REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-9830/2024

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. TF, zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 14. rujna 2024., broj: 18. Pp-11826/2024, ispravljene rješenjem broj Pp-11826/2024 od 26. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okr. TF, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 14. rujna 2024., broj: 18. Pp-11826/2024, ispravljenom rješenjem broj Pp-11826/2024 od 26. rujna 2024., proglašen je krivim okr. TF da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 4. st. 1. podst. 3., kažnjiv po čl. 39. st. 1. t. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je izrečena novčana kazna 260,00 eura, u koju se lišenje slobode 13. i 14. rujna 2024. uračunava kao 79,64 eura, pa je okrivljeniku preostala novčana kazna 180,36 eura, koju je dužan platiti u roku tri mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne.

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 32. st. 1. podst. 1. i 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, izrečena je zaštitna mjera zabrane prisustvovanja svim nogometnim utakmicama HNK Hajduk i Hrvatske nogometne reprezentacije na području cijele Republike Hrvatske i u inozemstvu u trajanju 12 mjeseci, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno da se okrivljenik u cijelosti oslobađa obveze naknade istih.

2. Okrivljenik je, putem braniteljice odvjetnice Mare Lešina, pravodobno podnio žalbu protiv presude prvostupanjskog suda prije nego li je bila ispravljena, podnio je dopunu žalbe nakon što je prvostupanjski sud donio rješenje o ispravku presude te je pravodobno podnio žalbu i nakon što mu je dostavljen novi prijepis presude s ispravkom. Žalba je podnesena zbog svih žalbenih osnova s prijedlogom da se prihvati i pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda odnosno da se ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. S obzirom na istovjetnost i kompatibilnost sadržaja svih žalbi, iste će biti razmatrane kao jedna žalba.

3. Žalba je osnovana.

4. Razmotrivši predmet i navode žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da okrivljenik osnovano u žalbi ističe da je izreka pobijane presude proturječna sama sebi, kao i razlozima presude, čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.).

5. Naime, u činjeničnom opisu djela za koje je okrivljenik proglašen krivim u izreci pobijane presude navedeno je da je okrivljenik na športsko natjecanje između GNK Dinama i HNK Hajduka pokušao unijeti jedno pirotehničko sredstvo tzv. bengalku kao i jednu potkapu crne boje s prorezima za oči tzv. „fantomku“. Takvo njegovo postupanje je prvostupanjski sud pravno označio kao prekršaj iz čl. 4. st. 1. podst. 3., kažnjiv po čl. 39. st. 1. t. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, znači kao prekršaj pokušaja ulaska, dolaska i boravka na prostoru športskog objekta u alkoholiziranom stanju iznad 0,50 g/kg odnosno odgovarajućeg iznosa miligrama u litri izdahnutog zraka, unatoč tome što iz činjeničnog opisa nije uopće vidljivo da bi inkriminirane prilike bilo provedeno mjerenje količine alkohola u organizmu okrivljeniku niti je opisan rezultat tog mjerenja.

6. S obzirom da je radnja počinjenja prekršaja bitan element prekršaja i kao takva mora opisana, kako u činjeničnom opisu prekršaja, tako i u pravnoj kvalifikaciji, koji međusobno moraju biti u suglasju, a što ovdje nije slučaj, jer je u pravnoj kvalifikaciji navedeno da je okrivljenik počinio oblik prekršaja iz Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima koji nije opisan u činjeničnom opisu djela, to okrivljenik osnovano ističe da je izreka pobijane presude proturječna sama sebi, čime je ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona. Izreka presude mora biti jasna i nedvosmislena kako u odnosu na osobu okrivljenika tako i u odnosu radnje okrivljenika kojima se ispunjava biće prekršaja, i njihovo pravno kvalificiranje mora biti jasno, precizno i neproturječno.

7. U pravu je okrivljenik i kada ističe da je rješenje prvostupanjskog suda broj Pp-11826/2024 od 26. rujna 2024., kojim je presudu ispravio u dijelu izrečene zaštitne mjere, nezakonito. I po stavu ovog suda, donošenjem rješenja o ispravku, prvostupanjski sud je povrijedio čl. 186. st. 1. Prekršajnog zakona jer se ne radi o očitoj omašci u smislu navedene zakonske odredbe.

8. Naime, prvostupanjski sud je predmetnim rješenjem zabranio okrivljeniku prisustvovanje nogometnim utakmicama, osim HNK Hajduk, kako je to bilo navedeno u prvotno donesenoj presudi, i nogometnim utakmicama reprezentacije Republike Hrvatske, navodeći da je došlo do očite omaške u pisanju izreke presude koju je donošenjem tog rješenja ispravio.

