega, dio činjeničnog opisa optužnog prijedloga u kojem se okrivljeniku stavlja na teret događaj koji se odvio u dvorištu ne sadrži bitna obilježja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, zbog čega nije ni mogao biti predmet utvrđivanja u dokaznom postupku. Ovo stoga što dvorište, po kategorizaciji javnih mjesta u smislu odredaba Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, spada u kategoriju tzv. fiktivnog javnog mjesta, tj. onog mjesta koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali pod određenim uvjetima (dostupnost vidiku ili čujnosti s neograničenog javnog mjesta) može imati takav značaj.
5.1. Za ispunjenje bića onih prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kod kojih je javnost mjesta bitno i konstitutivno obilježje bića djela, a počinjena su na fiktivnom javnom mjestu, o čemu se upravo i radi u ovom dijelu inkriminiranog događaja, nužno je da činjenični opis optužbe sadrži naznaku (opis) da se ponašanje okrivljenika reflektiralo, znači da je bilo vidljivo ili čujno, na neograničeno otvorenom javnom mjestu, jer u protivnom, dakle u nedostatku tog konstitutivnog elementa bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
5.2. S obzirom da u onom dijelu optužnog prijedloga u kojem se okrivljeniku stavlja na teret događaj koji se odvio u dvorištu, znači na fiktivnom javnom mjestu, nije opisano da bi njegova radnja bila čujna odnosno vidljiva na neograničenom javnom mjestu, to ovaj dio optužnog prijedloga ne sadrži bitna obilježja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, zbog čega nije ni mogao biti predmet utvrđivanja u dokaznom postupku.
6. Žalbene navode kojima oštećenica tužiteljica pobija obranu okrivljenika o njenoj nespremnosti predaje stvari u dogovorenom terminu te sve ostale brojne žalbene navode koji se odnose na okolnost dogovora za predaju stvari ovaj sud nije razmatrao, jer su irelevantni za pravilno i potpuno utvrđenje odlučnih činjenica u vezi krivnje okr. ĐG za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. U tom smislu su irelevantni i dokazi – fotografije stvari pripremljenih za predaju, za koji dokaz je oštećenica tužiteljica predlagala da se pribavi od policijskih službenika i izvede u prvostupanjskom dokaznom postupku, a što je prvostupanjski sud, pravilno i osnovano, odbio izvesti.
7. U odnosu na žalbeni navod kojim se ističe da oštećenica tužiteljica nije bila prisutna ispitivanju svjedoka ĆG i nije mu mogla postavljati pitanja i protiviti se njegovom lažnom iskazu treba navesti da su mogućnost i uvjeti izvanraspravnog ispitivanja svjedoka (i vještaka) propisani čl. 167. st. 7. Prekršajnog zakona. S obzirom da se, kako to proizlazi iz podataka u spisu, nisu bili ostvarili uvjeti za održavanje glavne rasprave zakazane za 12. studenog 2024., prvostupanjski sud je, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, svjedoka ĆG, koji se odazvao pozivu za raspravu, ispitao izvan rasprave. Dakle, svjedok ĆG je pravilno ispitan izvanraspravno jer su se bili u potpunosti ostvarili uvjeti iz čl. 167. st. 7. Prekršajnog zakona.
7.1. Zapisnik o izvanraspravnom ispitivanju svjedoka ĆG prvostupanjski sud je, kako to također propisuje čl. 167. st. 7. Prekršajnog zakona, pročitao na raspravi u kasnijem dokaznom postupku. Iz zapisnika o glavnoj raspravi održanoj 14. siječnja 2025. proizlazi da su istoj bili nazočni i okrivljenik i oštećenica tužiteljica te da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku, između ostalog, pročitao iskaz svjedoka ĆG od 12. studenog 2024. Na pročitani iskaz, oštećenica tužiteljica nije imala primjedbi, nije prigovarala istinitosti istog, niti je predložila da se navedeni svjedok ispita u njenoj nazočnosti kako bi mu mogla postaviti neka kontrolna pitanja.
7.2. Slijedom prethodno navedenog, nije bilo procesnih povreda u izvođenju dokaza ispitivanja svjedoka ĆG a oštećenica tužiteljica nije u prvostupanjskom postupku prigovarala istinitosti njegovog iskaza pa se žalbeni navodi kojima se tvrdi da je ovaj svjedok dao lažan iskaz da se zbog proteka vremena uopće ne sjeća inkriminiranog događaja ukazuju zakašnjelim.
8. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima se ukazuje da je bilo potrebno ispitati policijske službenike koji su, po dojavi, postupali u vezi inkriminiranog događaja. Prvostupanjski sud je pravilno i osnovano ovaj dokazni prijedlog oštećenice tužiteljice odbio jer prepričavanje sadržaja obavijesnih razgovora nije zakonit dokaz u prekršajnom postupku.
9. Slijedom svega navedenog, žalba oštećenice tužiteljice nije osnovana pa je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 26. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i oštećenicu tužiteljicu.