9. Smisao odredbe čl. 186. st. 1. Prekršajnog zakona je otklanjanje nepravilnosti u pisanju i to u razumnoj mjeri. Znači, ako je iz cijele odluke o prekršaju jasan njen sadržaj te iz čitavog konteksta proizlazi da se radi o nepravilnostima u pisanju i to u razumnoj mjeri (npr. pogrešno je navedeno ime svjedoka, iako je iz svih podataka vidljivo o kome se radi ili je pogrešno naveden datum održavanja glavne rasprave ili su počinjene gramatičke pogreške i slično), nedvojbeno je prvostupanjski sud ovlašten to ispraviti rješenjem, jer ti manji nedostaci nisu imali za posljedicu ni apsolutno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka niti su okrivljenika dovodili u teži položaj. Dakle, smisao odredbe čl. 186. st. 1. Prekršajnog zakona je otklanjanje takvih pogrešaka koje nisu tolikog značaja da bi za posljedicu imale bitnu izmjenu odluke, niti saniranje počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, kao što je to učinio prvostupanjski sud u ovom predmetu.

10. Izmjena presude koju je prvostupanjski sud učinio donoseći predmetno rješenje, a očito se radi o tome da je izričući zaštitnu mjeru propustio obuhvatiti sva športska natjecanja u odnosu na koja je želio izreći zaštitnu mjeru, nikako ne može biti saniran ispravkom presude, jer se ne radi ni o kakvoj pogrešci u imenima i bojevima odnosno ni o jednom razlogu ispravka predviđenom čl. 186. st. 1. Prekršajnog zakona. U konkretnom slučaju je rješenjem o ispravku u bitnome promijenjena odluka o zaštitnoj mjeri i to na štetu okrivljenika te je prvostupanjski sud tim ispravkom sanirao bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka koju je počinio (proturječnost između izreke i obrazloženja presude) time što je zaštitnu mjeru izrekao samo u odnosu na nogometne utakmice HNK Hajduk a u obrazloženju iznio razloge i u odnosu na nogometne utakmice reprezentacije Republike Hrvatske, što nije dopustivo raditi ispravljanjem odluke o prekršaju.

11. Također, u pravu je okrivljenik i kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud, izrekao nepostojeću zaštitnu mjeru. Zaštitna mjera izrečena u pobijanoj presudi ne postoji ni u jednom podstavku Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima niti u odredbama Prekršajnog zakona, nego je očigledno da zapravo predstavlja nepotpunu kombinaciju zaštitnih mjera iz čl. 32. st. 1. podst. 1. i 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, pri čemu ni za jednu od tih mjera nisu izrečene nikakve obveze okrivljenika (za mjeru iz čl. 32. st. 1. podst. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima obveza javljanja u policijsku postaju, a za mjeru iz čl. 32. st. 1. podst. 3. tog Zakona obveza javljanja u policijsku postaju i obveza predavanja putne isprave). Navedeni nedostatak nije otklonjen činjenicom da je prvostupanjski sud, u izreci presude, citirao odredbe čl. 32.a st. 1., 2. i 4. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, jer se radi o zakonskim odredbama koje reguliraju način izvršenja zaštitnih mjera koje, da bi bile izvršive, moraju biti pravilno izrečene, a što u pobijanoj presudi propušteno učiniti. Osim toga, upravo iz razloga što se radi o zakonskim odredbama koje reguliraju način izvršenja zaštitnih mjera, nikako im nije mjesto u izreci pobijane presude.

12. Izrekavši zaštitnu mjeru koja, u sadržaju kako je navedeno u izreci pobijane presude, nije propisana ni Prekršajnim zakonom, a ni Zakonom o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, prvostupanjski sud je prekoračio ovlast koju ima po zakonu i, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo (čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona). Zaštitne mjere, po svom sadržaju i duljini trajanja, strogo su i izričito propisane kako Prekršajnim zakonom tako i posebnim zakonima, pa tako i Zakonom o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, i iste se moraju izricati upravo onako kako su propisane, a što znači da prvostupanjski sud nema nikakve ovlasti, prilikom izricanja zaštitnih mjera, iste mijenjati na bilo koji način.

13. Zbog počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, trebalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će na odgovarajući način otkloniti istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, iznova provesti dokazni postupak te će donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku, u kojoj će navesti jasne razloge o svim odlučnim činjenicama. Pritom će prvostupanjski sud, u slučaju eventualnog donošenja osuđujuće presude i u novom postupku, voditi računa da ne povrijedi načelo zabrane reformatio in peius u dijelu koji se odnosi na izricanje zaštitne mjere, jer zaštitna mjera koju je izrekao ovom presudom ne postoji.

14. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 26. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.